Zlatni dečko u Aziji

Na rasporedu Donalda Trumpa ovog tjedna bila je petodnevna azijska turneja, a američki predsjednik vratio se u Washington sa zadovoljnim smiješkom i dolarima u očima. S Japanom je dogovorio suradnju oko rijetkih minerala, a nazire se i poklon-paket ulaganja od 550 milijardi dolara. Uz sve to, novopečena japanska premijerka Sanae Takaichi, štićenica njegova pokojnog prijatelja s golfa Shinza Abea, poklonila mu je svoju palicu za golf u staklenoj kutiji i lopticu sa zlatnim listićima – ali i nominaciju za Nobela.

U Seulu je Trump pak uspio 'prodati' ogromne količine američke nafte i plina, a dobio je i repliku drevne zlatne krune iz kraljevstva Silla i medalju Mugunghwa, najviše počasti u Južnoj Koreji. No ništa od toga nije ga razveselilo kao činjenica da je na vojnom aerodromu dočekan uz njemu omiljenu pjesmu 'YMCA' u izvedbi vojnog orkestra. Zlatni dečko zaslužuje samo zlatni tretman, pa su na ručku s predsjednikom Leejem posluženi kolačići ukrašeni jestivim zlatom, a južnokorejski čelnik nosio je kravatu u zlatnoj boji. Sve to kako bi se umilio američkom predsjedniku da ga poštedi od grozomornih carina.

Azijsku turneju Trump je okrunio sastankom koji se čekao otkako je ponovno sjeo u predsjedničku fotelju – onim s najljućim rivalom Xi Jinpingom. Iako Trump mjesecima prijeti Kini basnoslovno visokim carinama, više puta je iskazivao poštovanje prema njezinu čelniku. Ali – draži mu je kad mu ne dašće za vratom u globalnoj gospodarskoj utrci.

Na sastanku je Xiju obećao smanjenje carina u zamjenu za napore Pekinga o suzbijanju ilegalne trgovine fentanilom, što mu je već duže vrijeme trn u oku. Kina će nastaviti kupnju američke soje, ali i ono što je ključno – izvoziti u SAD rijetke minerale bez najavljenih ograničenja. I američki čipovi dobili su zeleno svjetlo za prodaju na kineskom tržištu, ali će alternativa H20-u Blackwell još morati malo pričekati.

Unatoč tome što ovo jest svojevrsni predah od trgovinskih napetosti između dva najveća svjetska gospodarstva, ne treba biti previše optimističan. Trump je sastanku dao ocjenu 12 na skali od jedan do 10, no kod njega od danas do sutra to može postati -12.

Nuklearni problemi

Politički teatar na svjetskoj pozornici se nastavlja, a u ovotjednoj epizodi zastrašivanja u glavnoj ulozi je nuklearno oružje. Prvo je Vladimir Putin pokazao mišiće, pohvalivši se uspješnim testiranjem 'letećeg Černobila' – krstareće rakete na nuklearni pogon Burevestnik, od koje se, kako kažu Rusi, cijelom Zapadu tresu gaće (ni ne pomišljajte na to da je ruski nuklearni arsenal gomila stare krame). A što bi Rusi bili kad ne bi imali i 'Černobil u moru', pa je ubrzo stigla i vijest da je uspješno testiran nuklearni supertorpedo Posejdon, koji može izazvati radioaktivne plimne valove.

Zveckanje oružja nekima zvuči i kao zveckanje novca, pa je Trump na svojoj azijskoj odiseji nastupio u njemu dragoj ulozi boga Aresa, dozvolivši Južnoj Koreji izgradnju nuklearne podmornice, koja će se, kako vjerojatno pretpostavljate, graditi u SAD-u.

