Unatoč golemim gubicima u ratu u Ukrajini i sporom napredovanju na bojišnici, europske obavještajne službe sve glasnije upozoravaju da bi Rusija u sljedećih nekoliko godina mogla posegnuti za vojnom akcijom protiv NATO-a. Naizgled proturječna procjena – Rusija iscrpljena ratom, ali istodobno spremna na napad – u fokusu je analize Hansa Pettera Midttuna, neovisnog stručnjaka za hibridno ratovanje i bivšeg vojnog izaslanika Norveške u Ukrajina
Midttunu pozorava da Moskva ne razmišlja u klasičnim kategorijama vojne pobjede i poraza.
Cilj nije pobjeda nad NATO-om, nego njegova neodlučnost
Prema Midttunu, Rusija ne mora vojno poraziti NATO. Dovoljno joj je dokazati da Savez nije sposoban brzo i odlučno reagirati. Takav zaključak temelji se na uvjerenju Kremlja da će se NATO, suočen s ograničenim napadom, politički podijeliti, oklijevati i zapasti u dugotrajne rasprave.
Scenarij o kojem se govori ne uključuje totalni rat, već ograničenu vojnu operaciju – primjerice na Baltiku ili na norveškom arhipelagu Svalbard – čiji bi jedini cilj bio testirati funkcionira li Članak 5 u praksi. Ako Savez ne reagira jedinstveno i brzo, sama njegova vjerodostojnost bila bi ozbiljno narušena.
vezane vijesti
Ukrajina kao ogledalo zapadne političke volje
Ključni argument u analizi odnosi se na ponašanje Zapada tijekom rata u Ukrajini. Midttun podsjeća da su gotovo svi ključni vojni sustavi koje je Kijev tražio – od zapadnih tenkova i projektila dugog dometa do borbenih zrakoplova – isporučeni s velikim zakašnjenjem, nakon mjeseci političkih rasprava i uz brojna ograničenja.
Svaka od tih odluka, tvrdi autor, Moskvi je poslužila kao vrijedan izvor informacija. Ne o zapadnim vojnim sposobnostima, koje su Rusiji dobro poznate, nego o političkoj volji. O tome tko oklijeva, tko popušta pod prijetnjama i koliko vremena Zapadu treba da se odluči.
Zaključak koji je, prema Midttunu, Kremlj izvukao glasi: Savez koji nije bio spreman brzo i odlučno reagirati za Ukrajinu, možda neće učiniti isto ni za Estoniju ili neku drugu članicu NATO-a.
Rusija već testira granice
Autor upozorava da Rusija već godinama provodi hibridni rat protiv europskih država: sabotaže kritične infrastrukture, kibernetički napadi, dezinformacijske kampanje, ometanje GPS signala, povrede zračnog prostora i pokušaji političkog utjecaja.
Činjenica da na te poteze nema snažnog i jedinstvenog odgovora dodatno učvršćuje uvjerenje Moskve da NATO više ne predstavlja ozbiljnu vojnu prijetnju. Svaki izostanak reakcije, piše Midttun, za Rusiju je potvrda da može otići korak dalje.
Problem nije u oružju, nego u vjerodostojnosti
Prema analizi za Euromaidan press, NATO-ov temeljni problem nije tehnološki, nego politički. Europske vojske pate od manjka ljudstva, streljiva i logistike, a ovisnost o Sjedinjenim Američkim Državama ostaje izrazita. Istodobno, Rusija ubrzano povećava vojnu proizvodnju i pokazuje veću spremnost na dugotrajne gubitke.
Midttun ističe da odvraćanje ne ovisi o deklaracijama, nego o percepciji u Moskvi. A ta percepcija, prema njegovim tvrdnjama, danas je nepovoljna za Zapad.
Nova koalicija umjesto iluzije jedinstva
Kao mogući izlaz autor ne vidi klasično jačanje NATO-a, već stvaranje užeg kruga europskih država koje bi dokazano bile spremne djelovati vojno i brzo, bez dugotrajnih procedura i političkih blokada.
U središtu takve koalicije, naglašava Midttun, morala bi biti Ukrajina. Ne kao simbol, nego kao dokaz. Zemlja koja se već godinama bori protiv nuklearne sile, s ratno iskusnom vojskom i jasnom političkom voljom, prema njegovu mišljenju ima veću odvraćajuću vrijednost od formalnih sigurnosnih jamstava.
