U središtu priče je 33-godišnji Jaroslav, ukrajinski vojnik koji se nakon povratka s bojišta suočava s napadima panike i noćnim gušenjem. Frustriran zapovjednicima, bez dopuštenja je napustio postrojbu, uvjeren da su se njegovi nadređeni prema životima vojnika odnosili ravnodušno.

‘Slali su ljude u smrt’

Jaroslav, bivši zamjenik zapovjednika voda koji je u vojsku stupio još 2015., tvrdi da su zapovijedi često vodile do nepotrebnih gubitaka – dugih marševa preko otvorenih polja pod prijetnjom dronova, bez adekvatne opskrbe ili učenja iz prethodnih pogrešaka.

‘(Zapovjednik) zna kamo šalje ljude, i taj gad ih svejedno šalje, praktički u smrt’, rekao je Jaroslav.

Tvrdi da je u dvije mehanizirane brigade tijekom rata svjedočio sličnim obrascima. U jednoj od njih, tijekom ljeta 2023., od 40 do 50 vojnika s kojima je služio, oko polovice je poginulo, a on je bio među posljednjima koji su napustili postrojbu bez dopuštenja, navodi Kyiv Independent.

Brojke koje zabrinjavaju

Porast samovoljnog napuštanja postrojbe (AWOL) i dezertiranja dolazi u trenutku kada Ukrajina na bojištu ima kritičan manjak pješaštva, što ruskim snagama omogućuje prodore na slabije branjene dijelove fronte.

Novi ministar obrane Mihajlo Fedorov rekao je u govoru 14. siječnja da je oko 200.000 vojnika samovoljno napustilo postrojbu. Bivši zastupnik i vojnik Igor Lucenko naveo je da je u listopadu 2025. zabilježen rekordan 21.602 slučaja AWOL-a i dezertiranja, pozivajući se na podatke Državnog odvjetništva.

Točne brojke, međutim, ostaju nepoznate jer su vlasti u studenome 2025. prestale objavljivati podatke, uz obrazloženje da bi to moglo naštetiti obrani države.

AWOL ili dezertiranje

AWOL se odnosi na vojnike koji napuštaju postrojbu bez dopuštenja, ali se namjeravaju vratiti, dok dezertiranje podrazumijeva trajno izbjegavanje vojne službe. Oba su kaznena djela prema ukrajinskom kaznenom zakonu i u ratnom stanju nose kazne od pet do deset godina zatvora za AWOL, odnosno pet do dvanaest godina za dezertiranje.

Unatoč tome, vojni pravnici upozoravaju da u praksi ne postoji neizbježnost kazne. Vojni odvjetnik Oleh Leontjev tvrdi da dezertiri u velikim gradovima mogu pronaći posao i živjeti gotovo normalno.

‘Jednosmjerne’ zapovijedi

Razlozi odlazaka vojnika ponavljaju se u brojnim svjedočanstvima: sukobi sa zapovjednicima, potpuna iscrpljenost, psihički slom, stalni gubici i kronični nedostatak ljudstva i opreme.

Ilija, 30-godišnji zapovjednik tenkovske posade koji je dezertirao 2024., kaže da mu je trebalo sedam, kako ih naziva, ‘jednosmjernih’ misija da potpuno izgubi povjerenje u zapovjedni lanac. Nakon što su mu vozilo pogodile ruske navođene bombe, a obećana evakuacija nikada nije stigla, jednostavno je otišao.

‘Ili umreš, ili pogineš – nema treće opcije’, rekao je, prisjećajući se kako ga je desetogodišnja kći molila da se vrati živ.

‘Izdaja’ ili razumljiva reakcija

Mnogi vojnici koji ostaju na položajima AWOL i dezertiranje i dalje doživljavaju kao izdaju, jer oni koji odu ostavljaju rupe na bojištu. No zapovjednici priznaju da su često prisiljeni provoditi zapovijedi ‘držanja položaja pod svaku cijenu’, čak i kada smatraju da su besmislene.

Ruslan, koji je AWOL od ožujka 2022., opisao je napad kod Balaklije u kojem se njegova satnija od oko 70 ljudi našla pred selom koje je, kako tvrdi, branilo oko 2.000 ruskih vojnika. Vratilo ih se samo 16.

‘Patriot sam, ali nisam spreman umrijeti zbog nečijih medalja i promaknuća’, rekao je.

Zapovjedna kultura pod povećalom

Sve više časnika upozorava na sovjetski stil zapovijedanja, u kojem se zapovijedi spuštaju odozgo bez uvažavanja stvarnosti na terenu. Bivši načelnik stožera Azov Brigade Bohdan Krotevič problem naziva ‘kritičnim’.

‘Reforme su se trebale dogoditi prije godinu dana. Što dulje ovaj iskrivljeni sustav postoji, to ćemo gubiti više ljudi’, upozorio je.

Ministar Fedorov najavio je analizu rada zapovjednika prema rezultatima, a ne činovima, te priznao da vojska ima ‘velik broj problema’ koje treba hitno rješavati.

Državni problem, ne samo vojni

Humanitarna zaklada Come Back Alive upozorava da se problem ne može rješavati isključivo unutar vojske. Njezin čelnik Taras Čmut poručuje da je riječ o problemu države.

‘Pitanje je hoćemo li nešto učiniti ili nećemo učiniti ništa’, rekao je. ‘Ako država ne želi izgubiti rat, mora se suočiti s ovim problemima.’

Prema dostupnim podacima, dio vojnika se ipak vraća: procjenjuje se da se oko 30 posto onih koji odu AWOL ponovno uključi u službu. No bez dubinskih promjena u zapovjednoj kulturi i odnosu prema ljudima, upozoravaju sugovornici, taj će se trend teško zaustaviti.