No zov nuklearnih nimfi bio je toliko milozvučan da je američki predsjednik samo nekoliko minuta prije sastanka sa Xijem zapovjedio vojsci da nakon 33 godine ponovno krene s testiranjem nuklearnog oružja pod devizom 'ako drugi to rade, i mi ćemo'. No tko su ti drugi? Ako gledamo glavne nuklearne rivale, postsovjetska Rusija nikad nije testirala nuklearno oružje, a Kina je to posljednji put učinila 1996. godine. Doduše, Trumpu vjerojatno nije drago što Peking posljednjih godina na godišnjoj bazi proizvodi oko sto novih nuklearnih bojevih glava. Rusi su nakon Trumpove najave naglasili da testiranja Posejdona i Burevestnika nipošto nisu bila 'nuklearna', a 'ako Amerikanci to budu radili, i oni će'.

Dođe li doista do toga, to bi značilo da je duh iz boce pušten – potencijalno ponovno kreće hladnoratovska utrka u nuklearnom naoružanju, a svijet postaje nesigurnije i radioaktivnije mjesto.

Hoće li smrt Aleša Šutara išta promijeniti? Osim, možda, vlasti u Sloveniji

Već više godina mještani pitomih dolina Krke i Kupe, od Šentjerneja preko Novog Mesta (slovenski: Novega mesta) do Metlike i Črnomelja, mole slovenske državne vlasti da riješe problem kriminala u tamošnjim romskim naseljima. Tamo se, kako tvrde, živi kao u favelama – tko dođe ili prođe rijetko izađe, jer ekipa naoružana opasnim pucama i još opasnijim automobilima predstavlja zakon ulice. Lokalne vlasti koje, pretpostavljate, nekako slučajno pripadaju desnoj političkoj opciji, suprotnoj od one na vlasti u Sloveniji, nisu se baš potrudile pomoći spomenutim Romima u asimilaciji, pa su problem prebacile na državu, koja je pak po tom pitanju, zbog svoje progresivne i ljudskopravaške orijentacije, bila odveć popustljiva.

Barem do nedjelje, kad je tragedija promijenila sve. 48-godišnji Aleš Šutar, lokalni glazbeni znalac, DJ, menadžer kafića i općenito, priča se, kul lik, spustio se u kasnim večernjim satima do kafića Lokalpatriot na poziv sina kojeg je spomenuta ekipa iz obližnjeg Šentjerneja maltretirala. Sat vremena prije policija je već intervenirala ispred istog lokala, gdje je ista ekipa mlatila, priča se, nekog Albanca s kojim su od ranije bili u zavadi. Policija je napisala novčane kazne i otišla, a kriminalci, osokoljeni izostankom njihove reakcije, do smrti su prebili ni krivog ni dužnog Šutara.

Uslijedio je narodni ustanak. Dok su domaći palili svijeće i tugovali za Šutarom, dvije huliganske skupine – Viole iz Maribora i Green Dragonsi iz Ljubljane – crtale su transparente s apelima za protjerivanje Roma iz Slovenije. Među desetak tisuća ljudi na prosvjedu u Novom Mestu moglo se vidjeti i jedno i drugo, lokalni čelnici dobili su gromoglasne aplauze, a premijera Roberta Goloba dočekala je kiša zvižduka. Paralelno s tim – i nekako slučajno par mjeseci prije izbora – i država je isukala sablju.

Prvo je u pritvoru završio osumnjičeni Sabrijan Jurkovič, a on, suočen s potencijalnom kaznom od 15 godina zatvora, i dalje ne priznaje krivnju. Potom je premijer predstavio zakonski prijedlog, koji je ocijenio radikalnim, te on među ostalim podrazumijeva promjene propisa pri ulasku u nečiji stan, čak i dio grada koji se smatra blokiranim, te mjere poput uskraćivanja socijalne pomoći višestrukim kršiteljima zakona ili ukidanje dječjeg doplatka maloljetnim majkama. Na kraju je organiziran i prigodni performans ulaska teško naoružane policije u jedno od romskih naselja u kojemu se začula pucnjava, a u njoj – srećom – nitko nije ranjen.

