Dva najopasnija rasjedna sustava na Zapadnoj obali SAD-a, zona subdukcije Cascadia i rasjed San Andreas, mogli bi biti znatno povezaniji nego što se dosad mislilo. Novo istraživanje sugerira da se njihova aktivnost može 'sinkronizirati', što znači da bi potresi mogli uslijediti u razmaku od svega nekoliko minuta ili sati, piše Science Daily.

Takav scenarij dramatično povećava razmjere moguće katastrofe: umjesto jednog razornog potresa, više regija moglo bi biti pogođeno gotovo istodobno.

'Navikli smo slušati o 'velikom potresu' u Cascadiji kao o golemoj katastrofi', rekao je Goldfinger, dodajući: 'Ispada da to nije najgori mogući scenarij.' Naime nova studija sugerira da bi potres na jednom rasjedu mogao pokrenuti podrhtavanje tla na drugome, što otvara mogućnost gotovo istodobnih seizmičkih udara.

Tragovi iz dubina oceana

Kako bi istražili tu hipotezu, Goldfinger i njegov tim analizirali su uzorke sedimenta s oceanskog dna, a oni čuvaju oko 3100 godina geološke povijesti. Pritom su se usredotočili na tzv. turbidite, slojeve sedimenta nastale podvodnim klizištima, koja često uzrokuju potresi.

Usporedbom slojeva iz područja pod utjecajem oba rasjeda, znanstvenici su uočili podudarnosti u strukturi i vremenu nastanka, a ti obrasci upućuju na moguću sinkronizaciju između Cascadije i sjevernog dijela rasjeda San Andreas.

Iako je precizno određivanje vremena između potresa iznimno teško, Goldfinger navodi tri slučaja u posljednjih 1500 godina, uključujući i onaj iz 1700. godine, za koje podaci sugeriraju da su se dogodili u razmaku od nekoliko minuta do nekoliko sati.

Scenarij katastrofe većih razmjera

Otkriće ima ozbiljne implikacije za pripreme u slučaju potresa. 'Možemo očekivati da bi i potres na samo jednom od tih rasjeda iscrpio resurse cijele države za odgovor na krizu', rekao je Goldfinger. 'A ako bi se aktivirali istodobno, mogli bismo imati San Francisco, Portland, Seattle i Vancouver u izvanrednom stanju – i to u vrlo kratkom vremenskom razmaku.'

Znanstvenici su i ranije razmatrali mogućnost međudjelovanja rasjeda, no konkretni dokazi bili su rijetki. Jedini zabilježeni primjer dolazi sa Sumatre, gdje su dva velika potresa pogodila tu regiju u razmaku od tri mjeseca 2004. i 2005. godine.

Slučajno otkriće koje je promijenilo sve

Goldfingerovo zanimanje za ovu temu seže desetljećima unatrag, a ključni trenutak dogodio se tijekom istraživačke ekspedicije 1999. godine. Dok su prikupljali uzorke iz zone Cascadia uz obalu Oregona i sjeverne Kalifornije, tim je slučajno skrenuo s planirane rute.

Završili su oko 90 kilometara južno od rta Mendocino u Kaliforniji – u zoni rasjeda San Andreas. Umjesto da odustanu, odlučili su uzeti uzorak i na toj lokaciji, a ono što su otkrili pokazalo se iznimno neobičnim.

'Dvostruki' slojevi otkrivaju niz potresa

U uobičajenim uvjetima turbiditi imaju jasan obrazac: krupniji materijal taloži se na dnu, a sitniji slojevi nalaze se iznad. No u ovom uzorku obrazac je bio obrnut – krupan pjeskoviti sloj nalazio se iznad finijeg, muljevitog sedimenta.

Takva struktura upućuje na dvostupanjski proces. Donji, finiji sloj vjerojatno je nastao tijekom velikog potresa u Cascadiji, a gornji grublji sloj rezultat je kasnijeg potresa u obližnjem rasjedu San Andreas.

Kako bi potvrdili tu teoriju, znanstvenici su koristili radiokarbonsko datiranje uzoraka iz tog područja. Rezultati su podržali ideju da su ti 'dvostruki' slojevi, koje nazivaju 'dublete', nastali uslijed potresa koji su se dogodili u kratkom vremenskom razmaku, a ne kao naknadni potresi ili nepovezani događaji.