Demencija, bolest koja oduzima pamćenje i za koju još uvijek ne postoji lijek, jedan je od najvećih uzroka smrtnosti u svijetu. Procjenjuje se da s njom živi oko 944 tisuće ljudi, a najčešći oblik bolesti je Alzheimerova bolest, koja pogađa šest od deset oboljelih.

Iako izlječenja nema, rano prepoznavanje simptoma može omogućiti pravodobnu dijagnozu i planiranje personaliziranog liječenja, kao i korištenje terapija koje usporavaju napredovanje bolesti.

Više od gubitka pamćenja

Profesor Jonathan Schott, glavni medicinski službenik u organizaciji Alzheimer’s Research UK i neurolog na Sveučilištu College London, naglašava kako gubitak pamćenja nije jedini znak: 'Postoji više aspekata kognicije od samog pamćenja. Neki ljudi imaju demenciju, a njihovo je pamćenje očuvano. Bolest se može očitovati kroz promjene u vidu ili ponašanju.'

Helen Metcalfe, specijalizirana medicinska sestra iz organizacije Dementia UK, upozorava da obitelji često tek nakon dijagnoze shvate kako su određene promjene u ponašanju bile rani pokazatelj. 'Mozak je iznimno složen organ i svatko prolazi drukčije putovanje. Tek kasnije obitelji prepoznaju znakove koji u tom trenutku nisu izgledali značajno', objašnjava Metcalfe.

Promjene u prehrani i ponašanju

Jedan od ranih znakova može biti promjena prehrambenih navika. Osoba može odjednom početi odbijati određene namirnice, razviti averziju prema bojama, teksturama ili mirisima hrane, pa čak prijavljivati metalni okus. Također, pojava želje za pretjeranim unosom slatkog može upućivati na frontotemporalnu demenciju (FTD), oblik bolesti s kojim je javnost upoznata nakon dijagnoze glumca Brucea Willisa 2022. godine.

FTD se može očitovati i kroz promjene osobnosti: gubitak empatije, smisla za humor ili neprimjereno smijanje stvarima koje ranije nisu bile smiješne. Ponekad se takvi simptomi mogu zamijeniti za depresiju.

Motorika, vid i halucinacije

Kod Lewy body demencije (LBD), povezane s Parkinsonovom bolešću, česti su problemi s koordinacijom, otežano korištenje pribora za jelo i hranjenje, a pojavljuju se i vizualne halucinacije. Profesor Schott ističe da su one najčešće 'tihe i bezopasne, poput viđenja mrvica na tepihu kojih zapravo nema'.

Drugi oblik bolesti, poznat kao posteriorna kortikalna atrofija, uzrokuje postupnu degeneraciju stanica u stražnjem dijelu mozga te se javlja kod osoba u pedesetim i šezdesetim godinama života. Osobe tada često udaraju u predmete ili pogrešno procjenjuju dubinu stepenica, što dovodi do padova.

Govor i seksualno ponašanje

Kod primarno progresivne afazije (PPA), oblika FTD-a, oboljeli postupno gube vlastiti 'osobni rječnik' – ne mogu pronaći prave riječi i govore u općenitostima. Drugi podtip, poznat kao bihevioralna varijanta FTD-a (bvFTD), može uzrokovati porast seksualnog nagona i neprimjereno ponašanje, poput eksplicitnih komentara upućenih strancima ili bližnjima.

Noćne more i promjene u snu

Metcalfe upozorava i na noćne more: 'Ljudi prijavljuju da im snovi postaju intenzivniji i živopisniji. Često primjećujemo više pokreta tijekom sna, što može biti povezano s vrlo realističnim snovima.'