Hrvatsko-ugarski energetski rat riječima

Hrvatska, proporcionalno svojoj veličini, rijetko izlazi na svjetsku scenu u ozbiljnom geopolitičkom kontekstu. Proteklog je tjedna, makar nakratko, zasjala u globalnim energetskim medijima, i to zbog priče koju je pokrenula – Mađarska.

Naime, vidno frustriran činjenicom da od početka rata u Ukrajini ruska nafta više nije košer, mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine, Viktoru Orbanu do groba lojalni Peter Szijjarto, prošli je tjedan optužio Hrvatsku za, ni manje ni više – ratno profiterstvo. Tvrdi da Hrvatska dere susjede enormnim cijenama nafte iz naftovoda Janaf, koji, nastavlja, nema kapacitet za kontinuiranu opskrbu Mađarske potrebnom količinom nafte. Optužbe je podebljao njegov šef Orban, pohvalivši se da se na ovu temu izjadao i Donaldu Trumpu, pokušavajući objasniti zašto Mađarska i dalje kupuje rusku naftu, što Trumpa izrazito ljuti.

Ništa od navedenog nije točno, inzistira Andrej Plenković te je mađarske optužbe otresao kao 'toliko bezobrazne da možda zavređuju još žešći odgovor'. Janaf je prethodno podsjetio da je protočnost naftovoda sasvim dovoljna za Mađare, a cijena u skladu sa svjetskim standardima te se Hrvatska u ovoj svađi uglavnom drži tog narativa.

Dok se promatrači i analitičari prilično razumno pitaju kako to da ovaj problem nije riješen ni gotovo tri godine, koliko Rusija ratuje s Ukrajinom, Plenković i Orban su u četvrtak ipak zasjeli na marginama samita EU-a u Kopenhagenu i malo spustili tenzije. Tako će Orban nakon Kopenhagena – o tome više malo kasnije – možda i dobiti neki popust, a što će biti s Aleksandrom Vučićem, kojemu su Amerikanci odobrili tek nekoliko dana odgode sankcija Naftnoj industriji Srbije, a Rusi ne mogu zakrpati tu rupu – tek ćemo vidjeti. Janaf će, naime, bez srpskog novca ipak malo teže nego bez mađarskog.

Što je muškarac s bradom?

Nikad dosad takav sastanak nije bio održan, a bome ne pamtimo ni da je jedan javni samit bio obavijen takvim velom tajne. Američki ministar obrane Pete Hegseth (bivši voditelj Trumpove agitpropovske televizije FOX Newsa i vojni veteran) pozvao je, ne navodeći razloge, 800 američkih generala iz svih kutova svijeta da ostave sve što rade i glavom i bradom dođu u bazu marinaca Quantico u Virginiji. Dobro, ne bradom, jer je Hegseth pred gomilom generala najavio novu eru Pentagona, u kojoj britvica mora raditi svaki dan.

U novom Ministarstvu rata treba se pripremiti za rat, pa nema više neobrijanih i debelih generala, nema više woke kulture u vojnim redovima, rasnih i spolnih kvota, 'smiješnih liječničkih ispričnica' – ukratko, došao je kraj mlakonjama u američkoj vojsci, trebaju joj 'pravi muškarci'. Ali i kako Hegseth kaže, trebaju joj i 'toksični vođe' – jer maltretiranje i zlostavljanje u vojsci, koje je bivše woke ministarstvo u svojoj mlakoj maniri osuđivalo, zapravo je 'djelovanje pod zakonom prirode'.

S bradom i trbušinom u Americi dakle više ne možete u boj za narod svoj ili, u ovom slučaju, protiv naroda svog. Jer ako ste mislili da se Trump priprema za rat s vanjskim silama – a, ne, ne. Nakon što se Hegseth, valjda liječeći kompleks niže vrijednosti, iživio na mikrofonu retorikom ratničkog etosa, s bizarnim narativom nastavio je predsjednik Trump, naglasivši više puta da se na njih vrši 'invazija iznutra'.

