Prošlo je šest godina, ali uspomene u glavama mnogih Zagrepčana itekako su svježe na 22. ožujka 2020. godine. U 6 sati i 24 minute glavni grad Hrvatske pogodio je snažan potres magnitude 5,5 prema Richteru. Bilo je to u nedjelju, isti dan u kojem i ovo čitate, a bio je to i prvi vikend u kojem se Hrvatska pridružila ostatku svijeta u karanteni i ostajanju kod kuće zbog pandemije koronavirusa. S jedne strane u javnosti se provodila kampanja 'ostani doma' da se ne bi zarazio. S druge taj isti dom se manijakalno trese.

Odlučite izaći, a nakon drugog udara (naknadnog potresa) počnu padati i snježne pahulje – nedostajao je još samo cunami iz Save i erupcija Medvednice da bi se uspjeli u isto vrijeme sažeti svi klišeji iz filmova na temu prirodnih katastrofa. Nažalost, apsurdnost tog dana donijela je i tragediju.

Ozljedama zadobivenim u potresu podlegla je 15-godišnja djevojčica, a 27 osoba je ozlijeđeno. Centar Zagreba, u kojem je prije toga posjedovanje nekretnine bilo stvar prestiža, postao je najgore mjesto za boravak s obzirom na zastrašujuću destrukciju i dijelove zgrada razbacane po ulici. Uz civilnu zaštitu, i vojska je došla na ulice, a mnogima se u pamćenje urezao prizor trudnica koje su ispred Petrove bolnice u papučama i pidžamama čekale što će se iduće dogoditi.

Ukupna šteta od potresa procijenjena je na 86,4 milijarde tadašnjih kuna (oko 11,47 milijardi današnjih eura). Uz obiteljske kuće i zgrade, među 25 tisuća oštećenih objekata, od žutog, preko narančastog, do najtežeg, crvenog spektra, stradale su zgrade Vlade i Sabora, bolnice, muzeji i crkve. Potom je 29. prosinca te godine na sve to došao i petrinjski potres, a on se toliko osjetio u Zagrebu da su mnogi pomislili kako je posrijedi epicentar na Markuševcu, kao i šest mjeseci prije.

Šest godina kasnije, od tih 6 sati i 24 minute, obnova je još u tijeku. No nakon prvotnih muka s natječajima, neriješenim imovinsko-pravnim odnosima suvlasnika zgrada, pitanjima financiranja te novčanim gubicima brojnih građana koji nisu osigurali domove od potresa – stanje je znatno bolje. To je prošlog utorka na redovnoj konferenciji izjavio i zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Luka Korlaet. Barem kada je riječ o dijelu obnove za koji je bila zadužena upravo zagrebačka vlast.

'Kao Grad smo vodili obnovu 207 projekata, škola i zgrada javne uprave. Sad smo na brojci od 194 obnovljene javne zgrade. Ostalo su jako komplicirane zgrade za obnovu', poručio je Korlaet u razgovoru s novinarima, navodeći da su posrijedi zaštićena kulturna dobra te neriješeni imovinsko-pravni odnosi u privatnim zgradama.

Sve se može projektirati, veći su problem novac i papiri: 'Neke stvari ne trebamo ignorirati'

Kako se ne bismo oslanjali samo na vlastite dojmove i izjave političkih dužnosnika, javili smo se Josipu Ataliću, voditelju Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo te profesoru na zagrebačkom Građevinskom fakultetu, na kojemu predaje više kolegija vezanih uz statiku te izazove gradnje i rekonstrukcije u potresnim područjima.

Upitan o izjavi dogradonačelnika Korlaeta, naš sugovornik ističe da obnova ima tehničke, ali i pravne izazove. Iz njegove profesionalne perspektive jasno je koji je ključni izazov, a ne tiče se znanja i tehničkih mogućnosti.

