Među svemirskim tijelima i pojavama za koje su manje-više svi čuli svakako je i Halleyjev komet, vjerojatno najpoznatija 'repatica'. Preko tog 'putujućeg kamena' znamo i za čovjeka po kojem je nazvan, Edmonda Halleyja, koji ga je otkrio i opisao mu kretanje. No nova saznanja govore da su za ovaj komet i njegovo ponašanje ljudi znali stotinama godina ranije
Britanski astronom Edmond Halley 1705. godine sklopio je sve kamenčiće da bi utvrdio orbitu po kojoj se kreće ovaj poznati komet, a ostvario je to kombinacijom svojih promatranja i povijesnih zapisa drugih promatrača koji nisu shvaćali pravilnost u njegovu kretanju zbog koje postaje vidljiv sa Zemlje svakih 72 do 80 godina.
vezane vijesti
Sada su se pojavila nova saznanja, prema kojima Halley nije bio prvi koji je utvrdio putanju 'svoga' kometa. Končiće je izgleda više od 600 godina ranije uspio povezati engleski redovnik po imenu Eilmer od Malmesburyja (poznat i kao Aethelmaer).
Taj je crkvenjak dosad bio poznat kao vjerojatno prva osoba u Britaniji koja se okušala u letenju. Odrastao je čitajući grčku mitologiju i bio je fasciniran pričom o Dedalu, čiji je sin Ikar prišao preblizu Suncu, a ono je otopilo smolu na njegovim krilima. Krajem 10. ili početkom 11. stoljeća Eilmer je – tvrdi se – konstruirao par krila, pričvrstio ih na ruke i skočio s tornja. Prema zapisima povjesničara Williama od Malmesburyja iz 12. stoljeća, redovnik je klizio oko 200 metara prije nego ga je udar vjetra srušio na zemlju, a pritom je slomio obje noge.
Uz fascinaciju letenjem, Eilmer je bio jako zainteresiran za astronomiju i tada puno važniju astrologiju. Još kao dječak je 989. godine promatrao komet u prolazu preko neba nad svojom kućom, piše William od Malmesburyja. A onda je 1066. vidio isti komet drugi put i uspio je shvatiti da su ta dva nebeska događaja povezana, kako tvrdi nizozemski astronom Simon Portegies Zwart u svojoj novoj knjizi.
Zwart je u Williamovim zapisima našao tekst o Eilmeru, a on je navodno te 1066. godine glasno rekao: 'Došao si, zar ne?… Prošlo je mnogo vremena otkako sam te vidio; ali sada, kad te gledam, mnogo si strašniji jer vidim da izazivaš propast moje domovine.'
U to vrijeme Engleska je prolazila kroz veliku krizu nakon smrti kralja Edwarda Ispovjednika, a on nije ostavio nedvojbenog nasljednika. Ako je Williamov zapis autentičan, po tome bi značilo da je Eilmer shvatio da su dvije sjajne putujuće zvijezde koje je vidio zapravo isti komet. Čak i ako nije tako, ispada da je to shvatio sam William.
Ako prije toga i nije bilo jasno da se Halleyjev komet vraća u prilično pravilnim intervalima, njegovu pojavu opisali su mnogi promatrači neba. Najstariji poznati zapis je kineska kronika iz 239. godine prije Krista, a potom je zabilježen desetke puta širom svijeta, obično opisivan kao neka vrsta predskazanja s neba, u skladu s tadašnjim vjerovanjima.
Rimsko-židovski povjesničar Josip Flavije, primjerice, vjerovao je da je komet 66. godine najavio pad Jeruzalema, vidi se i na slavnoj tapiseriji iz Bayeuxa, koja je zabilježila invaziju Williama Osvajača na Englesku 1066. godine, a ono što sad znamo kao Halleyjev komet preletjelo je iznad Bretanje i Britanskog otočja u travnju te godine.
Sam Halley povezao je pojave kometa 1531, 1607. i 1682., a predvidio je da će se vratiti 1758. godine. Nažalost, nije to dočekao jer je umro 1742., ali je pogodio – komet se doista pojavio točno prema izračunu engleskog astronoma. No, tko zna, možda sada za tu svemirsku pojavu zasluženu počast dobije i Eilmer. A vrijedi znati da ćemo sljedeći put Halleyjev (i Eilmerov) komet sa Zemlje vidjeti 2061. godine.
