Put do toga bio je dug, skup i trnovit. Projekt je nastao spajanjem američkih i ruskih ambicija – ostataka napuštenog američkog programa svemirske postaje Freedom i nasljednika ruske postaje Mir. Godinama su ga pratili kašnjenja, prekoračenja troškova i politički pritisci da se potpuno ukine. No ISS je preživio sve to i postao orbitalni laboratorij bez presedana.

BBC donosi 25 godina ISS-a ispričanih kroz ključne brojke – od modula i misija do WC-a, glazbe i keksa.

27: Starost najstarijeg modula ISS-a

Prva faza ISS-a, modul Zarya, lansirana je raketom Proton s kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu, jednog jutra 1998. godine. Za one koji su lansiranje promatrali s hladne, snijegom prekrivene uzvisine nekadašnjeg nuklearnog raketnog silosa, događaj nije djelovao obećavajuće.

U to vrijeme većina tekstova o ISS-u bila je izrazito negativna. Projekt – kombinacija napuštenog američkog programa svemirske postaje iz 1980-ih, nazvanog Freedom, i nasljednika ruske postaje Mir – bio je opterećen kašnjenjima i enormnim prekoračenjima troškova. Političkih protivnika koji su zagovarali potpuno ukidanje projekta nije nedostajalo.

Trojica članova misije Expedition 1

Kada su Bill Shepherd, Sergej Krikaljov i Jurij Gidzenko u studenome 2000. godine upalili svjetla na ISS-u, postaja se sastojala od samo tri modula spojena zajedno. Zarya, Zvezda i Unity i danas čine srce postaje, osiguravajući energiju, sustave za održavanje života i veze sa svim ostalim dijelovima koji su kasnije dodani.

Unatoč skučenim uvjetima, astronauti su na tek započetoj postaji proveli gotovo pet mjeseci, proveli 22 znanstvena istraživanja, izveli sedam svemirskih šetnji i ugostili dvije posade Space Shuttlea. Danas se na ISS-u u pravilu nalazi sedam astronauta istodobno.

Sastavljanje ISS-a

Ovisno o načinu brojanja, ISS ima između 16 i 20 modula pod tlakom, osam velikih solarnih krila i brojne međusobno povezane komponente. Ukratko, bilo je potrebno puno vremena, rada i truda da se ISS sastavi.

Srećom, SAD je imao Space Shuttle, koji je ne samo dopremao dijelove ISS-a, već je i njegova robotska ruka služila za njihovo precizno postavljanje. S obzirom na to da su dijelovi postaje izrađivani u Rusiji, Sjevernoj Americi, Europi i Japanu, iznenađujuće je s koliko su malo problema svi elementi na kraju spojeni.

388: Nastanjivi volumen (kubični metri)

Prostor kojim astronauti raspolažu veličinom je usporediv s kućom sa šest spavaćih soba, odnosno iznosi oko 388 kubičnih metara. No u bestežinskom stanju sav je prostor iskoristiv – pojmovi poda, zida i stropa praktički gube smisao.

U praksi to znači da su gotovo sve unutarnje površine prekrivene opremom, znanstvenim eksperimentima i spremnicima. Kako se astronauti ne bi potpuno dezorijentirali i kako bi se postaja podudarala s trenažnim modulima na Zemlji, ISS je ipak projektiran s jasno označenim 'podovima' i 'stropovima'. Unatoč tome, posade su ponekad namjerno 'okretale' unutrašnjost postaje naglavačke, čisto radi promjene perspektive.

2 sata dnevno vježbanja

Ako su nas dugotrajne svemirske misije nečemu naučile, onda je to činjenica da je svemir loš za ljudsko tijelo. Dugotrajna izloženost bestežinskom stanju dovodi do gubitka mišićne mase, smanjenja gustoće kostiju i pogoršanja vida.

Kako bi se na Zemlju vratili bez ozbiljnih zdravstvenih posljedica, astronauti moraju vježbati dva sata dnevno. Teretana na ISS-u uključuje traku za trčanje, bicikl i sprave za vježbanje s otporom. Zahvaljujući svojoj motivaciji, disciplini i natjecateljskom duhu, astronauti vježbanje shvaćaju krajnje ozbiljno

Britanski astronaut Tim Peake 2016. godine čak je postavio novi rekord u trčanju maratona u svemiru – 42 kilometra istrčao je za tri sata i 35 minuta.