'Trebali bismo neke od opasnih gradova (čitaj: one pod vodstvom demokrata) koristiti kao poligone za obuku naše vojske', rekao je Trump i – ostao živ, jer poziva zapravo na nešto što se u potpunosti kosi s njemu ljubljenim američkim ustavom.

Amerika sve više miriše na 1860-e.

Plan za Gazu: Idemo svi do kraja ili?

'Povijesni je to trenutak: nakon 3000 godina ratovanja Izraelaca i Palestinaca, Trump je riješio situaciju na Bliskom istoku i dobio Nobelovu nagradu.' Takav epilog zamišljao je američki predsjednik ovaj tjedan, kad je predstavljao svoj plan za Gazu u 20 točaka. Niti oni ratuju 3000 godina (ratuju od osnivanja Izraela 1948., a cionistički pokret osnovan je u 19. stoljeću), niti je išta riješeno. Ili ipak je nešto riješeno?

Trumpov plan podržale su čak i one arapske i islamske zemlje od kojih se to nije očekivalo.

Plan podrazumijeva oslobađanje preostalih izraelskih talaca u roku od 72 sata od prekida vatre, što bi značilo da Hamas odmah ostaje bez jedinog aduta u ovom sukobu. Izraelci bi postepeno povlačili snage iz Gaze, a njome bi upravljala privremena tehnokratska i apolitična vlada te bi sve nadgledali kućepazitelji – Trump i ni manje ni više nego Tony Blair, koji je u općoj svijesti ostao kao vjerojatno najsposobniji britanski premijer od 90-ih naovamo, no zbog invazije na Irak 2003. godine u očima arapskih zemalja kao jedna od najomraženijih ličnosti.

Trump je, barem naizgled, odustao od 'Bliskoistočne rivijere' te naznačio da nitko neće biti primoran napustiti Gazu, niti će je Izrael okupirati (Zapadna obala se pak, indikativno, ne spominje). Tek kad se uklone sve terorističke prijetnje stvorili bi se uvjeti za put prema palestinskoj državnosti.

Plan, koji se, prema riječima arapskih zemalja, podosta promijenio u korist Izraelaca, nominalno je podržao i Benjamin Netanyahu. A iako su zeleno svjetlo dali i vođe Hamasa koji se na toplom griju u Katru, vojno vodstvo Hamasa navodno je odbacilo Trumpovo rješenje, rekavši da se i s njim i bez njega planira istrijebiti Hamas, pa im ne preostaje ništa drugo nego ići do kraja. A to znači i da Bibi dobiva 'legitimitet' da ide do kraja, i još će mu Trump pritom držati ruku.

Nakon Trumpova ultimatuma Hamasu i obećanja da ih čeka pakao ne pristanu li na njegove uvjete, hamasovci su obećali osloboditi taoce, a Izrael potom naznačio da smanjuje bombardiranje Gaze. Ne vjerujemo ništa dok ne vidimo.

Pada američka vlada, a nitko se ne uznemirava

Naviknuti na takve tričarije kao što su parlamentarna demokracija i koncept izvršne vlasti koji se zove vlada, svaki puta se iznenadimo kad čujemo da je ona pala u SAD-u, a nitko se nije posebno iznenadio. Jasno je i zašto: u SAD-u je na snazi predsjednički sustav i stvarna moć je u rukama samo jednog čovjeka, trenutačno Trumpa.

Pad vlade ovog tjedna za nijansu je drugačiji – on je posljedica greške Kongresa, a on je ovoga tjedna propustio usvojiti mjeru financiranja potrebnu da država nastavi normalno funkcionirati. Višetjedni sukob republikanaca i demokrata oko dodatnih subvencija za Obamacare, koje republikanci žele produžiti za još sedam tjedana, a demokrati bi ga nadogradili upumpavanjem još novca za zdravstvo, doveo je do prve blokade rada vlade od 2019. godine, kad je – sjećate se možda – predsjednik također bio Trump.