'Sa stručne strane, ako imate staru, tradicijsku zgradu koja je više puta popravljana i rekonstruirana kroz povijest, ona sama po sebi nosi puno nepoznanica. Ako projektirate novu zgradu, znate što ste projektirali. Zato, kada uspoređujete nešto po kompliciranosti, rekonstrukcije su poznate po tome da su jedan od najsloženijih dijelova naše struke. No, s obzirom na iskustvo, možemo projektirati sve, to je samo pitanje vremena i novca, ali ono što je komplicirano i zaustavlja nas su imovinsko-pravni odnosi i neriješeni papiri, a oni su znali zaustavljati i odgađati projekte neovisno o složenosti neke rekonstrukcije', rekao je Atalić u razgovoru za tportal.

Istaknuo je i da smo prije imali dobro zakonodavstvo, uključujući norme Europske unije, ali da ih nisu svi građani poštivali. Stoga se nada da je ovaj potres bio dobra lekcija svima.

'Da smo poštivali zakone i propise, bilo bi nam bolje, ali smo kao građani skloni neke stvari ne poštivati. Mislim da smo svi naučili da neke stvari ne trebamo ignorirati', rekao je Atalić.

Spor početak, dobri rezultati: Konzervatori i inženjeri sjeli za stol

Kada se sagleda razvoj događaja u posljednjih šest godina, naš sugovornik je naveo da generalno možemo biti zadovoljni.

'Početak je bio sporiji jer je trebalo i ljudima i struci i politici da se priviknu na neke stvari. No mislim da su rezultati stvarno dobri', naveo je Atalić, ocijenivši da zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Korlaet s gradske razine i Branko Bačić, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine s nacionalne strane, dobro vode procese obnove.

Prisjetimo li se njezinih početaka, rano su se u priču uključili konzervatori, ističući važnost očuvanja tradicionalnog 'zagrebačkog štiha', izgleda jezgre naše metropole koji je dobila tijekom 19. stoljeća. Mnogi u Zagrebu baš nisu bili oduševljeni time. Na društvenim mrežama mogli ste pročitati komentare tipa 'zar je za zgradu koja je uništena u potresu važnije da izgleda kako je izgledala i kao prije 200 godina umjesto da na tom mjestu nikne nešto otpornije i sigurnije za stanare'.

Čak se spominjao i nizozemski Rotterdam, poznat po tome da su tamošnji arhitekti poslije destrukcije grada u Drugom svjetskom ratu umjesto praćenja starih obrazaca i povijesne rekonstrukcije grada 'dali mašti na volju'. Time su stvorili skroz novu vizuru grada kojemu je prioritet bila funkcionalnost prostora.

No potresni inženjer Atalić je sa svoje stručne strane ponovio da je nebitno želi li se izgraditi nešto novo ili pak rekonstruirati staru zgradu: rekonstrukcija je teža, ali izvediva uz dovoljno novca i ulaganja. S druge strane, cijelo to iskustvo dovelo je do nove vrste suradnje, pa i uzajamnog poštovanja između inženjera i konzervatora.

'Konzervatori prije nisu imali toliku svijest o potresima, ali poslije toga smo zajedno sjeli. Suradnja je bila stvarno dobra i bilo bi nepošteno kad bih im prigovarao. Promijenila se svijest i njima i nama te smo stekli međusobno razumijevanje za te struke', ocijenio je voditelj Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo.

Studijska putovanja u Albaniju i Italiju: 'Pripremali smo se, ali...'

Makar smo na satovima povijesti spominjali zagrebački potres 1880. godine, a na satovima geografije da je naše podneblje seizmički vrlo aktivno, istina je da mnogi u Hrvatskoj nisu ozbiljno razmišljali o tome da bi nas to doista moglo pogoditi. Čak ni prilikom snažnih podrhtavanja u našem susjedstvu, primjerice 2019. godine, kada je Albaniju zadesio potres magnitude 6,4 po Richteru.