98 posto reckliriane vlage iz izdaha, znoja i urina

Današnja mokraća sutrašnja je kava – barem u svemiru. Sustav za pročišćavanje vode na ISS-u inženjersko je čudo koje omogućuje recikliranje gotovo svake kapi tekućine koju tijelo izluči. Tehnologija iz zraka izvlači vodenu paru (nastalu disanjem i znojenjem) te urin iz toaleta, pretvarajući ih u čistu pitku vodu. Uz složenu mrežu cijevi, klimatizacijski sustav održava stalan protok zraka kroz postaju.

Unatoč tjednim čišćenjima, ISS nipošto nije sterilno mjesto. Nedavna studija pokazala je da s ljudima na postaji koegzistira čak 55 različitih vrsta mikroorganizama.

4.400 objavljenih znanstvenih radova

Astronauti velik dio radnog dana provode izvodeći, nadzirući i analizirajući eksperimente. Istraživanja u mikrogravitaciji obuhvaćaju medicinske studije kostiju i mišića, ali i ispitivanja materijala i farmaceutskih proizvoda.

Neki eksperimenti – poput onih s crvima – usmjereni su na borbu protiv bolesti na Zemlji, dok se drugi bave razvojem novih tehnologija. Nekoliko privatnih kompanija već se oslanja na istraživanja provedena na ISS-u kako bi proizvodile napredne materijale u svemiru.

70 godina: Najstariji astronaut

Kada je NASA 1959. godine odabrala prve astronaute, kandidati su morali biti mladi i u savršenoj fizičkoj kondiciji. Kada su Johna Glenna na jednoj konferenciji za novinare pitali koji mu je test tijekom liječničkih pregleda bio najteži, odgovorio je: 'Ako zbrojite koliko otvora ima ljudsko tijelo i koliko duboko možete ući u svaki od njih, dobit ćete odgovor.'

Zahvaljujući toj 'žrtvi', danas znamo da astronaut ne mora biti mlad ni u vrhunskoj fizičkoj formi. No mora biti iznimno dobar u svom poslu. Upravo zato astronauti danas odlaze u mirovinu znatno kasnije.

Najstariji astronaut koji je živio na ISS-u je Don Pettit, koji se na Zemlju vratio na svoj 70. rođendan. John Glenn je, usput rečeno, u svemir drugi put poletio sa 77 godina.

371 dan: Najdulja misija

Zamislite da mjesecima gledate kroz uredski prozor i jedva čekate kraj radnog dana. Sada zamislite da ste zaglavljeni na svom radnom mjestu više od godinu dana, s tek povremenim 'izlascima van'.

Misije u trajanju od šest mjeseci ili dulje danas su standard, a aktualni rekord za najdulji pojedinačni boravak na ISS-u drži astronaut NASA-e Frank Rubio, koji se na Zemlju vratio u rujnu 2023. godine.

Ipak, apsolutni rekord za najdulji neprekidni boravak u svemiru drži ruski kozmonaut Valerij Poljakov, koji je na postaji Mir proveo 437 dana između 1994. i 1995. godine.

25 mm: Debljina stakla Kupole

Malo je mjesta na ISS-u koja su popularnija od Kupole – europskog panoramskog modula okrenutog prema Zemlji, s kojeg se pruža jedan od najimpresivnijih pogleda u poznatom svemiru.

No zadržavanje uz prozor lako može poremetiti strogo strukturiran dnevni raspored astronauta. Nicole Stott ispričala je u podcastu Space Boffins da je morala navijati alarm kako bi se podsjetila da se vrati radnim obvezama.

S vremenom su astronauti postali i iznimno vješti fotografi, redovito dijeleći prizore iz orbite i svoju jedinstvenu perspektivu Zemlje s javnošću.

1 odsvirani 'didgeridoo'

Hobiji na ISS-u kreću se od gledanja filmova do slikanja akvarelom, a mnogi astronauti sa sobom nose i glazbene instrumente. Kanadski astronaut Chris Hadfield je snimio svoju verziju pjesme Space Oddity na ISS-u.

Cady Coleman svirala je flautu, Thomas Pesquet donio je saksofon, no Don Pettit vjerojatno ostaje najveći glazbeni inovator ISS-a. On je usisavač postaje pretvorio u didgeridoo (didžeridu, drevni, aerofoni instrument koji se smatra jednim od najstarijih puhačkih instrumenata na svijetu), kako bi demonstrirao znanstveni eksperiment u sklopu obrazovnog programa ISS-a.

