U razgovoru za tportal sa simpatičnom, vječno pozitivnom Endrinom Muqaj prošli smo kroz ključne trenutke: od audicijskog sendviča inspiriranog Amsterdamom, preko najtežih izazova i kritika koje su je izgradile, do pitanja kako se nosila s pritiskom, koga je doživljavala kao najveću konkurenciju te kako danas gleda na vlastiti kulinarski potpis. Otkrila nam je što je naučila o sebi kad je bilo najnapetije te što za nju zapravo čini srž dobre kuhinje: tehnika, strast ili namirnica, ali i kakvi su joj planovi.

Inače, Endrina je diplomirala međunarodno poslovanje na američkom RIT-u nakon čega je karijeru započela na menadžerskim pozicijama u korporativnom sektoru.​ Ipak, ubrzo je shvatila da joj takav posao ne daje dovoljno prostora za kreativno izražavanje pa je odlučila zatvoriti to poglavlje i potpuno se posvetiti onome što je najviše ispunjava – kuhanju.

Još od audicijskog predstavljanja, vidjelo se da ćete donijeti svježinu, samouvjerenost i šarm u 'MasterChef' kuhinju. Kako biste opisali svoj put u showu?

Moj put u MasterChefu bio je sve samo ne linearan. Bio je intenzivan, emotivan i iskren do kraja. Ušla sam s jasnom namjerom da budem svoja i da ne glumim nikoga drugoga. Nisam željela igrati na sigurno, nego sam svjesno birala izazove, jer sam znala da jedino tako mogu rasti.

Kroz show sam se konstantno gurala izvan zone komfora – tehnički, kreativno i mentalno. Bilo je dana kad sam bila puna samopouzdanja, ali i dana kad sam se morala suočiti sa sumnjama i vlastitim strahovima. Upravo su me ti teži trenuci najviše izgradili. MasterChef mi nije dao samo kulinarsko iskustvo, nego me naučio disciplini, smirenosti i povjerenju u vlastite odluke. Na kraju, moj put u showu bio je put osobnog sazrijevanja, a ne samo borbe za titulu.

Na audiciji ste pripremili sendvič inspiriran onim iz Amsterdama. Koliko putovanja i okusi 'izvana' utječu na vaš kulinarski potpis?

Putovanja imaju ogroman utjecaj na moj kulinarski potpis. Volim promatrati kako ljudi jedu u različitim kulturama, kako koriste namirnice i koliko je hrana povezana s njihovim načinom života. Često me najviše inspiriraju street food i mali lokalni lokali, jer su autentični i iskreni.

Audicijski sendvič bio je savršen primjer toga jer je inspiracija došla izvana, ali interpretacija kroz mene. Ne zanima me kopiranje, nego prevođenje okusa u vlastiti jezik. Volim internacionalnu kuhinju, jake i sočne okuse, ali uvijek ih spajam sa svojim osjećajem za balans. Taj spoj putovanja, iskustava i mog karaktera čini moj stil prepoznatljivim.

Kontrola misli, emocija i reakcija

Mnogi smatraju da je ovo bio najuzbudljiviji MasterChef do sada. Koji vam je bio najteži izazov i kako ste ga prevladali?

Najzahtjevniji izazovi za mene bili su oni povezani s obitelji i prijateljima. To su trenuci kada se potpuno razbije profesionalni oklop. Vidjeti svoje najbliže nakon dugog vremena, u tom emotivnom okruženju, izuzetno je teško. Srce ti je puno, a istovremeno moraš ostati fokusiran i precizan.

Prevladala sam to tako što sam naučila emociju ne potiskivati, nego je usmjeriti. Umjesto da me slomi, pokušala sam je pretvoriti u dodatnu energiju za rad. To nije nešto što se dogodi automatski, to se uči.

Kako ste se nosili s pritiskom u kuhinji i što vas je najviše iznenadilo tijekom showa?

S pritiskom sam se nosila tako da sam se svjesno fokusirala na proces, a ne na ishod. Nisam razmišljala o pobjedi ili ispadanju, nego o sljedećem koraku koji moram napraviti. Kada si prisutan u trenutku, pritisak postaje manji.

Najviše me iznenadilo koliko je MasterChef mentalno izazovan. Kuhanje je samo jedan dio, a puno veći dio je kontrola misli, emocija i reakcija. Naučila sam koliko je važno ostati smiren čak i kada sve oko tebe ide sto na sat.

Koju ste kritiku žirija najteže progutali, a danas ste sretni da ste je čuli?

Najviše su me pogodile kritike vezane uz fokus i jasnoću tanjura. U početku sam imala potrebu pokazati previše – previše tehnika, ideja i ambicije u jednom tanjuru. Danas sam zahvalna na tim kritikama jer su me naučile zrelosti.