Bilo kako bilo, tema stigmatizacije i kriminala unutar romske zajednice na ovim prostorima jedan je od najkompleksnijih problema tranzicije iz socijalizma u kapitalizam. Kad vidimo da ga Slovenija, država koja je za nas u svakom smislu Zapad, nije uspjela riješiti – a, ne lažimo se, isti problem ima i Hrvatska – onda je jasno da ova priča nije ni izbliza gotova. Osim za nesretnog i nedužnog Aleša Šutara.

Kad bijahu došli dani da ne bude turski više…

Sličnih problema imaju i u našem južnom susjedstvu. Crnogorski 'Romi' zovu se Turci, točnije, ako bismo baš brojali krvna zrnca, pretežno Kurdi i Sirijci s turskim putovnicama, koji su praktički iste noći kad se dogodio kaos u Novom Mestu postali najomraženija manjinska populacija. Povod, ajde barem to, nije bila nečija smrt, ali jest teško ranjavanje – dvojica turskih državljana nakon tučnjave na ulici nožem su zadali sedam ubodnih rana Podgoričaninu M.J.

Za razliku od Slovenije, policija nije tek tako došla i napisala kazne, već se oklopnim vozilom uputila u predgrađe Zabjelo, gdje se nekoliko migranata, među ostalim, zabarikadiralo u kasino. Privedeno je 45 osoba, dio njih je odmah deportiran, a crnogorska je vlada ekspresno uvela vize državljanima Turske da bi spriječila daljnji priljev migranata.

I ondje je uslijedio narodni ustanak. U noći s ponedjeljka na utorak demolirana je kebabdžinica u lučkom gradu Baru, koju je držao turski bračni par s troje djece, a ona tamo žive i idu u školu već dvije godine. I ondje su se dok si rekao keks organizirali huligani, navijači Budućnosti iz Podgorice, poznatiji kao Varvari, koji su se stuštili pred crnogorsku vladu kako bi vikali 'Turci napolje' i 'Nećemo migrante'.

Političari – a što će – apeliraju na smirivanje situacije, predsjednik Jakov Milatović moli da svi ostanu suzdržani, a tursko ministarstvo vanjskih poslova 'prati situaciju'. A situacija je slična kao u Sloveniji, uz jednu značajnu razliku – Slovenci imaju izbore pa država mora malo pokazati zube jer se problem Roma vuče već trideset godina, dok Crnogorci ne moraju mahati zakonskim promjenama jer su ovo ipak stranci, pa već imaju zakonsku podlogu za protjerivanje onih kojima se dokaže kriminal.

Najjači uragan koji je dotakao Zemlju

Imate li osjećaj koliko je 298 km/h? Možda biste i imali da vozite neki od onih bijesnih auta što ih tjeraju ovi naši krimosi iz prethodnih priča. No da se nalazite u straćari od trske koju je, što bi rekao Bob Marley, stari Mr. Joe gradio na vrh brda, i da vam dođe nešto vjetra te snage, mogli biste se pozdraviti sa životom.

Prema podacima od petka, najmanje četrdeset ljudi na Jamajci, Kubi, Dominikanskoj Republici i Haitiju moralo je to učiniti ovog tjedna, kad je Karibima protutnjao uragan Melissa, s vjetrovima do 298 km/h i poplavnim valovima koji su nosili sve pred sobom. Ovo je znatno veća snaga vjetra od dosad najjače klasifikacije uragana 5. kategorije, a on je ostavio rijetko viđenu pustoš. Uz otpuhane krovove, odnesene cijele kuće, srušene električne kabele i polja prekrivena ruševinama, šteta se procjenjuje na 22 milijarde dolara, a obnova će trajati najmanje desetljeće.