211 cm: Duljina astronautove vreće za spavanje

Svaki astronaut na ISS-u ima dodijeljen privatni životni prostor – otprilike veličine male telefonske govornice – koji može urediti fotografijama i uspomenama od kuće. Uz to dobivaju posebno dizajnirane vreće za spavanje koje se pričvršćuju za zid.

No buka ventilacijskih sustava, snažno Sunčevo svjetlo i izostanak gravitacije zajedno čine spavanje pravim izazovom. Ipak, barem na ISS-u astronauti imaju vlastiti prostor. Za nadolazeću desetodnevnu misiju Artemis II, četveročlana posada letjelice Orion spavat će u visećim mrežama, udaljenima svega nekoliko centimetara jedni od drugih.

Četiri toaleta

'Ako ja nisam popravio WC, nitko ga drugi nije mogao popraviti', rekao je jednom Chris Hadfield i opisao to kao svoj 'najponosniji dan u svemiru'. Tijekom njegove misije 2012. godine, Hadfield je koordinirao rusku svemirsku šetnju kada se pokvario toalet u američkom segmentu postaje.

'Rukama do lakata kopao u toaletu koji ne koristi ni gravitaciju ni vodu, rastavljao sam ga i popravljao. Zatim sam se morao očistiti, otrčati na drugi kraj postaje i pomoći u pripremi svemirske šetnje.'

Do kraja dana, svemirska šetnja prošla je bez problema i toalet je ponovno radio. 'To je bio vrhunac mojih šest mjeseci kruženja oko Zemlje.'

Pet ispečenih čokoladnih keksa

Svemirska hrana prošla je dug put od dana kada su astronauti jeli paste iz tubica. Dok američki astronauti često obilježavaju posebne prigode pizzama, astronauti Europske svemirske agencije mogu se pohvaliti profinjenijim ukusima.

Talijanska astronautkinja Samantha Cristoforetti na misiju je ponijela prvi espresso aparat u orbiti, dok francuska astronautkinja Sophie Adenot planira jesti personalizirane obroke koje je za nju osmislio nagrađivani chef.

U budućnosti je cilj uzgajati hranu u svemiru i kuhati od sirovih sastojaka. Salata je već uspješno uzgojena na ISS-u, a 2019. godine astronauti su čak uspjeli ispeći pet keksa, ali ih nisu smjeli pojesti. Morali su ih vratiti na Zemlju kako bi se provjerilo jesu li sigurni za konzumaciju.

40 manevara izbjegavanja svemirskog otpada

Film Gravity iz 2013. godine prikazuje što se može dogoditi kada svemirski otpad izmakne kontroli. U filmu se zamišlja tzv. Kesslerov sindrom – lančana reakcija sudara orbitalnih krhotina koja uništava svemirske letjelice.

S oko 28.000 objekata u orbiti, rizik od udara svemirskog otpada u letjelice s posadom sve je veći. ISS je do sada izbjegao ozbiljna oštećenja, ali tragovi udara su vidljivi. Tijekom misije 2015. godine, Tim Peake snimio je uznemirujuću fotografiju oštećenja na staklu Kupole.

Devet sati - najdulja svemirska šetnja

Od prve misije (montaže ISS-a) u prosincu 1998. godine izvedeno je više od 270 svemirskih šetnji na ISS-u. U početku su služile prvenstveno za sastavljanje postaje, dok se danas uglavnom koriste za popravke i zamjene dotrajalih dijelova.

Najdulja svemirska šetnja i dalje je rekordna – trajala je osam sati i 56 minuta, a izveli su je Susan Helms i Jim Voss 2001. godine. Tijekom svemirske šetnje 2013. godine, astronaut Luca Parmitano zamalo se utopio kada mu se kaciga počela puniti vodom.

Sedam zglobova na Canadarm2

Osim što je dao svijetu astronauta koji pjevaju u svemiru, Kanada je ISS-u donirala i jedan od njegovih najvažnijih alata – složenu robotsku ruku s više zglobova.

Canadarm2, razvijen kao nasljednik robotske ruke Space Shuttlea, koristi se za montažu, pristajanje letjelica i prijevoz astronauta tijekom svemirskih šetnji.

Kanada je razvila i ono što naziva 'najsofisticiranijim svemirskim robotom ikada'. Dextre ima dvije ruke, pet 'očiju' i više dodataka nego švicarski nož.

13 svemirskih turista

Posjeti ISS-u više nisu isključivo rezervirani za astronaute i kozmonaute svemirskih agencija. Do sada je 13 privatnih osoba posjetilo postaju.

