U posljednjim tjednima zabilježen je niz poruka i poteza koji ukazuju na pogoršanje odnosa. Hrvatska se u pojedinim porukama označava kao nepoželjna destinacija, otkazuju se kulturni događaji, a dodatne napetosti izazivaju i vojne teme, poput nabave kineskih balističkih projektila u Srbiji.

Istodobno, vlast u Beogradu tvrdi da postoji hrvatski utjecaj na unutarnja politička zbivanja, uključujući optužbe o umiješanosti u studentske prosvjede, koje opisuje kao pokušaj destabilizacije države.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je kako je interes Hrvatske da Srbija ne jača.

‘Naravno da je njihov strateški interes, to oni utvrđuju, dovoljno su mudri i pametni da ukoliko žele da sačuvaju dominaciju na Balkanu da Srbija ne sme da snaži i jača. I zato im nije potreban Vučić, zato su im potrebni ovi slabići koji će da im se klanjaju do zemlje i ovi koji nikada neće da zaštite Srbiju’, rekao je Vučić tijekom posjeta Smederevskoj Palanci.

Povratak na teme iz prošlosti

Uz aktualne političke poruke, u kampanji se ponovno otvaraju i teme iz ratne prošlosti, poput Jasenovca i operacije Oluja. Takve teme, i tri desetljeća nakon rata, navodi Insajder, i dalje imaju snažan odjek kod dijela birača.

Povjesničar Hrvoje Klasić upozorava da je riječ o očekivanom obrascu koji se ponavlja iz izbornog ciklusa u izborni ciklus.

‘Zašto to i dalje uspijeva biti tema na izborima? Vjerojatno zato što još uvijek postoje ljudi kojih se to tiče. Dakle, biologija još uvijek nije odradila svoje. Još uvijek postoje ljudi koji su bili sudionici rata, koji su žrtve rata, u čijim obiteljima postoje žrtve i dok god postoje takve obitelji i takvi pojedinci, a mnogi od njih se jednostavno nisu uspjeli snaći ni nakon rata, onda su oni publika kod koje zapaljive riječi ili pronalaženje krivca u drugome uvijek prolaze’, kaže Klasić.

Retorika i incidenti

Retorika političara pritom varira – od oštrih optužbi do pokušaja relativizacije kroz humor. Tako je tijekom ranijih izbornih kampanja bilo i izjava koje su dodatno podizale tenzije, uključujući i komentare na račun Hrvatske nakon incidenta s padom bespilotne letjelice u Zagrebu.

Osim izjava, odnosi su opterećeni i konkretnim diplomatskim potezima. Krajem 2023. godine Srbija je proglasila hrvatskog diplomata Hrvoja Šnajdera nepoželjnom osobom, bez javno iznesenih dokaza za optužbe. Hrvatska je uzvratila protjerivanjem srpskog diplomata Petra Novakovića, uz ocjenu da je riječ o potezu povezanom s unutarnjopolitičkim prilikama u Srbiji.

Stvarnost drukčija od političke slike

Unatoč političkim tenzijama, svakodnevni odnosi između građana dviju država znatno su stabilniji nego što to sugerira javni diskurs. Klasić ističe da stvarni život pokazuje drukčiju sliku.

‘Očito političari, oni koji nemaju što ponuditi vezano uz budućnost, vraćaju se u prošlost i onda imamo ovakve situacije da se pokazuje snaga time što se nekoga protjera ili što se nekoga stavi na neku listu. No to je zapravo potpuno beznačajno i nema nikakvo uporište u stvarnosti. Svake godine 20 do 30 tisuća Srba radi u kafićima, hotelima, restoranima, vozi taksije po Hrvatskoj i drago mi je da je to tako. U pravilu je sve manje incidentnih situacija’, navodi Klasić.

Razlike u političkom pristupu

Tekst ukazuje i na razlike u pristupu dviju država. U Hrvatskoj se teme vezane uz Srbiju rjeđe koriste u predizbornim kampanjama, osobito na lokalnoj razini. Kada se i pojavljuju, najčešće dolaze iz manjih političkih opcija, dok vladajući HDZ uglavnom reagira na poteze iz Beograda, a rjeđe ih sam inicira.

U Srbiji, s druge strane, odnosi s Hrvatskom ostaju čest element političkog diskursa uoči izbora, što potvrđuje kontinuitet strategije u kojoj se vanjskopolitičke teme koriste za unutarnjopolitičke ciljeve.