Premda blagdansko razdoblje i Božić često asociramo s osjećajima sreće i topline, za neke je to ipak vrijeme nostalgije, preispitivanja i usamljenosti koje se nerijetko skriva iza blještavila lampica i veselog ozračja. I dok se veselimo vremenu koje ćemo provesti s obitelji i bliskim prijateljima, često se dogodi da, zaokupljeni vlastitim obavezama i mislima, zaboravimo one kojima blagdani izazivaju sasvim suprotne osjećaje.

Prikazivanje blagdanske idile na televiziji i društvenim mrežama često može djelovati obeshrabrujuće na one koji se ne osjećaju jednako radosno jer baš takav sadržaj nerijetko stvara nerealna očekivanja. Upravo o toj 'drugoj strani' blagdana i 'okidačima' koje ovo razdoblje sa sobom nosi razgovarali smo s Brunom Bencarićem, psihologom, savjetnikom u Savjetovalištu za studente Sveučilišta u Zagrebu te jednim od osnivača neprofitne organizacije 'kako si?'.

Blagdani nas često asociraju na ono čega više nema

'Najčešći okidači nisu sami blagdani, već ono što oni predstavljaju. Filmovi, serije, reklame i društvene mreže godinama stvaraju iluzornu sliku blagdanske idile. Zamišljamo savršenu obitelj, dom ispunjen smijehom, obilje hrane i skupe poklone. Takvi prikazi stvaraju nerealna očekivanja, a susret s realitetom popraćen je razočaranjem. U tom kontekstu osobito je izraženo socijalno uspoređivanje. Uspoređujemo se s drugima koji, često samo prividno, imaju nečega 'više'. To može biti bliskosti, radosti, kvalitetnih odnosa ili pak materijalnog. Društvene mreže pojačavaju ta iskrivljenja i nude nam uljepšane, ušminkane prozore u pomno odabrane djeliće tuđih života. Također, blagdansko okruženje naglašava zajedništvo i provođenje vremena s drugima što potiče sjetna i nostalgična prisjećanja bliskih osoba, partnerskih odnosa i obiteljskih veza koje smo izgubili. Kod nekih se osoba u ovom razdoblju aktiviraju i ranija iskustva poput obiteljskih konflikata i emocionalnog zanemarivanja. Povratak u narušenu obiteljsku dinamiku, osobito kod onih koji već rade na osvještavanju i mijenjanju nametnutih obiteljskih uloga, može djelovati kao neugodna regresija iliti povratak na staro', objašnjava Bencarić.

Tijekom blagdana mnogi ljudi osjećaju pojačanu usamljenost, osobito kada se prisjete onih koji su nekoć dijelili s njima blagdanski stol. Upravo tada postaje jasno koliko su uspomene, gubici i neizgovorene emocije prisutni u svakome od nas. Kako objašnjava Bencarić, blagdani sami po sebi ne stvaraju tugu, već razotkrivaju ono što već nosimo u sebi.

Neki se s tim emocijama nose lakše, dok drugima to razdoblje donosi dublju unutarnju borbu, često nevidljivu onima oko njih.

'Takve je znakove često teško prepoznati jer osobe ne djeluju kao da im je potrebna podrška ili pomoć. Naprotiv, funkcioniraju prividno uredno, unutarnju patnju ili nezadovoljstvo prikrivaju osmijehom, a na pitanje kako su odgovaraju uobičajenim, automatskim frazama. Ipak, postoje suptilni pokazatelji na koje vrijedi obratiti pažnju. Povlačenje iz društvenih i obiteljskih okupljanja, povećana razdražljivost i nagle promjene raspoloženja, pretjerana konzumacija alkohola, poteškoće sa spavanjem, kronični umor, rastresenost i zaboravljivost', navodi Bencarić dodajući kako se često javlja i unutarnji pritisak da bismo se trebali osjećati nešto što možda i ne osjećamo.

Kako možemo pomoći onima kojima blagdani asociraju teško razdoblje?

Iako mnogi od nas žude pomoći onima koji tijekom ovog razdoblja ne osjećaju istu sreću kakvu možda osjeća većina, često radimo upravo suprotno. U želji da pomognemo, nerijetko ne poštujemo tuđe granice, čime činimo sasvim suprotan efekt.

Mišljenje psihologa je da je važno smanjiti pritisak i normalizirati neugodne emocije tijekom blagdana. Ne moramo uvijek pokušavati 'spasiti' nekoga od lošeg raspoloženja jer su tuga, usamljenost i razočaranje u ovo vrijeme posve prirodne emocije. Dapače, upravo očekivanje sreće često dodatno pojačava nelagodu!

'Ponekad je dovoljna jednostavna i iskrena poruka poput: 'Vidim da ti je ovo razdoblje teško i ne moraš glumiti da nije.' Možete ponuditi podršku na konkretan i nenametljiv način. Primjerice, kroz šetnju, pozivom na kavu, razgovor ili zajedničko vrijeme bez pritiska da se nešto mora popraviti. Takva prisutnost šalje poruku da smo ovdje za druge i bit ćemo bez obzira što osoba prolazila te je utješnije od prisilnog uveseljavanja', navodi Bencarić uz pojašnjenje kako blagdansko zajedništvo ne mora nužno značiti 'veliki stol, puno ljudi i stalno veselje'.

Osobna radost i empatija mogu postojati istovremeno

Bitno je razlikovati suosjećanje od nezasluženog preuzimanja odgovornosti za tuđe emocije i životne okolnosti!

Kako objašnjava Bencarić, sasvim je u redu istovremeno osjećati osobnu radost i empatiju prema drugom. Štoviše, vlastite emocije trebali bismo shvatiti kao preduvjet da uopće možemo biti emocionalno dostupni: 'Umjesto da ostanemo zaglavljeni u osjećaju krivnje, korisnije je usmjeriti se na ono što možemo učiniti. To može biti mala, ali konkretna gesta pružanja podrške, volontiranje ili uključivanje u neku humanitarnu akciju.'

Upravo takve male, ali srdačne geste često postanu ključ za duboki osjećaj smisla i unutarnje ispunjenja.