Zašto on preko svoje klike u Kongresu toliko uživa u blokiranju vlade? Time, naime, vrši pritisak na one djelatnosti koje država financira javnim novcem, a on bi sve to najradije srezao u korijenu – nije da nije probao, sjećate se DOGE-a Elona Muska. Čak 800 tisuća ljudi je tako u utorak poslano na neplaćeni dopust, a među njima su dužnosnici vlade, različitih zdravstvenih institucija poput Centra za kontrolu bolesti (CDC) i Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH), djelatnika muzeja Smithsonian i zooloških vrtova.

Spadali bi tu i nacionalni parkovi da se Trumpova vlast prilikom posljednjeg pada vlade na njima nije opekla: kad su poslali kući rendžere, došlo je do niza teških vandalizama i uništenja prirode. Ako blokada vlade potraje, u problemu bi mogle biti i savezne agencije poput one za upravljanje hitnim situacijama, a u tom slučaju – ne daj Bože da državu pohara nekakva poplava ili potres.

Ursulin zid od dronova pao u europskim igrama moći

Dobro došli u još jednu epizodu serije 'tresla se brda, rodio se miš' u režiji briselskog establišmenta. Trebao je to biti sastanak čelnika EU-a na kojem će pasti dogovor o zajedničkoj obrani protiv sve učestalijih primjera hibridnog ratovanja Rusije na europskom teritoriju. No umjesto najavljenih temelja 'zida od dronova', koji bi za početak štitio istočni bok Europe, Ursula von der Leyen i šef diplomacije EU-a Antonio Costa na samitu u Kopenhagenu udarili su u zid moćnih članica.

Svi su složni u tome da se nešto treba poduzeti protiv ruske agresije, ali što je to – oko toga još nema nikakvog dogovora. Zid od dronova vjerojatno ne bi bio toliki trn u oku Njemačkoj, Francuskoj i Italiji da ga nije predložila teta Ursula. Jer da su svesrdno podržali njezinu ideju, značilo bi to da kolo sada vodi ona, a ovako su pokazali da nacionalne države i dalje drže uzde u svojim rukama.

Costa, koji je htio valjda pokazati da je i on bitan, pucao si je u nogu, odlučivši baš na tom sastanku otvoriti osjetljivu temu olakšavanja procesa pristupanja novih članica Uniji, kao da nije znao da će dobiti odbijenicu od Orbana.

No barem su se čelnici složili u tome da i dalje treba nastaviti tražiti načine na koje iskoristiti 140 milijardi eura zamrznute ruske imovine za financiranje Ukrajine. Nakon Kopenhagena sve je ostalo, dakle, kao i prije Kopenhagena.

Greta se (opet) vraća kući

Drugi pokušaj – (očekivano) isti scenarij. Četiri mjeseca nakon što je izraelska vojska kumovala misiji tzv. Flotile za slobodu, koja je trebala probiti izraelsku pomorsku blokadu oko Gaze, uvedenu 2007. godine, i dostaviti humanitarnu pomoć Palestincima, Flotilu globalnog otpora (Global Sumud Flotilla) snašla je ista kob.

Mjesec dana više stotina aktivista, među kojima i Greta Thunberg, brojni glumci, europarlamentarci, novinari, liječnici i umjetnici – pa i hrvatska pravnica i srbijanski student – probijali su se na 50-ak brodova 'otpora' Sredozemljem, sve dok opet nisu naišli na otpor izraelskih vlasti u 'visokorizičnoj zoni'.

Uvertira u zastrašivanje krenula je još ranije, kada su, prema navodima aktivista, njihove brodove napadali dronovi, prvo u tuniskim vodama, kasnije u blizini Grčke (iako su tuniske vlasti to opovrgnule). Na 150 nautičkih milja od Gaze krenulo je pojačano zastrašivanje izraelskim ratnim brodovima, da bi na koncu izraelska vojska presrela flotilu – kako je ono zovu – 'Hamasova otpora'. Greta i 400-tinjak aktivista uhićeni su tijekom 12-satne operacije te su prebačeni u luku Ašdod, gdje čekaju na 'obradu izraelske policije' i deportaciju. Samo jedan brod – Marinette – i dalje plovi prema Gazi, a čeka ga ista sudbina.