Naš sugovornik sjeća se toga te nam je naveo da je s kolegama i prije 2020. godine u medijima govorio o temi potresa. Ipak, ti istupi nisu uspjeli potaknuti mnoge ljude da se osiguraju. S profesionalne strane, bavljenje time sastavni je dio istraživanja koja provodi njegova struka.

'Bez obzira na to što smo sad postali neki uži dio struke, najveći koraci napravljeni su zadnjih 20 do 30 godina, nakon potresa u Italiji. Probali smo to pratiti, preuzimati i implementirati njihova iskustva. Bili smo i u Italiji i u Albaniji na edukaciji i pripremali se. Kažem, prvi na fakultetu bili smo svjesni toga, ali smo bili inertni u promjeni nastave i predmeta, a i danas to ide sporo', rekao je Atalić, navodeći da ima prostora za poboljšanja u domaćoj zajednici potresnog inženjerstva.

'Prijatelji su me zezali da se bavim Jetijem'

Dodao je i da je u ljudskoj prirodi da ne razmišlja o nekim stvarima dok se ne dogode. Međutim pita se koliko je svijest o opasnosti potresa čak i danas doista prisutna među ljudima koji ne žive u Zagrebu i Petrinji.

'Da biste stekli dojam, mene su prijatelji, kada sam rekao čime se bavim, znali zezati da se bavim Jetijem kojeg nitko nije vidio. Svijest građana se poslije potresa promijenila u generaciji koja je to doživjela. Ali pazite, osobe koje nisu iskusile potres nemaju tu svijest. Ljudi i dalje ruše nosive zidove i cijela ta svijest je po mom sudu jako niska', upozorio je Atalić, prisjećajući se toga da i njegovi bliski prijatelji nisu razumjeli tu opasnost.

On ju je ozbiljnije shvaćao, pa nam otkriva da živi u armirano-betonskoj zgradi, upravo računajući na otpornost takvih građevina od ove prirodne katastrofe.

'Mislio sam da sam siguran, ali mogu reći da sam nakon potresa zašarafio ormare za zid. Bez obzira na to što sam u armiranoj zgradi, ljudi znaju poginuti od pada takvih objekata', naveo je naš sugovornik.

Svjetski stručnjaci impresionirani: 'Ne vjeruju što smo napravili'

Dok je struka proučavala potrese te posjećivala zemlje s iskustvima ovog prirodnog fenomena puno prije 2020. godine, Hrvatska je u ovom desetljeću dobila i vlastito iskustvo koje može biti vrijedna lekcija drugim zemljama. Razgovor s Atalićem vodili smo u četvrtak telefonski jer je istog dana bio u Splitu te sudjelovao na panelu na konferenciji 'Civilna zaštita i sigurnost gradova'.

Uz nju, brojni međunarodni stručnjaci, profesionalci i znanstvenici dolaze na Hrvatsku konferenciju o potresnom inženjerstvu (CroCEE). Atalić je istaknuo da je treće izdanje te konferencije 2025. godine privuklo predstavnike struke iz preko 30 zemalja. Problema u obnovi je bilo, ali ispostavlja se da su strani stručnjaci itekako impresionirani svime što je u Hrvatskoj učinjeno od 2020. godine naovamo.

Time je CroCEE, kaže potresni inženjer, postao zanimljiv izvozni proizvod jer je okupljao stručnjake potresnog inženjerstva iz zemalja poput Japana, SAD-a i Novog Zelanda.

'Neposredno nakon potresa bilo je puno upita stranih stručnjaka da dođu ovdje, posebice jer smo paralelno imali covid i potres kao dvije katastrofe te ih je zanimalo kako smo izveli statičke preglede uz ograničenje socijalnih kontakata. Puno se toga naučilo i ta razmjena znanja je kontinuirana. Osobito između balkanskih zemalja, jer smo u sličnom stupnju spremnosti, a kada strani posjetitelji dođu, ne vjeruju što smo sve napravili', zaključio je Atalić u razgovoru za tportal, stoga Hrvatska, osim što je kroz ovo iskustvo štošta naučila, sada može naučiti nešto i druge.