Talijanski povjesničar Ivan Malara proučavao je primjerak Ptolemejeva 'Almagesta' iz 1551. godine, utjecajnog teksta iz 2. stoljeća koji je kanonizirao geocentrizam, ideju da se Zemlja nalazi u središtu svemira. U knjizi je naišao i na bilješke pisane neobično poznatim rukopisom, a vodeći stručnjaci za Galilea Galileja potvrdili su da se vjerojatno radi o velikom astronomu.

'Ovi tekstovi otkrivaju sliku Galilea koji nije bio samo vješt čitatelj 'Almagesta', već i dubok poznavatelj Ptolemejevih sofisticiranih matematičkih dokaza', napisao je Malara za talijanski list Il Sole 24 Ore. Otkriće je objavila Nacionalna središnja knjižnica Firence, a rad o tome bit će objavljen u časopisu Journal for the History of Astronomy.

Galileo koji se molio prije čitanja

Galileove bilješke na rukopisu 'Almagesta' vjerojatno su nastale oko 1590. godine, odnosno dvadeset godina prije njegovih čuvenih promatranja Mjeseca i Jupitera te gotovo četrdeset godina prije nego što je stavljen u kućni pritvor zbog podrške heliocentrizmu, tj. ideji da Zemlja kruži oko Sunca.

Jedan od ključnih pokazatelja toga da bilješke pripadaju Galileu bio je prijepis Psalma 145, jer povijesni zapisi svjedoče da se on 'molio svaki put kad bi sjeo s 'Almagestom'', a stručnjaci za rukopise iz Muzeja Galilea i firentinske knjižnice potvrdili su to po rukopisu, stilu pisanja i kraticama. Autor bilješki iznio je i određene kritike Ptolemejevih ideja te one odgovaraju onima iz Galileovih kasnijih radova.

Do sada su povjesničari uglavnom prikazivali Galilea kao znanstvenika koji je intuitivno odbacivao geocentrizam te kao nekoga tko nije bio zainteresiran za tehničke detalje astronomije. Malara je pak uvjeren da je njegova intelektualna putanja bila složenija, piše Gizmodo.

Prema njegovoj hipotezi, upravo mu je matematički okvir 'Almagesta' dao teorijske alate potrebne da razumije Kopernikovo djelo 'O gibanjima nebeskih tijela' (De revolutionibus orbium coelestium). Premda su geocentrizam i heliocentrizam suprotstavljeni kozmološki sustavi, oba su formulirana istim matematičkim jezikom i koristila su iste astronomske tehnike. Ptolemejeva matematička logika, paradoksalno, bolje je funkcionirala s Kopernikovim pogledom na svemir, što je Galilea, kako Malara tvrdi, udaljilo od geocentrizma.

Otkriće nudi fascinantnu, dosad nedovoljno cijenjenu dimenziju Galileova intelektualnog razvoja. Lako je zamisliti ga kao čovjeka koji je brzo odbacio drevnu mudrost u potrazi za istinom, no Malarino otkriće sugerira da je stvarnost bila znatno složenija.