Koliko god puta da ih gledamo uživo, svaki koncert Parnog Valjka donese neku novu emociju, neki neočekivani trenutak zbog kojeg njihove pjesme ponovno proživimo iz početka – upravo takav bio je i sinoćnji nastup u ljubljanskoj Areni Stožice. Nekoliko novinara iz Hrvatske, među kojima je bio i tportal, imalo je priliku prisustvovati koncertu i družiti se s članovima ovog kultnog glazbenog sastava koji već pola stoljeća ispisuje najvažnije stranice domaće rock povijesti
Hrvatsku glazbenu scenu gotovo je nemoguće zamisliti bez Parnog Valjka, benda koji već blizu pola stoljeća utjelovljuje strastvenu svirku, bezvremenske hitove i emocijom natopljene stihove. Odavno nisu samo bend, nego zajednički jezik regije.
vezane vijesti
U dvosatnoj svirci pred devet tisuća oduševljenih ljudi u ljubljanskoj Areni Stožice isporučili sve po što se dolazi na njihove koncerte - dobru energiju, emociju, dozu nostalgije, vrsno muziciranje i onu prepoznatljivu, toplu ljubav između benda i publike.
Ista, neumorna energija
Pozornica u Areni Stožice bila je postavljena kao da bend želi naglasiti upravo to, da je riječ o proslavi, ali i ozbiljnoj karijeri koja traje pola stoljeća. Unatoč svim tim godinama iza sebe, djeluju snažno, poletno i moćno, s onom vrstom samopouzdanja koje dolazi kad znaš da svaku minutu na pozornici iskreno voliš. Vidi se da i dalje istinski guštaju u svakoj odsviranoj dionici i otpjevanom stihu.
Bend obilježava 50 godina postojanja a u dvorani su rame uz rame stajale sve generacije - od starijih tinejdžera do ljudi u sedamdesetima. Najmlađi se još nisu ni rodili kad su neke od pjesama nastale, a večeras su ih uglas pjevali s bendom. Posebna poslastica bila je sredini koncerta prekrasan set unpluggeda, kao prisjećanje na čuveni projekt u ZKM-u.
Majstorska izvedba i svjetska produkcija
Gledajući Igora Drvenkara kako 'vodi' bend kroz set listu na kojoj su se našle obožavane, svevremenske pjesme kao presjek karijere kakvom se malo tko može pohvaliti, publika u Ljubljani reagirala je ne usporedbama, nego prihvaćanjem nove energije koja i stare pjesme čini svježima. Aki je bio prisutan u svakoj ovaciji, u svakom zajedničkom pjevanju, ali Igor je pozornicom vladao samouvjereno i publici dao osjećaj da je priča nastavljena na pravi način.
Iza svega stoje redovite probe, trenuci u kojima se bend dodatno uigrava i usvirava, ali i veliki produkcijski tim od 13 članova, baš kao kod najvećih svjetskih bendova.
Kada su se svjetla u Stožicama upalila, iza nas su ostali sati pjevanja, pljeskanja i tihih osobnih inventura, razgovarali smo sa članovima benda. Gitarist, skladatelj i tekstopisac, Husein Hasanefendić Hus koji je u očima mnogih personifikacija ovog benda na pitanje sjeća li se prvih nastupa u Sloveniji i što se točno 'dogodilo' na čuvenom Boom festivalu koji se spominje u pjesmi Lutka za bal', glasno se (i pomalo tajanstveno) nasmijao. 'Moja memorija više nije pouzdana. Sve je rečeno u pjesmi', rekao je kroz smijeh.
Što se dogodilo na Boom festivalu?
'Gdje god da sviramo, imam dojam da ljudi koji dolaze na koncerte je to naš krug ljudi. Senzibilitet je zajednički, kao da sviramo pred grupom istomišljenika. Bilo da je to Ljubljana ili bilo koji drugi grad. Pokojni Aki je govorio i to je vrlo dobro 'uboo': 'Nema loše publike nego loših izvođača'. Sad to zvuči kao epp, ali mi zaista guštamo u tome što radimo. Nije da smo kruha gladni pa moramo svirati nego ne znam što bih drugo radio. Umro bih. Meni je smisao života svirati, raditi pjesme. Već imamo u pripremi nove pjesme', najavio je Hus.
