Mediteran gori, epizoda prva

Nakon što je postala prvak svijeta u nogometu, Španjolska kao da mora vratiti karmički dug za trijumf na Trump/Infantinovoj smijuriji od prvenstva. Još dok je nacija u transu navijala za izabranike Luisa de la Fuentea, krenuo je vjerojatno najveći šumski požar u povijesti zemlje. Zahvatio je područje u okolici Ávile, Toleda i Madrida, izgorjelo je oko 77 tisuća hektara drveća i raslinja, a evakuirano je preko 100 tisuća ljudi. Policija je kao službeni uzrok definirala 'neovlašteno korištenje teške mehanizacije u šumskom području kod mjesta Burgohondo'.

Paralelno tome, tjedan dana gorjelo je i na jugozapadu susjedne Francuske, gdje je u okolici Bordeauxa i Landesa izgorjelo preko 100 tisuća hektara zemlje, a spaljeno je i nekoliko stotina kuća. Evakuirano je 220 tisuća ljudi, a njih 144 tisuće u petak se vratilo kući.

I Sanchez i Macron su za potrebe požara, primjećuje naš Višeslav Raos, odradili sve što su treba – dignuli vojsku i odslikali se u situacijskim sobama, ali tek kad se vatra smiri, požarišta počnu raščišćavati i ljudi krenu udisati otrovne PM čestice, počet će se postavljati neugodna pitanja. A Španjolsku je, tek što se smirio jedan, pogodio drugi požar – onaj ponovo razbuktanog migrantskog vala, o čemu više u sljedećoj priči.

Mediteran gori, epizoda druga

'Nema više labavo na granicama' – moš mislit. Valjda je Bruxelles zaboravio da ima i kopnenu granicu s afričkim kontinentom, pa smo ovog tjedna svjedočili neviđenom priljevu marokanskih migranata u Španjolsku. Taman kad je Sanchez nekako preživio ogromne šumske požare, nova politička buktinja izbila je na moru jer se samo u jednom danu 49.000 ljudi slilo u Ceutu, jednu od dvije španjolske enklave u Africi, koja broji svega 80-ak tisuća stanovnika. I gdje je sad 'jedinstven' europski odgovor'? Mačku o rep, odmah su počele prijetnje o privremenoj suspenziji Schengena.

Madrid zasad za sve optužuje krijumčare ljudima, ali teško je vjerovati da se ovakav migrantski cunami može dogoditi barem bez prešutne tolerancije Maroka.

Rabat odbacuje sve optužbe da ponovno vrši pritisak na Madrid zbog Zapadne Sahare, no iskustvo iz 2021. godine pokazalo je da migranti itekako mogu služiti kao diplomatska valuta. Postoji i teorija da je svemu kumovala presuda španjolskog vrhovnog suda, kojom je trenutno vraćanje 'pomorskih' migranata proglašeno nezakonitim, pa su mnogi to valjda shvatili kao pozivnicu za Europu. Sigurno je samo jedno: sezona kiselih krastavaca za Bruxelles je službeno gotova.

Tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje

Sastančenje kod Trumpa ovaj put je, ne biste vjerovali, donijelo i nešto dobro. Nije on senilan koliko bi Bibi htio, pa kad se već smilovao da ga nakon višetjednog tretmana šutnjom ipak primi u svoje zlatne vošingtonske odaje, morao je dobiti nešto i zauzvrat. Zaboravili su već svi na famozni Odbor za mir u Gazi, ali ne i njegov tvorac te je baš uoči njihova sastanka iz Izraela stigla poruka da će dopustiti ulazak međunarodnih sigurnosnih snaga u Gazu.

Nije dugo trebalo proći i stigla je još veća vijest: vrli Odbor uspio je natjerati Hamas da baci oružje. Ako kojim čudom do toga doista dođe, Bibija čeka dosad najteži zadatak – ovisnik o ratu mora lagano na odvikavanje.

Puno bolje kod Trumpa u gostima prošao je Zelenski, i to nakon što se prošlog tjedna nije baš proslavio na domaćem teritoriju.

