U Kangerlussuaqu na Grenlandu, Europa gradi obranu od nove, sve ozbiljnije sigurnosne prijetnje – kibernetičkih napada iz svemira. Litavska tvrtka Astrolight, uz potporu Europske svemirske agencije (ESA), započela je izgradnju zemaljske postaje koja će koristiti laserske zrake za brzo i sigurno preuzimanje velikih količina podataka sa satelita.

Projekt, najavljen prošlog mjeseca, samo je jedan od pokazatelja kako Europa nastoji ojačati sigurnost svoje svemirske infrastrukture, u trenutku kada rastu geopolitičke napetosti, a hibridne prijetnje sve snažnije pogađaju komunikacijske sustave u orbiti, piše Politico.

Od tehničke infrastrukture do strateškog resursa

Godinama su sateliti u europskim političkim krugovima promatrani ponajprije kao tehnička infrastruktura, a ne kao ključni sigurnosni resurs. To se promijenilo 2022. godine, kada se kibernetički napad na satelitsku mrežu Viasat vremenski poklopio s početkom ruske invazije na Ukrajinu. Taj je incident jasno pokazao koliko su satelitske komunikacije ranjive, ali i koliko su važne za civilne i vojne operacije.

Od tada sateliti sve češće postaju mete ometanja signala, špijunaže i sabotaža. Europska komisija u lipnju je upozorila da svemir postaje sve 'spornije i zasićenije' područje, navodeći porast kibernetičkih napada i pokušaja elektroničkog ometanja satelita i zemaljskih postaja. Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo ranije su ove godine upozorili na sve intenzivnije aktivnosti ruskih i kineskih satelita, koji se redovito primjećuju u blizini europskih sustava, sumnjajući na špijunske aktivnosti.

Kao odgovor, države članice EU-a nastoje povećati otpornost sustava i smanjiti ovisnost o stranoj tehnologiji, kroz regulatorne mjere poput novog Zakona o svemiru, ali i kroz ulaganja u ključnu infrastrukturu.

Grenland kao sigurnosna alternativa

Važnost tih napora posebno je vidljiva na Grenlandu, ističe izvršni direktor Astrolighta Laurynas Mačiulis. 'Problem je u tome što se danas oko 80 posto svih svemirskih podataka preuzima na jednoj lokaciji – na Svalbardu, arktičkom otočju koje dijele različite zemlje, uključujući i Rusiju', rekao je Mačiulis u intervjuu.

Na Svalbardu se nalazi glavna europska arktička zemaljska postaja, ključna za navigacijske sustave Galileo i Copernicus. Iako je položaj strateški, izuzetno je osjetljiv zbog blizine ruskih i kineskih aktivnosti. Dodatni problem predstavlja činjenica da se postaja na internet povezuje jednim jedinim podmorskim kabelom, koji je već nekoliko puta oštećen.

'U slučaju namjernog ili slučajnog oštećenja tog kabela gubi se pristup većini geoobavještajnih satelita, što je iznimno kritično. Zato nam je cilj uspostaviti komplementarnu zemaljsku postaju na Grenlandu', objašnjava Mačiulis.

Europski odgovor na Starlink

U središtu europskih ambicija za sigurnu i neovisnu satelitsku komunikaciju nalazi se projekt IRIS2, konstelacija satelita vrijedna nekoliko milijardi, najavljena 2022. godine i zamišljena kao europski odgovor na Starlink Elona Muska.

'Današnje komunikacije – primjerice u Ukrajini – previše ovise o Starlinku', izjavio je Anders Fogh Rasmussen, bivši glavni tajnik NATO-a i osnivač konzultantske kuće Rasmussen Global, na jednom događaju u Bruxellesu u studenom. 'Ta ovisnost počiva na promjenjivim odlukama američkog milijardera. To je prevelik rizik. Europa mora izgraditi siguran komunikacijski sustav neovisan o Sjedinjenim Državama.'

IRIS2 bi trebao uključivati 18 satelita u niskoj i srednjoj Zemljinoj orbiti te omogućiti brzu i šifriranu komunikaciju. 'Čak i ako netko presretne signal, neće ga moći dešifrirati', rekao je Piero Angeletti, voditelj pri ESA-i. 'To nam omogućuje sustav koji je siguran, certificiran i odobren od nacionalnih sigurnosnih tijela.' No problem je u tome što je IRIS2 još najmanje četiri godine udaljen od operativne faze.

Tko štiti europski svemir?

Dok Europa jača svoje satelitske sustave, države se istodobno suočavaju s izazovom koordinacije kibernetičke i svemirske obrane. U mnogim slučajevima odgovornost je podijeljena između svemirskih i kibernetičkih zapovjedništava, struktura koje su relativno nove i još uvijek u razvoju.

'Europske države moraju nastaviti jačati ta zapovjedništva', kaže Clémence Poirier, istraživačica kibernetičke obrane pri Centru za sigurnosne studije ETH Züricha. 'Ključno je osigurati koordinaciju, jasne mandate i odgovornosti, kako za kibernetičku sigurnost i obranu, tako i za nadzor prijetnji.'

Ni industrija zasad ne uspijeva u potpunosti popuniti te praznine. Većina kibernetičkih sigurnosnih tvrtki svemir ne tretira kao zaseban sektor, zbog čega satelitski operateri često ostaju izvan fokusa. Umjesto toga, svemirski sustavi razvrstavaju se u druge kategorije – sateliti za promatranje Zemlje pod okolišne usluge, satelitska televizija pod medije, a širokopojasne konstelacije poput Starlinka pod internetske usluge.

Takva fragmentacija otežava procjenu rizika, ažuriranje sigurnosnih modela i brzu reakciju na incidente. Iako postoje napredni alati za obranu kopnenih mreža, oni se često ne mogu jednostavno primijeniti u svemiru. 'Kibernetička sigurnost u svemiru jednostavno je drukčija', zaključuje Poirier. 'Ne možete samo uzeti rješenja koja koristite za računala na Zemlji i preslikati ih na satelite.'