Godinama smo se pitali što će se dogoditi kada umjetna inteligencija uđe u naše radne procese. Ispada da je to bilo tek zagrijavanje. Pravo pitanje je: što se događa kada AI uđe u naše grupne razgovore?

S Metinim Vibesom i najavljenom OpenAI-evom aplikacijom za video, nazvanom Sora, pred nama se otvara nova kategorija – društvene platforme koje nisu osmišljene samo za dijeljenje i poboljšavanje ljudskog izraza, nego i za njegovo generiranje, piše Saanya Ojha.

Naše feedove već preplavljuju AI videi – od zečeva na trampolinu do klokana u avionima. U moru sintetičkog sadržaja Meta i OpenAI sada idu korak dalje: umjesto da prikrivaju umjetno, žele ga postaviti u središte. Na prvi pogled to djeluje paradoksalno – u svijetu koji sve više traži autentičnost svjesno otvaramo vrata algoritamskom šumu. A opet, možda to i ima smisla.

Sintetika kao žanr

Donedavno se AI sadržaj vrednovao po tome može li 'proći' kao ljudski. Taj je kriterij mrtav. Nove platforme ne skrivaju 'čarobnjaka iza zastora' – one ga smještaju na pozornicu.

'Ovo je napravila Sora.'

'Pogledaj ovaj prompt koji sam isprobao.'

'Pogodi koji sam model koristio.'

AI postaje medij, a ne maska. Kao što paralelno uživamo u Pixarovim animacijama i igranim filmovima, tako bi i 'sintetičko' moglo postati zaseban žanr, a ne pogrdna oznaka.

Prva generacija društvenih mreža (Facebook, Instagram) bila je fokusirana na dokumentiranje naših života. TikTok je pomaknuo težište na sadržaj koji voliš, a ne na ljude koje poznaješ. Sada slijedi idući skok: od bilježenja trenutaka iz naših života do generiranja vlastitog vibea. Selfi zamjenjuje simulacija. Post ne pokazuje tko si, nego što možeš zamisliti.

Društvene mreže nikada nisu marile za to kako je sadržaj nastao – važno je samo što se dijeli i gleda. Pa zašto bi onda Meta ili OpenAI gradili zatvorene ekosustave za AI sadržaj? Možda zato što prava igra nije u alatu, nego u samom generiranju sadržaja, piše Ojha.

Danas feed pune AI videi koje potiču korisnički promptovi. Sutra će se generirati sami, temeljem naših lajkova, skrolanja, kasnonoćnih opsesija.

Ako je TikTok donio revoluciju preporuka, sljedeći korak je revolucija sinteze. Feed više ne služi samo filtriranju sadržaja – on ga počinje stvarati. Od prozora prema svijetu pretvara se u ogledalo koje ne samo da odražava nečiji ukus, nego ga uvećava, iskrivljuje i pretvara u profit.

U svijetu beskonačnog AI sadržaja ljudsko postaje rijetkost. Ne odbacujemo AI, ali 'stvarno' se izdvaja kao suprotna kultura. 'Verified Realness' – nova plava kvačica. Oznaka 'Not AI'. Nesavršeno, sirovo, nefiltrirano ponovno dobiva vrijednost. Kao što je hrana 'od polja do stola' procvjetala u eri masovne proizvodnje, tako i autentičnost može postati premium proizvod u digitalnom svijetu.

OpenAI vs. Meta: Novi obračun

OpenAI-ev projekt ima prednost noviteta. Ako aplikacija Sora ponudi intuitivno kombiniranje, zajedničke promptove i pametno uređene feedove, brzo će privući rane korisnike.

Meta, s druge strane, ne ovisi o novitetu. Ona ima naviku i kontrolira platforme na kojima ta navika živi – Instagram, Reels, WhatsApp, pa čak i Threads, s više od 400 milijuna korisnika mjesečno (iako mnogi tvrde da ga ne koriste svjesno). Njena prednost nije inovacija, nego infrastruktura.

Još 1974. godine filozof Robert Nozick zamislio je 'simulator iskustva'; bi li ljudi pristali živjeti u simulaciji u kojoj je sve savršeno, iako ništa nije stvarno? Za Nozicka je to bilo upozorenje. U 2025. to zvuči kao product roadmap. Pitanje više nije hoće li se dogoditi, nego tko će to izgraditi.