Jedanaest grčkih aktivista započelo je štrajk glađu u znak prosvjeda protiv 'nezakonitog' pritvaranja, a Hamas ga je nazvao 'piratskim zločinom'.

Španjolske vlasti digle su se na zadnje noge i najavile istragu o potencijalnim kršenjima ljudskih prava, Turska je optužila Izrael za 'teroristički čin', kolumbijski predsjednik najavio je protjerivanje izraelskih diplomata dok su u Italiji izbili prosvjedi te je najavljen opći štrajk.

Misija je otpočetka bila osuđena na propast, ali aktivisti ovu rundu nikako nisu izgubili.

Moldavija: 'Naši' opet pobijedili 'njihove'

Ako pratite medije lojalne Europskoj uniji, svi europski izbori izgledaju otprilike ovako: 'naši' su u opasnosti jer 'strašni proruski kandidat' vreba iza ugla. Isti se narativ vrtio uoči još jednih izbora u Moldaviji, zemlji u kojoj rusko vršljanje evidentno jest problem, i to ne od jučer. Ona je, naime, već odavno raskomadana na prozapadni dio i istočnu polovicu koja sebe naziva Republika Srp… pardon, Pridnjestrovlje, i bliža je Moskvi, kako geografski, tako i koncepcijski.

Zato je i u Bruxellesu i u Moskvi s nemalim iznenađenjem primljen rezultat parlamentarnih izbora u Moldaviji, na kojima je uvjerljivo pobijedila Stranka akcije i solidarnosti (PAS) predsjednice Maie Sandu. 'Proeuropska' liderica i njezini kandidati, iako su tijekom cijele kampanje optuživali Rusiju za miješanje u izbore, pokupili su preko 50 posto glasova i za gotovo dvostruko nadmašili 'proruski' Domoljubni blok. Time će se, realno, trnovit put Moldavije prema eurointegracijama ipak kako-tako nastaviti.

Moskva je, naravno, nezadovoljna i upozorava da ovakav ishod izbora vodi Moldaviju prema ukrajinskom scenariju. Tvrde da izbori nisu bili fer jer su moldavske vlasti spriječile stotine tisuća Moldavaca koji žive u Rusiji da glasaju na parlamentarnim izborima. Dijaspora, sklona proruskoj stranci, bila je naime ograničena samo na dva biračka mjesta, pa su, inzistira na tome PR Kremlja Dmitrij Peskov, 'stotine tisuća Moldavaca ostale bez prava glasa'. Rezigniranost Rusije pokazuje da im je do Moldavije ipak stalo nešto manje nego do nekih većih sila, a novi 'proeuropski' vs. 'proruski' test gledat ćemo već ovog vikenda u – Češkoj.

Oktoberfest: Steakovi za 229 eura i obiteljska svađa s tragičnim krajem

Dok ovo čitate, privodi se kraju minhenski Oktoberfest, najveći ulični i najveći pivski festival na svijetu. Tri i pol milijuna ljudi prošetalo se Terezijinom livadom u glavnom bavarskom gradu, popilo barem po jedan Maß (krigla od litre piva), pojelo u prosjeku pola pileta ('samo' 24,5 eura), a onda ustalo, otišlo na toalet i izgubilo mjesto pod dupke punim šatorima. Bilo je i onih koji su bili spremni platiti 229 eura za tomahawk odrezak u umaku od crnih tartufa. Kao i svake godine, nakeljio se tu i neki neplanirani celebrity (ove godine bio je to Drake), ekipa Bayerna morala je ritualno odsjediti na večeri organiziranoj u njihovu čast, a vlasnici najvećih šatora za dva tjedna okrenuli su i do 10 milijuna eura.

