Dok američki predsjednik Donald Trump ističe taktičke uspjehe na Bliskom istoku, ugledni profesor Robert Pape sa Sveučilišta u Chicagu upozorava da Washington ulazi u, kako kaže, 'eskalacijsku zamku'
Stručnjak za zračno ratovanje tvrdi da precizni udari stvaraju privid potpune kontrole nad situacijom, dok u stvarnosti mogu proizvesti upravo suprotan učinak – učvrstiti režim koji se pokušava oslabiti.
Pape, koji je proučavao gotovo sve velike zračne kampanje od Drugog svjetskog rata te tri godine podučavao strategiju ciljanja u američkom ratnom zrakoplovstvu, smatra da je aktualna strategija duboko problematična.
Iluzija kontrole
Prema njegovim riječima, stopostotni taktički uspjeh – činjenica da bombe gađaju zadane ciljeve – kod političkih lidera stvara opasno samopouzdanje.
vezane vijesti
‘U stisku smo zamke pametnih bombi. Iluzija stopostotnog taktičkog uspjeha, koji je stvaran, stvara iluziju kontrole nad eskalacijom. To je ono što nas je sada obuzelo’, rekao je Pape za Time.
Problem, tvrdi on, leži u pretpostavci da preciznost na bojnom polju automatski znači i političku predvidljivost. Povijest, kaže, pokazuje da je to pogrešna računica.
Zračni udari ne ruše režime
Iako iz Bijele kuće dolaze poruke koje impliciraju mogućnost promjene vlasti u Teheranu, Pape naglašava da strategija oslonjena isključivo na zračne snage nema povijesno uporište.
‘Predsjednik Trump se ovdje bori protiv težine povijesti. Pokušaj promjene režima isključivo iz zraka nikada nije uspio u više od 100 godina. To nije nešto što ponekad uspije ili rijetko uspije – biram riječi pažljivo: to nikada nije uspjelo’, ističe profesor.
Prema njegovoj analizi, zračne kampanje mogu nanijeti ozbiljnu štetu, ali same po sebi ne proizvode politički slom režima.
Nacionalizam kao nuspojava bombardiranja
Pape upozorava da najveća opasnost leži u učinku koji bombardiranje ima na unutarnju politiku napadnute države. Umjesto slabljenja vlasti, napadi često potiču jačanje nacionalnog jedinstva.
‘Kada bombe padnu, one mijenjaju politiku u ciljanoj zemlji. Ubrizgavaju nacionalizam u režim i u društvo. Suštinski spajaju režim i društvo protiv napadača. Tada i režim i društvo poduzimaju riskantne poteze koje nitko ranije nije predvidio’, upozorava.
Upravo taj element nepredvidivosti, smatra Pape, predstavlja najveći rizik za Washington.
Profesor zaključuje da je neuspjeh u predviđanju ‘najgoreg scenarija’ ono što se, prema njegovu mišljenju, već počelo događati.
Ako se eskalacija nastavi, upozorava, situacija bi se mogla oteti kontroli brže nego što američka administracija očekuje.