Drugi problem, kao i u onim našim nesretnim poplavama, tek se treba dogoditi. Kiša je, naime, padala već mjesec dana prije uragana te je stvorila podlogu za klizišta koja će u narednim mjesecima odnijeti i ono što se uspije popraviti. Bujične poplave i klizišta već su zabilježena i na Kubi, koja je, srećom, uspjela izbjeći najjače udare uragana, a on se tamo zadržao na kategoriji 3. Za opustošene Karibe, čija je infrastruktura i inače problematična, čak i to je previše.

Europski plan za Trumpov mir

Iako se oko rata u Ukrajini Europu već neko vrijeme ništa ne pita, europski čelnici iz petnih žila pokušavaju pokazati da su i dalje bitni. Doduše, sve što kažu ne izlazi iz briselske komore jeke, ali nema veze – trude se. U vakuumu, u kojem trenutno stoje mirovni pregovori, kuha se europski prijedlog za zaustavljanje rata u Ukrajini u 12 točaka. Prijedlog je pokrenula Finska, a riječ je o dokumentu na kojem već neko vrijeme radi tzv. Koalicija voljnih.

Predlaže se model koji počiva na dvije faze – prvo prekid vatre, pa onda pregovori – što dosad za Rusiju nije bila opcija, a što je Trump nekako 'uspio' progurati u Gazi. Papa (Š)Trump(f) i prema ovom prijedlogu dobiva, kao u Gazi, ulogu čuvara mira. Nakon trenutnog prekida vatre na terenu ne bi bila klasična mirovna misija UN-a, nego bi sve tehnički nadzirali Amerikanci. A Trump bi predsjedao i tzv. Odborom za mir, koji bi nadzirao provedbu konačnog mirovnog sporazuma.

Moskvi ne smije pasti na pamet da udari po Ukrajini, a Ukrajini da vojnim putem vrati okupirane dijelove pod ruskom kontrolom. Europa se sjetila da mora igrati i na kartu nježnosti prema Putinu, pa predlažu i da se Rusiju vrati u međunarodne organizacije, iz kojih je izbačena nakon invazije 2022. godine.

No već sad je jasno da u ovom prijedlogu ima i nekoliko mina: formaliziranje trenutačnih linija na bojištu, dijalog o 'poštovanju raznolikosti', ideja da se pregovara o trajnoj upravi na okupiranom teritoriju i djelomično ukidanje sankcija u zamjenu za mir – sve to bi mnogima u Europi moglo zvučati kao opasno približavanje ruskim maksimalističkim zahtjevima.

Dodik je opet svima dobar

A pobjednik ovog tjedna, barem kad biste njega pitali, jest – Milorad Dodik. Navedite nam jednog političara koji je, nakon mjeseci na tjeralici, u istom tjednu doživio ukidanje sankcija SAD-a protiv njega i njegove klike, ali i susret s ruskim ministrom vanjskih poslova u rezidenciji Aleksandra Lukašenka.

Naime odlukom američkog Ureda za kontrolu inozemne imovine (OFAC), Dodik i njegova vjerna sljedbenica Željka Cvijanović, ali i sin Igor i kćer Gorica i još čitava bulumenta dužnosnika Republike Srpske, od srijede mogu spokojno trgovati dionicama na Wall Streetu ili svoj teško stečeni kapital obilno oploditi na obalama Floride ili Kalifornije. Dodik je prigodno zacvrkutao kako je u pitanju 'ne samo pravna, već moralna rehabilitacija istine o Republici Srpskoj i svima koji joj časno služe', za kaljanje iste usput još jednom optuživši visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta.

Ako pak pitate ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, to je američki problem, a Amerikanci su, po njemu, već detronizirali Dodika i to je ono što je bitno. Druga je priča to što su sankcije ukinute i Siniši Karanu, Dodikovom kandidatu za predsjednika Republike Srpske i tipu koji je doslovno napisao plan za odcjepljenje Republike Srpske od BiH. Zanimljivo je pitanje i kako će BiH dalje u pregovore s EU-om kad kao najveći favorit za glavnu pregovaračicu u ime BiH figurira Dodikova savjetnica Ana Trišić Babić, sadašnja privremena predsjednica RS-a, a to isto nije pretjerano bitno službenom Sarajevu.

