Jedna od naših najuspješnijih sportašica svih vremena, Blanka Vlašić, danas živi potpuno drugačijim, ali jednako ispunjenim životom. Iako su joj majčinstvo i brojni poslovni projekti donijeli novu radost i smisao, priznala je da njezin sportski duh nikada ne miruje. Otkrila je zašto se nedavno entuzijastično pokušala vratiti pravim atletskim treninzima, što joj najviše nedostaje iz slavnih dana te kakav je san o Olimpijskim igrama i danas redovito proganja
'Vrlo mi je zanimljiv život. Mislila sam da poslije sporta neću naći neke stvari koje će me jednako motivirati. Međutim i majčinstvo i projekti sa strane koje radim - od sportske konferencije do digitalne platforme za djecu koja omogućava da pronađu sport kojim će se baviti, do toga da sam predsjednica svog matičnog kluba... ima se posla! I to uglavnom odrađujem dok je mali u vrtiću', izjavila je Blanka Vlašić gostujući na Sport Klubu.
vezane vijesti
'Sve se stigne, a ostalo vrijeme uživam sa sinom. To mi je najljepša uloga u životu', dodala je umirovljena atletičarka. Na komentar da sada uspješno radi više stvari odjednom, rekla je: 'Mi sportaši ne znamo umjereno, uvijek pomalo idemo u ekstreme.'
Evo što kaže na pitanje nedostaje li joj aktivno sport.
'Nedavno sam skužila da me ništa ne boli. Znači, ustajem iz kreveta, ne boli me Ahilova i kažem sebi: 'Idem ja opet malo trenirati atletiku.' Ne da se vratim, nego mi je malo dosadno trenirati fitnes, trčanje, bez nekih mjerljivih rezultata. Onda sam izvukla sve svoje stare rekorde i poprilično entuzijastično ušla u atletski trening. Rekla sam bivšem treneru Bojanu da mi napiše neki program da treniram, međutim neke stvari su se ipak počele vraćati, nekakvi bolovi, i onda sam rekla: 'Okani se'', rekla je Blanka i nastavila:
Sve u pravo vrijeme
'To samo dokazuje da nas bivše sportaše trajno vuče sport i ne nužno zato što se ne možemo pronaći u ovom razdoblju života, dapače. To uzbuđenje i emocije koje se dogode na terenu, posebno ono što sam ja osjetila, nijedan drugi posao ne može zamijeniti. Ne govorim tu o majčinstvu jer je to skroz neka druga dimenzija koja se ni s čime ne može usporediti. Ali mislim da nam svima pomalo to nedostaje. Kad se sjetim koliko je tu bilo puno žrtve i koliko je to zahtijevalo puno vremena i energije, a sada više nemam godina koliko sam ih nekad imala, onda shvatim da se sve dogodilo u pravo vrijeme', istaknula je Blanka.
'Mislim da, koliko god mi je sport dao, a dao mi je neizmjerno puno, isto me tako istrošio. Nisam više kapacitet da bih mogla podnijeti proces discipline, fokusiranosti, koncentriranosti, posebno što sad imam nekih drugih obaveza. Ali redovito, jednom mjesečno, sanjam da idem na Olimpijske igre. I uvijek sanjam da kasnim, da nisam u formi, uvijek je neka frka... Nikad nije da skočim i osvojim tu zlatnu medalju koju nikad nisam osvojila, nego je uvijek frka', rekla je kroz smijeh.