Tko bi rekao da će najveći ukrajinski proboj ovoga ljeta biti – onaj u Washingtonu. Zelenski je u ovotjednoj gostujućoj utakmici zabio pravi hat-trick te je, kako je to sažeo Politico, uspio nemoguće: uvjeriti dio američke političke elite da Ukrajina možda ipak ne igra samo produžetke, već može i pobijediti. Republikanci odjednom otkrivaju čari sankcija na rusku naftu, a Putin bi, barem prema optimistima među njima, uskoro trebao shvatiti da ekonomija može zaboljeti više od vojnog udara. Ukrajinski predsjednik usput je iskoristio prijateljsku atmosferu da američkom kolegi još jednom u uho ubaci bubicu o Patriotima i Starlinku, a kako stvari stoje, i tu se smiješe pomaci. Tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje.

Privatizacija Svjetskog prvenstva

Svjetsko prvenstvo u nogometu je završilo, no mahnitanje Giannija Infantina, pogonjeno prijateljstvom s Donaldom Trumpom, ne prestaje. Sad je svim članicama FIFA-e – a ima ih 211 – postavio ultimatum da se u narednih mjesec i pol imaju izjasniti o njegovu planu, kakav eufemizam, 'otvaranja Svjetskog prvenstva privatnom kapitalu'.

Projekt FIFA Forward Enterprise, čije detalje do prije nekidan nitko nije znao, od 1. siječnja 2027. godine trebao bi u novu tvrtku za marketinške i organizacijske aktivnosti oko nogometnog SP-a, koju osnivaju FIFA i 'privatni kapital', uliti čak 40 milijardi dolara iz džepova najvećih globalnih bogataša, a oni bi onda vjerojatno mogli kontrolirati sve: od VAR sobe do natpisa na Mbappeovim štucnama. Ako odbiju, taj iznos, prema postojećem planu Forward 4.0., pada na 'mizernih' 10 milijardi.

Svi odreda su podivljali: Englezi jer nitko nikoga prethodno ništa nije pitao, UEFA jer Čeferin još uvijek ima energije odbrusiti Infantinu, pa čak i savez američkog kontinenta, koji zasad ne prijeti bojkotom, već samo odbija plan. Ukratko, ako Infantino nastavi jahati po privatizaciji prvenstva, na idućem neće igrati barem stotinjak zemalja, a među njima je, potvrdili su iz HNS-a, i Hrvatska. Konačno da i mi odbijemo neku lukrativnu ponudu.

Kad vjera pomuti mozak

Dva događaja iz proteklog tjedna pokazuju nam do kakvih tragičnih posljedica može dovesti ekstremizam u kombinaciji s vjerskim fundamentalizmom. Prvi je nadrealna priča o Bartolomeju Krakowiaku, 31-godišnjem Poljaku teške životne sudbine koji je utjehu za užasno odrastanje u disfunkcionalnoj alkoholičarskoj obitelji u varšavskom kvartu Mokotów potražio prvo u Bogu, pa u u vandalizmu. Nakon potucanja po ulicama i popravnim domovima, upoznao je Boga te krenuo njegovim putem nakon što mu je djevojka pobacila, a po svjedočanstvu njegovih životnih muka snimljen je i film.

Ništa od ovoga nismo znali kad nam je na desk sletjela vijest o tome da je, ispostavit će se, Krakowiak pod okriljem noći zapalio oltar iza župne crkve sv. Jakova u Međugorju te vandalizirao Gospin kip na Brdu ukazanja. Nitko, srećom, nije stradao – izgorio je tek tepih kod oltara, no Međugorje je skočilo na stražnje noge. Ulovila ga je građanska patrola medijski oličena u mladiću po imenu Ivan Vučić, a potom je upao u žrvanj policije i pravosuđa BiH te čuči u pritvoru.

Daleko goru ludost, nažalost sa smrtnim posljedicama, koji dan ranije počinio je Abdul Ballout, porijeklom Libanonac koji se zakleo na vjernost Islamskoj državi. Dotični je kombijem uletio u legendarnu berlinsku paradu LGBTQ osoba, poznatiju kao Christopher Street Day, te ubio jednu i ozlijedio najmanje 29 ljudi. U paničnom bijegu izletio je iz kombija s mačetom i počeo divljati po obližnjem parku te ranio još nekoliko njih, e da bi na kraju bio ubijen i on sam.

