U uzvratu polufinala Lige prvaka protiv Bayerna, u kojem je PSG izborio finale nakon ukupnih 6:5, jedan detalj posebno je privukao pažnju: Matvej Safonov kod gol-auta je namjerno slao lopte izvan igre, prema desnoj strani Bayerna.

Na prvu je izgledalo kao tehnička pogreška, a na drugu kao ponavljanje pogreške. No, u kontekstu PSG-a i Luisa Enriquea, to je vrlo vjerojatno bilo nešto sasvim drugo; pomno skovan plan.

Protiv Bayerna se upravo to vidjelo kod Safonovljevih ispucavanja. Umjesto da PSG riskira kratku izgradnju pod pritiskom Bayerna, ruski golman slao je lopte prema aut-liniji. Time je lopta često izlazila iz igre, ali PSG je dobivao ono što je htio: vrijeme za namještanje strukture i priliku da nakon auta odmah pritisne Bayernovu desnu stranu.

Posebno je zanimljivo da se to događalo u zoni Michaela Olisea. PSG je ondje mogao prebaciti veći broj igrača, zatvoriti liniju dodavanja i ostaviti Olisea u brojčanoj podređenosti. Dakle, nešto što u statistici izgleda kao krivo ispucavanje u stvarnosti je bilo taktičko oružje.

Safonov nije imao utakmicu u kojoj je trebao briljirati nogom u klasičnom smislu, a to pokazuje i podatak od sedam točnih dodavanja... Konteksta radi, pokušao ih je 33. Naravno, to postane potpuno nevažno ako se zna da je njegov zadatak upravo bio poslati loptu van granica terena.

Ovo nije prvi put da PSG koristi naizgled čudno rješenje kao taktičku prednost. Parižani su već ranije znali odmah nakon izvođenja gol-auta napucati loptu u aut kako bi protivnika natjerali da izvede ubacivanje pod pritiskom, umjesto da PSG riskira izgubljenu loptu. Možda nije najljepše, ali je jako efikasno i mudro.