U blagdansko doba preplavljeni smo nikad većim brojem obaveza, to do lista i popisa darova koje želimo kupiti najmilijima, pa usred svega toga lako zaboravimo na ono najvažnije – provođenje kvalitetnog vremena s djecom.

Stres je neminovan, ali...

Kako usporiti i dovesti se u takvo mentalno stanje da možemo biti opušteni i prisutni s našim mališanima, ali i kako se osloboditi barem dijela stresa oko kupovine 'pravih' darova, otkrila nam je dječja psihologinja Žana Pavlović.

U razgovoru za tportal istaknula je važnost prepoznavanja uzimanja trenutaka za sebe da bismo za svoje najdraže mogli biti u najboljem izdanju, a osvrnula se i na modernu 'pošast' kupovine preskupih i pretjeranih poklona te savjetovala da u sve što nam blagdani donose treba uključiti mališane – na obostranu najveću sreću.

'Stres se neminovno javlja u blagdansko doba jer želimo one najbliže zadovoljiti i učiniti sretnima pa onda upadnemo u zamku da zaboravimo ono najvažnije, a to je vrijeme provedeno s našom djecom', rekla je Pavlović na početku razgovora i nastavila:

'To možemo izbjeći tako da uključimo djecu u sve pripreme vezane za blagdane; od ukrašavanja stola i uređivanja kuće do kupovine poklona i namirnica, da nam budu pomoćnici koji će pratiti liste i izrađivati dekoracije. Na taj način možemo ih uključiti u sve što radimo, a oni će se jako veseliti tome što su korisni te će imati osjećaj ponosa i biti uronjeni u blagdanski duh.'

Pokloni se brzo zaborave, koliko god skupi bili

Puno puta smo svi imali prilike čuti i pročitati savjete stručnjaka o tome koliko je našoj djeci bitnije vrijeme koje s njima provodimo od svih darova koje im možemo kupiti. Iako to sami teško mogu osvijestiti i ne treba očekivati da će nam upravo to reći – je li upravo darovanje više dragocjenih trenutaka ono najbolje što možemo pokloniti ove godine?

'Djeca su jako fokusirana na darove i tek kad odrastu postane im jasno da je ono što drugome najviše možemo darovati – zajedničko vrijeme – jedino što se pamti. Živimo u vrijeme u kojem djeca imaju jako puno igračaka i teško da će im kupovina novih zadovoljiti neke potrebe, uostalom većina ih se brzo zaboravi i nemaju veliku vrijednost', napominje psihologinja i dodaje:

'S druge strane, naravno da im je važno da ih dobiju i ne razumiju kada im govorimo da treba ulagati u odnose i provoditi više vremena s drugima. Bez obzira na to, trebamo biti u okviru svojih mogućnosti i ne pretjerivati. Samo zato što nešto možemo kupiti djetetu, ne znači i da moramo. Važno je postaviti si pitanje svrhe i motiva: zašto nešto radimo i koju potrebu zadovoljavamo time.'

Lako je izgubiti mjeru i poslati pogrešnu poruku

U praksi, kaže dječja psihologinja, najveći je problem to što se u blagdansko vrijeme često izgubi mjera. Želja da djeci pružimo 'najbolje' nerijetko se pretvori u pretjerano darivanje, što dugoročno može poslati pogrešne poruke.

'Puno poklona i oni velike materijalne vrijednosti šalju poruku djeci da se ljubav mjeri veličinom dara koji dobiju, a to ne bi smjelo biti tako. Između ostalog zato što se dijete navikava na veći broj poklona i to da su skupocjeni, pa sve ubrzo počinje gubiti svoj smisao.'

Jedan od konkretnih savjeta koji često daje roditeljima odnosi se upravo na količinu igračaka kojima su djeca okružena, i to ne samo tijekom blagdana.

'Uvijek savjetujem roditeljima da ne kupuju puno igračaka, odnosno da ih nema puno tamo gdje dijete boravi (poput dnevnog boravka ili njegove sobe) jer to može ometati koncentraciju ili smanjiti motivaciju za igrom. Kada je prisutno jako puno igračaka, najčešće se djeca nemaju želje igrati nijednom od njih, pa ih je bolje staviti na neko drugo mjesto i izvaditi za koji mjesec.'

Kupovati brendirano - da ili ne?

Roditelji se često nalaze u dilemi trebaju li djeci za Božić kupovati odjeću ili obuću, osobito ako je riječ o određenim brendovima koje priželjkuju. I tu je, ističe Pavlović, ključna ravnoteža i primjer koji sami dajemo.

