Poljska posljednjih godina troši goleme iznose na jačanje svojih oružanih snaga, kupuje tenkove, borbene avione, protuzračne sustave, dronove, rakete, podmornice, streljivo i pješačko naoružanje. No dok Varšava ulaže desetke milijardi u ubrzanu modernizaciju i pripremu za potencijalni sukob s Rusijom, najveći dobitnici nisu poljske tvrtke, nego američki i južnokorejski proizvođači oružja
Ove godine Poljska planira potrošiti čak 186,6 milijardi zlota (44 milijarde eura), čime je, u odnosu na BDP, najveći obrambeni potrošač u Europi.
Ipak, domaća industrija od toga uspijeva apsorbirati tek mali dio. Većina ključnih sustava, od tenkova do borbenih aviona, stiže iz inozemstva, jednostavno zato što poljske tvrtke ne mogu ponuditi ništa ekvivalentno, a mnoge tehnologije nikada nisu niti razvile. Kako piše Politico, to sada postaje politički problem.
Tusk: Poljska neće biti 'kasica-prasica' stranim proizvođačima
'Poljska više neće biti golema kasica-prasica za strane kompanije i savezničke države kada je riječ o naoružanju i sigurnosnoj infrastrukturi', poručio je premijer Donald Tusk na vojnome sajmu u Kielceu, naglašavajući ambiciju da zemlja izgradi industriju sposobnu za izvoz oružja, a ne samo za uvoz.
vezane vijesti
No stvarnost je nemilordna. Od 2019. Poljska je u vojsku uložila gotovo 150 milijardi eura, sklapajući neke od najvećih obrambenih poslova u Europi. Uključuju nabavu tisuću tenkova K2 Black Panther, više od 350 haubica K9 Thunder i 48 mlaznjaka FA-50 iz Južne Koreje, te sustava Patriot, 300 tenkova Abrams, 32 F-35 i čak 96 borbenih helikoptera AH-64E Apache iz SAD-a. Uz to kupuje i švedske podmornice A26.
Naglo ojačavanje obrane opravdava se ruskom prijetnjom. Nakon što je većinu sovjetskog naoružanja poslala Ukrajini, Varšava želi popuniti rupe što je brže moguće, čak i pod cijenu daljnjeg oslanjanja na uvoz.
Dronovi kao jedini konj za utrku
Dok u većini sektora Poljska teško može sustići velike zapadne proizvođače, jedan dio industrije ipak napred - dronovi.
Varšava najavljuje da bi prve elemente nacionalne protudronske barijere mogla postaviti 'u roku od nekoliko mjeseci'. Sustav bi koristio poljske radare, vozila i lansere povezane s postojećom mrežom protuzračne obrane, što postaje sve važnije kako NATO bilježi sve više dronova na nebu uz istočne granice Saveza.
'To bi mogla biti prva stvarna protudronska barijera na terenu u Europi', poručio je Arkadiusz Bak, potpredsjednik državnog konzorcija PGZ, ključnog stupa poljske obrambene industrije.
No dronovi su izuzetak. U gotovo svim drugim segmentima domaća industrija nije ni blizu.
Zaostatak još od komunizma
Korijeni problema sežu desetljećima unatrag. Tijekom Varšavskog pakta Sovjetski Savez raspodijelio je vojne kapacitete po satelitskim državama tako da nisu mogle razviti autonomne industrije. Poljska se specijalizirala za oklopna vozila, radare i lako naoružanje, ali nikada nije razvila vlastite pogone za raketne motore, naprednu elektroniku ili sofisticirano streljivo.
Nakon 1989. uslijedili su manji vojni proračuni i godina stagnacije. Rezultat? Tvornice PGZ-a danas često rade u objektima iz 1980-ih. Grijanje se kvari, strojevi su zastarjeli, a zimi je u nekim halama toliko hladno da se uopće ne može zavarivati.
'Ne možete graditi tenkove u negrijanoj hali', priznaje direktor PGZ-a Adam Leszkiewicz.
VIDEO Tko ima najviše tenkova? Srbija je ispred Hrvatske
Iako država ulaže stotine milijuna zlota u obnovu pogona, to tek omogućava nastavak proizvodnje — ne i razvoj novih tehnologija.
'Poljska nikad neće izgraditi podmornicu ili avion'
Poljska danas može proizvesti vozila, radare i kratkodometne lansere, no nema industrijsku dubinu za razvoj modernih raketa, naprednog streljiva ili suvremenog glavnog borbenog tenka.
'PGZ nikada neće izgraditi podmornicu ili zrakoplov', kaže Leszkiewicz.
Čak i proizvodnja streljiva pokazuje ograničenja: Poljska želi godišnje izrađivati stotine tisuća granata kalibra 155 mm, ali je donedavno proizvodila tek nekoliko desetaka tisuća. Jedan Piorun protuzračni sustav gradi se oko 18 mjeseci; oklopno vozilo Borsuk – dvije godine.
Nasuprot tome, Francuska, Italija, Njemačka, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju integrirane sustave koji pokrivaju sve, od podmornica i borbenih aviona do metaka.
PGZ je zato tek na 51. mjestu globalne rang-liste SIPRI-ja, daleko iza zapadnih konkurenata, premda mu prihodi rastu - lani čak za 33 posto.
EU i Korejci kao slamka spasa
Nada za razvoj ipak postoji. Poljska agresivno sklapa ugovore o zajedničkoj proizvodnji i održavanju s korejskim kompanijama Hyundai Rotem i Hanwha Aerospace. Time želi barem dio tehnologija polako prebaciti u domaće pogone.
Veliki poticaj stiže i iz EU-a: od ukupno 43,7 milijardi eura kredita iz novog europskog programa za naoružanje, Poljska je do osam milijardi eura rezervirala za dronove i protudronske sustave. U Bruxellesu je izborila i fleksibilnija pravila kako bi se moglo financirati i oružje koje nije isključivo europske proizvodnje, što se savršeno uklapa u njezin model koji ovisi o američkoj i korejskoj tehnologiji.
Nitko ne očekuje da će se gospodarske bilance promijeniti preko noći. No Poljska sada pokušava utjecati i na europska obrambena pravila — jer, kako kaže Bak: 'Ako niste za stolom, onda ste na meniju.'