Dok se u Sarajevu, pa i Bruxellesu, pitaju kako to, kako to, Dodik je već odletio do Minska te je s Lavrovom, na marginama konferencije o sigurnosti u Euroaziji, dogovorio da će Rusija podržati produženje mandata EUFOR-a u BiH – onog EUFOR-a koji je Dodik ni prije mjesec dana nazvao 'okupacijskim snagama'. Pa tko je tu luđi, zaključite sami.

Izgubljeni i nađeni sin

Već dvije godine jedna od osnivačica Europske unije – Nizozemska – u bijegu je od toplog naručja briselske majke. Pod kormilom tehnokratskog premijera Dicka Schoofa i vuka samotnjaka, desnog populista Geerta Wildersa, koji je iz ugodne mu sjene držao mnoge konce tamošnje politike u svojim rukama, Nizozemska je polako krenula put Nexita.

No EU-ova klika sad ima razloga za slavlje – izgubljeni sin (ili u ovom slučaju kći) vraća se majci Europi – barem se tako čini prema preliminarnim rezultatima izvanrednih izbora, održanih jer je nesretna vladajuća koalicija nakon samo 11 mjeseci implodirala.

Na iznenađenje svih, meteorski uspjeh ostvarila je socijalno liberalna stranka D66, a koja se prema trenutnim rezultatima izjednačila s Wildersovom Slobodarskom strankom (PVV). S 26 osvojenih zastupničkih mjesta, liberali – kojima se predviđalo tek peto mjesto na izborima – dobili su 17 fotelja više u parlamentu, dok su desni populisti izgubili gotovo trećinu birača.

Žestok proeuropski liberal Rob Jetten dobio je na popularnosti u posljednjim danima kampanje i sada ima dobre šanse postati premijer, a s 38 godina bio bi najmlađa osoba na toj dužnosti od Drugog svjetskog rata, kao i prvi otvoreni homoseksualac.

Njegova formula uspjeha? Liberalnu stranku odjenuo je u centrističko odijelo i, umjesto progresivnog laprdanja, koje najveći bazen birača ovih dana baš i ne zanima, okrenuo se onim temama na kojima je njegov suparnik Wilders na prošlim izborima poentirao – migracijama i stambenoj krizi – a one su u percepciji tamošnje javnosti posljednjih godina u uzročno-posljedičnom odnosu.

Pored Wildersa, kojeg se, kako je rekao, nećemo riješiti dok ne napuni 80 godina, najveći gubitnik na izborima je i zeleno-lijevi centristički blok GL-PvdA, koji je pao s 25 na 20 zastupničkih mjesta, zbog čega je Frans Timmermans, nekoć desna ruka Ursule von der Leyen i tata famoznog Green Deala, u izbornoj noći dao ostavku na mjesto predsjednika stranke.

Nakon kiše korupcije stiže Sunce

Borba protiv korupcije u Albaniji jedna je od najtežih političkih bitaka na Balkanu, unatoč svim reformama koje su otvorile vrata pregovorima s Europskom unijom.

Tirana je tome odlučila stati na kraj na prilično nekonvencionalan način - umjetnom inteligencijom te simpatičnom i nasmijanom tetom u tradicionalnoj albanskoj nošnji. Prisjetimo se, nedavno je postala prva zemlja jugoistočne Europe koja je umjetnoj inteligenciji dala ministarsku funkciju, a sada taj koncept širi na parlament.

Kako, pitate se? Osebujni albanski premijer Edi Rama slavodobitno je objavio da je Diella - trudna. Odnosno 'trudna', i to s 83 digitalna asistenta, po jednim za svakog zastupnika vladajuće Socijalističke stranke. Rama je pojasnio da će ti digitalni asistenti pomagati zastupnicima u pripremi zakona i komunikaciji s građanima, pratit će sjednice i predlagati. Pa stvarno da čovjek zastane i pita se što će onda zastupnici raditi i tko je kome asistent?

