Redovita tjelovježba već je dugo poznata kao važan način za smanjenje rizika od raka, ali i sprječavanje njegova širenja.

Novo istraživanje, objavljeno u medicinskom časopisu JAMA Oncology, pokazalo je da osobe koje održavaju umjerenu razinu tjelesne aktivnosti, podižući puls oko 17 sati tjedno, imaju znatno manji rizik od razvoja karcinoma. No ključna je, kako upozoravaju, dosljednost te je potrebno zadržati tu razinu aktivnosti tijekom trideset godina.

Samo 2024. godine karcinomi probavnog sustava, uključujući usnu šupljinu, grlo, jednjak, želudac, crijeva, gušteraču, žučni mjehur i jetru, činili su 40 posto svih smrti povezanih s rakom. Iako se zna da sjedilački način života, pretilost, pušenje i pretjerana konzumacija alkohola povećavaju rizik od bolesti, dosad se nije znalo koliko točno tjelovježbe može pomoći u smanjenju tog rizika.

Novo istraživanje, koje je vodila dr. Yiwen Zhang s Harvard T.H Chan School of Public Health, kombiniralo je podatke iz proučavanja tri velike američke skupine, prateći 231.067 sudionika otprilike 32 godine. Na početku studije svi su bili bez dijagnoze raka i srčanih bolesti.

Sudionici su svake dvije do četiri godine ispunjavali upitnike o zdravstvenom stanju, razini tjelesne aktivnosti i prehrani, a pitanja su uključivala koliko su tjedno provodili u aktivnostima poput hodanja, trčanja, vožnje bicikla, plivanja, tenisa, drugih aerobnih aktivnosti, lakših vježbi ili rada na otvorenom. Kasnije je dodano pitanje o dizanju utega.

Također su bilježili koliko su stepenica dnevno prešli. Tokom istraživanja dijagnoze raka potvrđivane su liječničkom dokumentacijom, a smrti (njih ukupno 3791) obdukcijskim izvještajima. Ukupno je dijagnosticirano 6358 slučajeva raka probavnog sustava.

Važnost tjelesne aktivnosti

Znanstvenici su otkrili da su viši nivoi tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme povezani s manjim rizikom od razvoja i smrti od raka probavnog sustava. Optimalna korist postizala se od oko 50 sati tjelovježbe, ali su naglasili da je presudno redovito održavanje aktivnosti.

Održavanje oko 17 MET sati tjedno, što odgovara otprilike pet sati brzog hoda ili dva sata trčanja tijekom 30 godina, pokazalo se kao najdjelotvornije, smanjujući rizik od raka probavnog sustava za 17 posto. MET predstavlja metabolički ekvivalent zadatka: znanstvenu jedinicu kojom se mjeri potrošnja energije. To sugerira da su za najveće koristi potrebne mnogo veće razine aktivnosti nego što se trenutačno preporučuje: britanski NHS tako savjetuje odraslima od 19 do 64 godine najmanje 2,5 sata umjereno intenzivne aktivnosti tjedno, a u SAD‑u je to više nego dvostruko više od službenih preporuka. Ipak, više od 17 sati tjedno nije pružalo dodatne koristi, piše Daily Mail.

Znanstvenici ističu i da zaštitni učinci vježbanja ne proizlaze samo iz gubitka težine. 'Tjelesna aktivnost može imati sustavne antikancerogene učinke, poput poboljšanja osjetljivosti na inzulin, smanjenja upale i jačanja imunološke funkcije', objašnjava dr. Zhang. Dodaje da vježbanje može pomoći u probavi, skraćujući vrijeme tijekom kojeg potencijalni toksini dolaze u kontakt s crijevnom stijenkom te tako smanjuju rizik od oštećenja.

'Nadalje, održavanje stalne i dovoljne razine tjelesne aktivnosti može biti osobito korisno za prevenciju raka jer se bolest obično razvija godinama', dodaje. Prethodna istraživanja sugerirala su da tjelovježba potiče oslobađanje kemijskih spojeva u krvi koji pomažu imunološkom sustavu da pronađe i uništi stanice raka. Pokazalo se i da, ako je redovita, smanjuje razine upalnih proteina koji potiču rast tumora.

Stručnjaci za karcinome sa Sveučilišta u Sydneyju komentirali su da rezultati mogu pomoći liječnicima da ohrabre pacijente koji ne mogu ostvariti cilj od 17 sati aktivnosti tjedno. U istom časopisu napisali su da će i manja, ali redovita količina vježbanja donijeti koristi za one koji ne mogu dosegnuti taj cilj, a vlade, društveni i zdravstveni sustavi trebali bi razviti cjelovit pristup zdravlju koji potiče tjelesnu aktivnost i nudi strukturirane programe vježbanja dostupne svima.

Potreba za tim rješenjima je očita. Analiza organizacije One Cancer Voice predviđa da će do 2040. godine najčešći karcinomi - dojke, prostate i pluća - dosegnuti rekordne razine, a očekuje se više od 63.000 slučajeva raka kod djece i mladih. Engleska trenutno bilježi jedan od najbržih porasta ranog raka debelog crijeva u svijetu: u prosjeku 3,6 posto godišnje među osobama mlađim od 50 godina između 2007. i 2017. godine. Iako bolest i dalje rijetko pogađa mlađe odrasle, oko pet posto slučajeva, uzlazni trend zbunjuje stručnjake.

Uz to, stopa smrtnosti od raka crijeva među osobama mlađima od 50 godina u 2024. godini porasla je za 39 posto kod žena i 26 posto kod muškaraca u odnosu na razdoblje 2015.–2019. Rak crijeva, bez obzira na ishod liječenja, često mijenja život jer obično uključuje operacije, višemjesečnu kemoterapiju, radioterapiju i hormonske tretmane koji mogu uzrokovati teške nuspojave.

Općenito, simptomi karcinoma probavnog sustava, uključujući rak jednjaka, želuca, crijeva, gušterače i jetre, ne pojavljuju se dok bolest ne uznapreduje. Pacijenti s rakom jednjaka mogu osjećati poteškoće pri gutanju, a oni s rakom želuca ili crijeva mogu imati bolove u trbuhu i promjene u pražnjenju crijeva. Rak jetre i gušterače može pokazivati slične simptome, a oteklina u abdomenu, nadutost, neočekivan gubitak težine i umor su među čestim znakovima bolesti.