Za ovogodišnju 'dodatnu zabavu' pobrinuo se muškarac iz minhenske četvrti Lerchenau jer je u srijedu prvo podmetnuo požar u kući, a potom policiji u pismu priprijetio da će aktivirati bombu postavljenu unutar prostora festivala. Policija je stvar shvatila ozbiljno, odgodila otvorenje Oktoberfesta, prevrnula Terezijinu livadu i – kako to obično biva – nije našla ništa, no ispostavilo se da je požar izazvala bomba koju je aktivirao u kući svojih roditelja nakon obiteljske svađe te si je tako oduzeo život. Tako je – srećom po uobičajeno oprezne Bavarce – još jedan Oktoberfest ipak protekao mirno, izuzmete li nadrealne scene koje tamo možete (ili ne možete) vidjeti kad vas obuzme nefiltrirani bavarski napitak od hmelja.

Čovjek od pola bilijuna koji želi srušiti Wikipediju

Bogatstvo (najbogatijeg čovjeka na svijetu) Elona Muska do neki dan procjenjivalo se na čak pola bilijuna dolara. Neto vrijednost šefa Tesle i SpaceX-a dosegla je tako 500,1 milijardu dolara, prije nego što je pala na 499,1 milijardu dolara, prema Forbesovoj ljestvici Real Time Billionaires. Sutra, prekosutra? Tko zna, nebo je granica, doduše u Muskovu slučaju ni to nije potpuna istina jer caruje SpaceX-om.

Dogodilo se to samo mjesec dana nakon što mu je Larry Ellison, suosnivač softverskog diva Oraclea, na nekoliko sati 'ukrao' titulu najbogatijeg čovjeka svijeta. Podsjetimo, Ellisonovo se bogatstvo, prema procjenama Bloomberga, nakratko popelo na 383,2 milijarde dolara jer je vrijednost Oracleovih dionica zabilježila povijesni skok. No Musk je brzo vratio krunu. Budući da mi nismo ljudi visoke platežne moći, teško da ćemo razumjeti muke jednog milijardera.

A to, naravno, nije sve. Ne samo da malo osvaja, malo gubi, pa malo vraća titule, već nastavlja voditi borbe sa svime što mu zasmeta. Ovaj put Muskova ruka pravde odlučila se suočiti s Wikipedijom – naime, ovaj put pokreće online enciklopediju kroz svoju tvrtku xAI, a ona će se zvati Grokipedia i trebala bi biti pokretana chatbotom Grok.

Rekao je tako da bi Grokipedia trebala biti 'masivno poboljšanje' u odnosu na Wikipediju. Otkako je preuzeo Twitter, Musk često kritizira Wikipediju, nazivajući je woke i pristranom, a ranije ove godine čak je pozvao da se toj stranici ukine financiranje iz donacija. Pa sad tvrdi da je njegov Grok dovoljno 'pametan' da prepoznaje istinite, poluistinite i netočne informacije na Wikipediji, a zatim prepisuje stranice uklanjajući neistine, dopunjujući kontekst i 'ispravljajući' postojeći sadržaj.

Dosta hrabra izjava za chatbot koji je još donedavno u svojim odgovorima veličao Adolfa Hitlera.

Čemu nas je sve naučila 'šaptačica čimpanzama'

Jane Goodall, legendarna primatologinja i neumorna zaštitnica prirode, preminula je u 91. godini života. Istraživači i znanstvenici diljem svijeta opraštaju se od žene koja je, kako kažu, promijenila način na koji ljudi promatraju životinje, ali i same sebe.

Rođena je 1934. godine u Londonu, a odrasla u Bournemouthu te je još kao djevojčica maštala o životu među divljim životinjama. Prvu iskru toga pobudila je plišana gorila koju joj je poklonio otac, a učvrstila ju je knjigama poput Tarzana i Dr. Dolittlea. Zbog financijskih prepreka nije mogla upisati studij pa je radila kao tajnica i u filmskoj industriji, sve do puta u Keniju 1957. godine, što joj je odredilo sudbinu. Ondje je upoznala slavnog antropologa Louisa Leakeyja, a on ju je usmjerio na istraživanje primata.