Diella, čije ime na albanskom znači Sunce, imenovana je u rujnu za ministricu zaduženu za umjetnu inteligenciju i digitalne reforme. Njezina prva zadaća je reforma sustava javne nabave kako bi do kraja 2026. godine postao transparentan i da bi se stalo na kraj korupciji. Sam Rama tvrdi da uvođenje umjetne inteligencije u administraciju smanjuje rizik od manipulacija i vraća povjerenje građana. Dosta hrabra izjava.

No nije Diella u ministarsku fotelju sjela preko noći, već je kao svaka poštena ministrica taj posao zaslužila svojim radom i u skladu s time i napredovala. Naime prije titule AI ministrice i 'trudnice' bila je virtualna asistentica na državnom portalu e-Albania, kroz koji je obrađeno više od milijun upita građana.

Tijekom predstavljanja u parlamentu u rujnu, Diella je izjavila da 'nije ovdje da zamijeni ljude, nego da im pomogne', a i da 'nema osobne interese'. A tu je i da rodi djecu, čini se. Tko zna, ako ovaj projekt poluči dobre rezultate, možda se Hrvatska ugleda na Albance i uvede vlastite AI ministre i digitalne asistente u Sabor. Doduše, ne treba isključiti mogućnost da u Hrvatskoj i takvi virtualni likovi nauče kako namjestiti javni natječaj.

Nvidiji i dalje nitko ništa ne može. Ili...?

Nvidia je postala prva tvrtka vrijedna pet bilijuna američkih dolara (4,30 bilijuna eura), samo tri mjeseca nakon što je proizvođač čipova iz Silicijske doline prvi probio granicu od četiri bilijuna dolara. Za usporedbu, Nvidijina vrijednost veća je od BDP-a Indije, Japana i Ujedinjenog Kraljevstva, prema Međunarodnom monetarnom fondu.

Tvrtka pritom nastavlja širiti svoje carstvo, od autonomnih vozila i kvantnih superračunala do 'AI tvornica', sve u suradnji s velikim tech igračima – zaprimila je tako narudžbe za čipove vrijedne 500 milijardi dolara, najavila partnerstvo s Uberom, ulaganje u Nokiju radi razvoja 6G-a, dok se s američkim Ministarstvom energetike sprema na gradnju sedam novih superračunala temeljenih na umjetnoj inteligenciji. I to nije sve: najavila je ulaganje vrijedno 100 milijardi dolara u OpenAI.

Uspjeh bilježi zahvaljujući dramatičnom porastu potražnje za njenim hardverom uslijed uspona umjetne inteligencije, što se smatra najvećim tektonskim pomakom u tehnologiji otkako je suosnivač Applea Steve Jobs predstavio prvi iPhone prije 18 godina.

Međutim kako ulaganja potaknuta umjetnom inteligencijom obaraju rekorde i dovode do nevjerojatnih valuacija, gotovo svi pokušavaju saznati je li ovo početak AI revolucije ili samo još jedan napuhani balon? Danas u svijetu djeluje više od 1300 AI startupova, vrijednih preko 100 milijuna dolara, dok ih je gotovo 500 već dosegnulo status jednoroga, tvrtki čija tržišna vrijednost premašuje milijardu dolara.

U međuvremenu giganti poput Amazona, Mete i Microsofta ulažu milijarde dolara u izgradnju podatkovnih centara, a u industriji se nižu novi ugovori i partnerstva. Mnoge ta euforija podsjeća na dot-com eru s kraja 1990-ih, pa čak i na financijsku krizu 2008. godine.

