Iza projekta je stajalo 12 velikana: Real Madrid, Barcelona, Atletico Madrid, Juventus, Milan, Inter, Manchester United, Manchester City, Liverpool, Chelsea, Arsenal i Tottenham.

Ideja je bila jednostavna, ali eksplozivna: Najmoćniji klubovi željeli su sigurnije prihode, veći komercijalni utjecaj i stalno mjesto u elitnom društvu, neovisno o rezultatima u domaćim ligama. Upravo je taj zatvoreni model izazvao bijes navijača, nogometnih saveza, Uefe, Fife, političara i brojnih bivših igrača.

Pobuna navijača srušila projekt

Superliga je počela pucati gotovo odmah nakon objave. Posebno snažan otpor stigao je iz Engleske, gdje su navijači jasno poručili da ne žele natjecanje u kojem je sportski rezultat manje važan od financijske moći. Pod pritiskom javnosti prvi su se počeli povlačiti engleski klubovi, a zatim i ostali osnivači. U samo nekoliko dana projekt je praktički propao.

Ipak, priča nije potpuno završila. Sud Europske unije u prosincu 2023. presudio je da pravila Uefe i Fife o zabrani konkurentskih natjecanja nisu bila u skladu s pravom Europske unije, ali to nije značilo automatsko odobrenje Superlige. Projekt je pravno dobio novi život, no politički i navijački ostao je teško kompromitiran.

Donedavno su Barcelona i Real Madrid i dalje bili dio projekta te su se nadali da se priča može ponovno zakotrljati. Ipak, više ni španjolski velikani ne podržavaju tu inicijativu.

Superliga svakako postoji

Nogometni navijači bili su sretni što Superliga nikada nije oživila. No, ono što se nije dogodilo preko noći već postepeno je stvaranje Superlige s nešto drugačijim imenom. Radi se o engleskoj Premier ligi koja ove sezone ponovno ima poptunu dominaciju europskim nogometom.

Engleski klubovi posljednjih su sezona sve jasnije pretvorili europska natjecanja u produžetak Premier lige. Novac, širina kadra, tempo i taktička raznolikost donijeli su im prednost koju ostatak Europe sve teže prati.

Ako je nekad dominacija u Europi bila raspoređena između Španjolske, Italije, Njemačke i Engleske, posljednjih sezona sve više izgleda kao da se težište moći pomaknulo prema Premier ligi. Engleski klubovi redovito dolaze do završnica Lige prvaka, Europske lige i Konferencijske lige, a ove sezone napravili su i povijesni iskorak - prvi put klubovi iz Engleske izborili su finale u sva tri glavna Uefina natjecanja iste sezone.

Arsenal je izborio finale Lige prvaka, Aston Villa finale Europske lige, a Crystal Palace dio je priče o mogućem engleskom 'čišćenju' Europe, što se u modernom formatu natjecanja pretvara u jasan dokaz snage Premier lige. Guardian ističe da bi Englezi mogli ponoviti pothvat koji su u europskom nogometu 1990. izveli Talijani, kada su njihovi klubovi osvojili sva tri tadašnja europska trofeja.

Jačina lige je neusporediva

Ključ engleske dominacije nije samo u najvećim klubovima. Premier liga ima širinu kakvu drugi teško mogu pratiti: Klubovi koji se kod kuće bore za četvrto, peto ili šesto mjesto u Europi često izgledaju kao favoriti za trofej. Tottenham je prošle sezone osvojio Europsku ligu, Chelsea Konferencijsku ligu, a West Ham je 2023. također podigao trofej u Konferencijskoj ligi.

To znači da engleska nadmoć više ne ovisi samo o Manchester Cityju, Liverpoolu, Arsenalu ili Chelseaju. Danas i klubovi iz drugog reda Premier lige imaju budžete, trenere i igračke kadrove koji im omogućuju da u Europi idu do samog kraja. Uefin koeficijent dodatno potvrđuje taj trend jer se uspješnost klubova kroz pet sezona izravno odražava na pozicije nacionalnih liga u europskoj hijerarhiji.

Engleski nogomet tako je ušao u fazu u kojoj više nije dovoljno reći da Premier liga ima najviše novca. Ona sada ima i najviše ozbiljnih kandidata za europske trofeje. A to je razlika koja se u završnici sezone vidi najjasnije.

Trend kojem se ne nazire kraj

Liga prvaka možda najbolje ne oslikava taj trend, ali i u tom natjecanju bi u slučaju da Arsenal osvoji Ligu prvaka Engleska imala osvajača svake druge sezone. Dok najjači i najbogatiji klubovi iz ostalih liga mogu konkurirati najjačima iz Engleske, za ostatak klubova to je izgubljena bitka.

Prošle sezone u Europskoj ligi su oba finalista bila iz Engleske, a isto bi se vrlo vjerojatno dogodilo i ove sezone da ždrijeb nije Aston Villu i Nottingham Forest spojio ranije. U Konferencijskoj ligi se u pet sezona još nije dogodilo da klub iz Engleske ne igra polufinale, a čak tri puta je bio i finalist.

Ono što posebno upada u oči je činjenica da su to često klubovi koji se u tim sezonama bore za ostanak ili su pri dnu tablice. Tako je Nottingham Forest kao momčad koja u Engleskoj mora strahovati za ostanak u ligi bez većih poteškoća stigao do polufinala.

Crystal Palace je kao 15. momčad Premier lige na početku imao manjih problema u Europi, ali čim je stigla nokaut faza, momčad iz južnog Londona je krenula s potpunom dominacijom. Problem za sve druge je što se kraj ne nazire.

Veći novac od TV prava omogućio je Engleskoj da se odmakne od konkurencije. Jasno, kroz povijest smo viđali periode dominacije talijanskog ili španjolskog nogometa, ali dominaciji Engleza se ne nazire kraj.

Ove su sezone šest od prvih 12 mjesta u najelitnijem europskom natjecanju zauzeli Englezi. S ovakvim omjerom snagama, lako moguće da nas sličan scenarij čeka i u godinama koje dolaze. Navijači su spriječili stvaranje Superlige, ali su je u mnogočemu dobili samo u drugom pakiranju.