U Tanzaniji je 1960. godine promatrala čimpanzu kako koristi grančicu za izvlačenje termita, čime je srušila uvjerenje da su alati isključivo ljudska domena. Dokumentirala je i njihovu složenu društvenu dinamiku: od nježnih obiteljskih veza do brutalnih sukoba. Njezino davanje imena čimpanzama i opisivanje njihovih osobnosti tadašnjim znanstvenim krugovima bilo je heretično, ali upravo je to promijenilo pogled mnogih u svijetu na prirodu.

Zahvaljujući National Geographicu, njezini 'junaci' poput čimpanze Davida Greybearda (mužjak kojeg je tako nazvala zbog srebrnog pramena kose) postali su poznati diljem svijeta. Godine 1977. osnovala je i Institut Jane Goodall te je on iz Tanzanije prerastao u globalnu mrežu za očuvanje prirode i edukaciju. Kasnije je napustila terenski rad da bi putovala svijetom i podizala svijest o zaštiti okoliša. Profesorica Cat Hobaiter naglasila je da je upravo ta žrtva – odricanje od vremena provedenog s čimpanzama – bila ključ njezina utjecaja. Do posljednjih godina svog života ostala je aktivna, pa je još lani govorila o projektima pošumljavanja i upozoravala da je vrijeme za djelovanje sve kraće.

Goodall je bila poznata i po britkosti i iskrenosti - Trumpa je tako usporedila s mužjacima čimpanzi u ritualima dominacije. Osim toga, objavila je više od 30 knjiga, uključujući bestseler 'Razlog za nadu', i niz naslova za djecu. Ugledne institucije opisale su je kao izvanrednu znanstvenicu koja je natjerala svijet da preispita ljudsku iznimnost, a njezin plišani majmun Mr H bio joj je stalni suputnik na putovanjima. Profesorica Hobaiter podsjetila je da bi sama Goodall danas poručila da svijetu ne treba naša tuga, nego naša djela. Iza sebe ostavlja nasljeđe znanstvenih otkrića, aktivizma i nade, ali i vjeru da planet i ljudi još uvijek imaju snage za promjenu.

'EA Sports, it's in the game'

Malo tko nije čuo za ovaj poznati marketinški slogan tvrtke za videoigre Electronic Arts (EA). Predstavljena početkom 1990- ih, fraza koju je izgovorio novinar Andrew Anthony označavala je cilj brenda da u svojim videoigrama simulira sportove iz stvarnog svijeta. No taj gejming div ovih je dana na naslovnicama svjetskih medija iz drugih razloga.

Naime EA iduće godine napušta burzu. Tvrtka je pristala na otkup vrijedan 55 milijardi dolara, što bi mogla biti najveća privatizacija koju financiraju fondovi u povijesti. U novoj vlasničkoj strukturi sudjelovat će saudijski državni fond PIF, američki Silver Lake Partners i Affinity Partners, investicijska kuća Jareda Kushnera, Trumpova zeta. Dogovor bi trebao biti zaključen do prvog kvartala 2027. godine, a riječ je o tzv. leveraged buyoutu – akviziciji koja se većim dijelom financira zaduživanjem te dug vraća sama kupljena kompanija.

Kupnja nadmašuje dosadašnji rekord iz 2007. godine, kada je za 32 milijarde dolara privatiziran energetski div TXU. EA je atraktivna meta jer posjeduje snažan portfelj franšiza, kao što su The Sims, Battlefield, EA Sports FC i Apex Legends, a analitičari smatraju da bi odlazak s burze mogao donijeti tvrtki veću slobodu u razvoju igara, bez stalnog pritiska dioničara. No drugi upozoravaju da će novi vlasnici možda snažnije utjecati na poslovne odluke, što igrači često dočekuju s nepovjerenjem.

Osim poslovnih izazova, otvaraju se pitanja sigurnosti korisničkih podataka, s obzirom na saudijsko vlasništvo i Kushnerovu tvrtku. Organizacije za ljudska prava već su ranije optuživale Saudijsku Arabiju za sportswashing, a tu su i bliske veze s Trumpom, pa bi dogovor mogao izazvati nove kontroverze.