Zahvaljujući njima naučila sam pojednostaviti, ali ne osiromašiti. Moji tanjuri su s vremenom postali jasniji, sigurniji i smisleniji. To je bila velika prekretnica u mom razmišljanju o kuhanju.

U kome ste vidjeli najveću konkurenciju?

U finalu svakako u Ottu. Bio je izuzetno brz, organiziran i smiren u stresnim situacijama. Prošao je puno stres-testova, što mu je dalo dodatno iskustvo i sigurnost. Takva konkurencija te tjera da budeš maksimalno fokusiran i da iz sebe izvučeš najbolje.

'Naučila sam nositi se s pritiskom'

Kako ste proslavili pobjedu?

Pobjedu sam proslavila emotivno i u krugu najbližih. Nije mi trebala velika proslava, već samo ljudi koji su bili uz mene cijelo vrijeme. Bilo je puno smijeha, suza i osjećaja zahvalnosti.

Što ste naučili o sebi tijekom MasterChefa?

Naučila sam da sam puno jača nego što sam mislila. Naučila sam nositi se s pritiskom, sumnjom i perfekcionizmom. I naučila sam vjerovati sebi, čak i kada nemam sve odgovore unaprijed.

Imate li savjet za buduće sudionike?

Nemojte čekati savršen trenutak. Dođite otvorenog uma, spremni učiti i raditi. Greške su dio puta, nemojte ih se bojati. Ako imate ljubav prema kuhanju, već ste napravili prvi korak.

Sjećate li se svog prvog spravljenog jela?

Naravno. Kuhala sam s bakom još kao dijete. To su bila jednostavna, tradicionalna jela, ali puna topline i svakodnevne ljubavi. Sjećam se pure sa spekom, jaja na razne načine, jela 'na žlicu' koja su se kuhala polako i s puno pažnje.

To su bila jela bez recepta na papiru, ali s jasnim pravilima – osjeti, probaj, slušaj. Upravo tamo sam naučila da kuhanje nije samo tehnika, nego emocija, strpljenje i briga za druge. Ta kuhinja me oblikovala više nego bilo koji kasniji profesionalni korak.

Oduvijek je veliki gurman

Tko ili što vas je zaljubilo u kulinarstvo?

Prije svega moja majka i baka. One su bile temelj svega. Gledajući njih u kuhinji, naučila sam koliko je hrana povezana s obitelji, sigurnošću i zajedništvom. Hrana kod nas nikada nije bila samo obrok, nego način da se pokaže ljubav.

Uz to, oduvijek sam veliki gurman. Volim jesti, volim istraživati okuse i stalno sam znatiželjna. Ta kombinacija – domaća kuhinja puna emocije i moja strast prema hrani – prirodno me povukla prema kulinarstvu.

Što je srž dobre kuhinje – tehnika, strast ili kvalitetne namirnice?

Srž dobre kuhinje je ravnoteža. Bez kvalitetnih namirnica nema temelja, bez tehnike nema kontrole, a bez strasti nema duše. Sve mora biti prisutno u pravom omjeru.

Namirnica ti daje polazište, tehnika ti daje sigurnost, ali strast je ono što jelo čini živim. Kada se te tri stvari spoje, dobiješ kuhinju koja ima identitet i emociju.

Kako biste comfort food pretvorili u fine dining?

Krumpiriće bih pretvorila u hrskavi mille-feuille od krumpira, slojevit, precizan, s laganom emulzijom majoneze koja bi podsjećala na originalni okus, ali u elegantnijem obliku.

Brownie bih pretvorila u dekonstrukciju – topli čokoladni fondant, domaći sladoled i razne teksture čokolade. Za mene je ključno da se u fine dining verziji ne izgubi emocija. Comfort food mora i dalje pružati osjećaj zadovoljstva, samo na višoj razini izvedbe.

'Ne žurim i ne tražim brze rezultate'

Kad dođete u novi grad – što vam je must?

Uvijek tržnica i street food. Tamo se najbrže osjeti puls grada i vidi kako ljudi stvarno žive i jedu.

Iskreno, cijeli plan obilaska grada kod mene se uvijek bazira na restoranima. Ruta razgledavanja se slaže oko mjesta gdje se jede, tako da se grad najčešće upoznaje punog trbuščića. Hrana mi je najbolji vodič kroz novu destinaciju.

Postoji li jelo ili tehnika na kojoj trenutno radite i kakvi su vam planovi dalje?

Trenutno želim produbiti znanje o tehnikama, začinima i internacionalnim kuhinjama. Zanima me kako različite kulture grade okus i identitet jela, i kako to mogu uklopiti u vlastiti stil.

Planiram ulagati u edukaciju, putovanja i iskustvo. Ne žurim i ne tražim brze rezultate. Cilj mi je graditi dugoročnu, održivu i autentičnu karijeru u gastronomiji, korak po korak, s jasnim smjerom i stalnim učenjem.