Poslije ćemo od njemačkog ministra unutrašnjih poslova Alexandera Dobrindta saznati da je tip nedavno osuđen na godinu i deset mjeseci zatvora, ali mu je u međuvremenu kazna preinačena u uvjetnu. Pogodite pod kojom optužbom? Pripremanje terorističkog napada.

AI opet izmiče kontroli i samostalno hakira

Umjetna inteligencija opet je posao sigurnosnog testera shvatila malo predoslovno. Anthropic je objavio da je njegov model Claude tijekom testiranja hakirao sustave triju organizacija nakon što mu je pogrešna konfiguracija omogućila pristup internetu iz testnog okruženja koje je trebalo biti potpuno izolirano. Claude nije posegnuo za osobito egzotičnim metodama, već je infrastrukturu kompromitirao osnovnim tehnikama, uključujući iskorištavanje slabih lozinki.

Anthropic je otkrio incident pregledom 141.006 sigurnosnih testova, pokrenutim nakon što je OpenAI nedavno otkrio sličan problem sa svojim modelima. Podsjetimo, dva OpenAI-eva sustava provela su više od četiri dana na otvorenom internetu te između 9. i 13. srpnja izvela oko 17.600 radnji prije nego što su provalila u sustave AI platforme Hugging Face. Programeri nisu izričito naredili napad, već su modeli sami povezali niz hakerskih postupaka i pronašli put do cilja, i to brže nego što bi to mogao čovjek. Ispostavilo se na kraju da je OpenAI-evih meta bilo još.

I tako AI modeli bježe dok se njihovi tvorci utrkuju u razvoju 'moćnih AI alata za kibernetičku obranu', opetovano upozoravajući koliko su opasni, a očito ni oni sami nad njima nemaju kontrolu. AI revolucija će doista pojesti svoju djecu.

Rusija i Telegram mrze se javno, a vole tajno

Moskva već godinama pokušava obuzdati Telegram. Točnije, u Rusiji je ograničen, ali ne i potpuno zabranjen – može mu se pristupiti putem VPN-a. Tamošnje vlasti su, naime, još 2018. godine pokušale blokirati platformu nakon što je odbila sigurnosnim službama omogućiti pristup korisničkim porukama. Zabrana nije polučila uspjeh, a Telegram danas ne koriste samo građani, već i ruski i ukrajinski dužnosnici, vojska, novinari - you name it. Rusija i Telegram tako se mrze javno, a vole tajno.

No to ne znače da mu Rusija ne pokušava napakostiti kako god zna i umije. Najnoviji potez usmjeren je na osnivača platforme Pavela Durova, uvrštenog na službeni popis terorista i ekstremista, i to samo dan nakon što ga je ruska sigurnosna služba FSB optužila za pomaganje terorističkim aktivnostima i stavila na međunarodni popis traženih osoba. Zašto, pitate se? Pa Moskva tvrdi da ukrajinske obavještajne službe putem Telegrama pronalaze ruske državljane spremne na sabotaže, napade i druga kaznena djela.

Durov Rusiji nije ostao dužan i opetovano optužuje vlasti da pod krinkom borbe protiv kriminala pokušavaju ograničiti privatnost i slobodu govora, a građane natjerati da koriste aplikaciju MAX pod državnim nadzorom. I dok ga Rusija progoni, Francuska ga istražuje jer protiv njega se, naime, u potonjoj i dalje vodi postupak zbog navodnih propusta platforme u sprječavanju kriminalnih aktivnosti. 'Rasplodni bik' Durov – inače otac preko 100 djece, kako tvrdi – sve to, dakako, poriče. A cijela priča dobila je i regionalnu notu: vijeće ministara Bosne i Hercegovine u četvrtak je razmatralo zahtjev za dodjelu državljanstva Iliji Perekopskom, ruskom poduzetniku, investitoru i jednom od najbližih poslovnih Durovljevih suradnika. No državljanstvo ipak – nije dobio.