Tech industrija već je navikla na cikluse procvata i kolapsa. Dot-com kriza 2000. godine uništila je čitavu generaciju internetskih tvrtki, a ulagači se još oporavljaju od posljednjeg vala ulaganja u softverske kompanije koje su procvjetale zahvaljujući niskim kamatnim stopama, sve dok tržište nije naglo stalo 2022. godine.

No sadašnji razmjeri ulaganja daleko nadmašuju prethodne cikluse.

Novi val otkaza u IT industriji?

Hladan tuš za tech industriju: Amazon je objavio da otpušta 14.000 ljudi, uz objašnjenje da umjetna inteligencija preoblikuje način poslovanja. Ukupan broj otpuštenih mogao bi dosegnuti i 30.000 ljudi. Još su u lipnju najavili da će AI smanjiti potrebu za uredskim radnicima, no promjene su stigle puno brže od očekivanog.

Tvrtka prelazi s postupnog smanjivanja broja zaposlenika na izravne rezove, čime, čini se, započinje novo doba masovnih otkaza zbog AI-a. Amazon je ustvrdio da AI omogućuje 'brže inovacije nego ikad prije', no jedan od razloga leži i u borbi s konkurentima Microsoftom i Googleom, čije cloud usluge rastu brže od Amazon Web Servicesa.

Kako bi oslobodio kapital za ulaganja u AI infrastrukturu, Amazon se odlučio na drastičan potez, poručivši da 'nema luksuz čekanja nekoliko godina'. Stručnjaci očekuju domino efekt – da će i druge tehnološke kompanije slijediti Amazonov primjer, baš kao što se dogodilo nakon otkaza u Meti 2022. godine. Ovoga puta izgovor nije 'pretjerano zapošljavanje tijekom pandemije', već umjetna inteligencija i pritisak investitora.

Neke tvrtke već su zaustavile zapošljavanja na pozicijama koje bi AI mogao preuzeti, a analize pokazuju pad potražnje upravo u tim zanimanjima. Pa eto, ne samo da će strojevi zamijeniti ljude na nekim poslovima, već su, čini se, postali i bitniji od ljudi.

Tko je bez grijeha, neka prvi baci... prompt?

Bivši šef Intela Patrick Gelsinger, sada na čelu tvrtke Gloo, želi spojiti vjeru i umjetnu inteligenciju, a time i promijeniti Silicijsku dolinu iznutra, i to stvaranjem 'kršćanske umjetne inteligencije', tehnologije usklađene s teološkim vrijednostima korisnika. Nedavno smo pisali o tome kako u Indiji, ali i širom svijeta, vjernici sve češće traže odgovore od umjetne inteligencije trenirane na svetim tekstovima, čime se nameće pitanje što se događa kad strojevi postanu novi svećenici i digitalni posrednici između čovjeka i božanskog.

Sada 'nanovo rođeni' Gelsinger, kojega su početkom godine dioničari prisilili da se povuče s čela u to vrijeme posrnulog Intela, pronašao je tako novu misiju, onu duhovne prirode. U ožujku je preuzeo vodstvo nad američkom tehnološkom tvrtkom Gloo, platformom koja se opisuje kao 'Salesforce za crkve' – to je digitalni sustav namijenjen vjerskim zajednicama, a koristi chatbotove i AI asistente za automatizaciju pastoralnih zadataka i potporu svećenstvu i vjernicima.

Gelsinger smatra da će taj kršćanski AI ne samo poboljšati kvalitetu svake živuće osobe na planetu, već i ubrzati Kristov dolazak. Možda zna nešto što mi ne znamo? Tim više što smo još nedavno, 23. i 24. rujna, preživjeli smak svijeta, koji su evanđeoski kršćani prije gotovo mjesec dana dijelili po društvenim mrežama. Sve se to odvija dok papa Lav XIV. opetovano upozorava na opasnost 'umjetne inteligencije za ljudsko dostojanstvo'. Pa kad sve to spojite, dobijete digitalnu distopiju in all its glory.