'Roditelji često pitaju trebaju li kupiti odjeću ili obuću koju dijete želi za Božić i uvijek kažem da je to u redu ako je to njegova želja, ali važno je da se ne razvija osjećaj da želi samo jedan brend ili se javlja nezadovoljstvo. Imala sam primjer da djevojčice žele jedino Zaru i ništa drugo, a u pozadini je ponekad i to da roditelj čini isto. Ne možemo prenijeti djetetu nešto što sami ne živimo i ne pokazujemo primjerom.'

Što je djeci zaista potrebno?

Govoreći o izboru dara, psihologinja naglašava da on uvijek treba biti usklađen s realnim okolnostima, ali i s onim što dijete u određenoj dobi doista treba.

'Pokloni bi trebali biti u skladu s dobi i interesima djeteta, ali i mogućnostima roditelja. I opet bih istaknula –samo zato što nešto možete pokloniti djetetu, ne znači i da biste trebali. Taj poklon ne mora biti skup, ali uvijek kažem roditeljima da je odlično ako on poziva na druženje, poput društvenih igara koje pozivaju na zabavu, kreativnost, učenje i, što je djeci iznimno važno, opuštanje.'

Kako djeci reći za Djeda Božićnjaka?

Jedna od čestih roditeljskih dilema u blagdansko vrijeme tiče se i Djeda Božićnjaka. Kada i kako objasniti djeci tko on zapravo jest, ali i trebamo li im uopće izravno reći istinu. Pavlović smatra da taj trenutak ne treba forsirati ni dramatizirati.

'Pristalica sam toga da se djeci ne govori istina, već da od starijih braće i sestara ili vršnjaka sami doznaju da Djed Božićnjak ne postoji. Ali svakako sam za to da se ta tradicija činjenja dobrih djela i blagdana zadrži koliko god je moguće, čak i onda kada dijete sa šest, sedam godina postavlja pitanja o tome (a do osme sigurno zna istinu – da nema 'djedice u crvenom odijelu') i počinje zaključivati da on ne može proći kroz vrata, da ne može ući kroz dimnjak jer nemamo dimnjak itd. I to je nešto što obično sazna od prijatelja.'

Umjesto naglog otkrivanja, Pavlović naglašava važnost očuvanja simbolike i blagdanskog duha, čak i onda kada djeca počnu sumnjati i postavljati logična pitanja.

'Dakle neka priča o Djedu Božićnjaku živi kao ona o dobrom duhu blagdana, a treba objasniti djeci da i sama mogu biti 'djedica koji čini dobro djelo' – mogu nekome pomagati i na taj način činiti ono što radi Djed Božićnjak. Tako ih uključujemo u priču i oni će biti zadovoljni, bez obzira na to što u nekoj dobi doznaju istinu. Ako im to predstavimo na ovaj način, neće doći do tolikog razočaranja.'

Na taj se način, poručuje, blagdani prestaju vrtjeti isključivo oko darova, a djeca postupno uče da je njihova prava vrijednost u pažnji, dobrim djelima i zajedništvu – upravo onome što bi Božić i trebao predstavljati.

Roditelj u stresu = dijete u stresu

Za kraj razgovora pitali smo psihologinju što bi poručila roditeljima koji žele izbjeći blagdanski stres i pretjeranu potrošnju te mirno provesti blagdane, fokusirani na ono što je doista važno.

'Roditeljima bih poručila da, umjesto brige o kupovini skupih igračaka, odvoje vrijeme za sebe. To je jako važno, jer ako roditelj nije ispunjen, sretan, zadovoljan i odmoran, onda ne može dati to djetetu. Uvijek kažem 'roditelj u stresu = dijete u stresu', jer je to blisko povezano.'

Ključ mirnijih blagdana

Upravo se u toj jednostavnoj poruci, kaže, krije ključ sretnijih i mirnijih blagdana: spuštanju očekivanja i prihvaćanju da savršenstvo nije cilj.

'Kuća ne mora biti savršeno čista, ne moramo napraviti šest vrsta kolača, ne moramo okititi dom na idealan način – ništa ne mora biti idealno. Ali ono što moramo jest izdvojiti vrijeme koje provodimo s djetetom. To je nešto što će ono pamtiti. Pokloni se brzo zaborave, ali ne i osjećaj da ste bili tu, da ste mu se posvetili i da ste nešto zajednički napravili.'

Poruka je jasna: djeci nisu potrebni savršeni blagdani, nego prisutni roditelji i zajednički trenuci koji se pamte puno dulje od bilo kojeg poklona.