Afganistan ostao u 'mraku' na 48 sati

Internet i mobilne mreže u Afganistanu ponovno rade nakon što su 48 sati bili ugašeni, a tamošnji stanovnici odsječeni od svijeta. Stanovnici Kabula i drugih gradova potvrdili su da su usluge operatora Rošan i Etisalat opet aktivne. Službeno objašnjenje glasi 'tehnički problemi i 'dotrajali optički kabeli'. A neslužbeno? Nalog talibanskih vlasti.

Ujedinjeni narodi (UN) odmah su ih pozvali da obnove usluge, upozorivši da je dvodnevna izolacija praktički odsjekla Afganistan od ostatka svijeta. UN je upozorio da takav prekid pogoršava ionako tešku humanitarnu i ekonomsku krizu u zemlji. Talibanski dužnosnici nisu odgovorili na pitanje jesu li oni naložili gašenje, no, podsjetimo, posljednjih mjeseci više je pokrajina ostalo bez mreže nakon što je talibanski vođa Hibatula Akundzada izdao dekret o borbi protiv 'nemorala'.

A na što to misle kad kažu 'nemoral'? To ponajviše uključuje zabrinutost vlasti zbog online pornografije, a ta je tema u Afganistanu očito važnija od one o (nepostojećim) ljudskim pravima. Prije samo nekoliko tjedana talibansko ministarstvo visokog obrazovanja zabranilo je 679 udžbenika i akademskih knjiga, ocijenivši ih 'ideološki i kulturno neprihvatljivima'.

Službeni glasnogovornik Zabihula Mudžahid danas je poručio preko WhatsAppa i X-a da je sve ovo rezultat 'propadanja infrastrukture'. Ironija da se poruka o 'gašenju interneta' dijeli, pazite sad, online očito ih ne muči. Stanovnici su, barem zasad, ponovno povezani sa svijetom, ali nitko ne vjeruje da će mreža ostati nedirnuta sljedeći put kada se talibanskim vlastima učini da 'moral pati'.

Najstarija radionica za izradu nakita u zapadnoj Europi

Na atlantskoj obali današnje Francuske netko je prije 42 tisuće godina imao ozbiljan smisao za nakit. Arheolozi su u Saint-Césaireu otkrili školjke, pigmente i kamene alate na nalazištu Châtelperron. Umjesto Instagrama i TikToka, pripadnici te kulture svoj su identitet izražavali probušenim školjkama i bojama, a radionica pronađena na nalazištu vjerojatno je bila prvi concept store zapadne Europe.

Istraživači su pronašli 37 kamenih alata, 96 komada crvenog i žutog pigmenta te tridesetak probušenih školjki spremnih za nizanje, a one bez rupa i bez tragova nošenja tek su čekale svoju modnu premijeru. Problem je u tome što je obala bila 100 kilometara daleko, a pigmenti su došli s lokacije 40 kilometara dalje, što znači da su zanatlije i umjetnici imali ili ozbiljnu trgovinsku mrežu ili su jednostavno puno hodali. Skup dokaza uključuje i tipične neandertalske alate, kao i ostatke bizona i konja; dakle bio je to spoj lova, umjetnosti i nakita.

Nakit i pigmenti smatraju se procvatom simboličkog izražavanja, do tada uglavnom pripisivanog Homo sapiensu. Drugim riječima, ili su stanovnici Châtelperrona bili rani predstavnici naše vrste ili su na nju snažno utjecali. U to vrijeme Homo sapiens se širio iz Afrike i postupno zamjenjivao posljednje neandertalce u Europi. Novo otkriće zamagljuje granice –gdje prestaju neandertalci, a gdje počinjemo 'mi'? Znanstvenici zaključuju da su interakcije različitih skupina pokrenule kulturnu eksploziju, a školjke su bile njezin simbol. A 42 tisuće godina kasnije samo smo zamijenili školjke logotipima.