Tvrtke koje nude takve letove radije ih nazivaju 'sudionicima svemirskih letova' nego turistima. Čak i milijarderi moraju proći višemjesečnu obuku. NASA navodno naplaćuje oko 35.000 dolara po noćenju, iako ta cijena uključuje obroke i pogled na Zemlju.

16 izlazaka i zalazaka u 24 sata

Brzinom od 28.000 kilometara na sat, astronauti na ISS-u dožive 16 izlazaka i 16 zalazaka Sunca svaki dan. Orbitalna putanja postaje prelazi preko oko 80 posto Zemljine površine, što nam omogućuje da je često vidimo golim okom.

ISS je jedan od najsjajnijih objekata na noćnom nebu, a NASA nudi besplatnu aplikaciju koja vas može obavijestiti kada će biti vidljiva s vaše lokacije.

55 milijuna: Najjeftiniji let (dolara)

Dolazak na ISS nikada nije bio jeftin, ali danas je ipak povoljniji nego prije. Prema izvješću iz 2018. godine, svaki let Space Shuttlea stajao je oko 1,5 milijardi dolara, iako je mogao prevoziti i posadu i teret.

Danas cijena sjedala u kapsuli SpaceX Dragon iznosi oko 55 milijuna dolara, dok je ruski Sojuz skuplji i stoji oko 80 milijuna dolara. Iako je konkurencija snizila cijene, rakete će s postojećom tehnologijom uvijek ostati skupe.

286 dana: Trajanje 'osmodnevne' misije Suni i Butcha

Letjelica Starliner dugo je hvaljena kao sljedeći veliki korak u ljudskim svemirskim letovima. Nakon brojnih odgoda, Boeingova nova letjelica konačno je trebala obaviti svoj prvi testni let s posadom u lipnju 2024. godine.

NASA će kasnije požaliti što je misiju unaprijed reklamirala kao osmodnevnu. Višestruki kvarovi tijekom pristajanja doveli su do odluke da se Starliner vrati na Zemlju bez posade, ostavljajući astronaute Sunitu Williams i Butcha Wilmorea 'zaglavljene' na ISS-u, gdje su proveli i Božić.

Na Zemlju su se konačno vratili u ožujku 2025. godine, nakon ukupno 286 dana u orbiti, i to zahvaljujući konkurentskom SpaceX-u.

735.000: Proizvedena energija (kWh godišnje)

Sa rasponom solarnih krila od 109 metara, ISS ima veći 'raspon krila' od Airbusa A380. Solarni paneli okreću se prema Suncu i povezani su s baterijama koje osiguravaju neprekidnu opskrbu energijom.

Postaja ima i složene sustave izolacije i hlađenja kako bi se spriječilo pregrijavanje, uključujući radijatore ispunjene amonijakom koji toplinu odvode u svemir. Curenja amonijaka u prošlosti su bila razlog hitnih svemirskih šetnji.

3.000.000 linija programskog koda

Računalo koje je 1969. godine omogućilo astronautima misije Apollo da prijeđu gotovo 380.000 kilometara do Mjeseca i precizno slete imalo je svega 74 kilobajta ROM-a i 4 kilobajta RAM-a; djelić onoga što danas ima pametni telefon.

ISS zahtijeva daleko veću računalnu snagu. Sustav uključuje softver same postaje i kontrole misije na Zemlji. Na ISS-u se koriste razna računala – od robusne sovjetske elektronike do tableta i prilagođenih Raspberry Pi računala, poznatih kao Astro-Pi, koja se koriste za studentske eksperimente.

486.000 predmeta na postaji

Gubljenje stvari kod kuće je jedno, ali zamislite da vam predmet jednostavno odleti čim ga ispustite. To se na ISS-u događa stalno, zbog čega su površine i odjeća astronauta prekrivene čičkom.

Kako bi se sve pratilo, gotovo svaki predmet – od ključne opreme do role toaletnog papira – ima barkod ili serijski broj. Sustav nadzire posebna osoba u kontroli misije, zadužena za inventar. Ako astronautima ponestane toaletnog papira, točno znaju koga nazvati.

150 milijardi: Ukupni trošak (dolara)

Najzahtjevnija brojka za izračun, koju možda nikada nećemo sa sigurnošću znati. Poznato je da NASA godišnje troši između tri i četiri milijarde dolara na održavanje i rad ISS-a.