Norveška je najveći svjetski proizvođač uzgojenog lososa, a hranjive tvari iz riblje hrane izravno završavaju u obalnim vodama. Analiza Instituta Sunstone pokazuje da su norveški proizvođači 2025. godine ispustili 75.000 tona dušika, 13.000 tona fosfora i 360.000 tona organskog ugljika, piše Guardian.

Te količine odgovaraju nepročišćenim otpadnim vodama koje stvori 17,2 milijuna ljudi kada je riječ o dušiku, njih 20 milijuna kada je u pitanju fosfor te čak 30 milijuna ljudi u slučaju organskog ugljika, navodi se u izvješću. Očekivano, to potiče zabrinutost zbog mogućeg štetnog cvjetanja algi.

'Norveška je mala zemlja s tek 5,5 milijuna stanovnika, a razina onečišćenja iz akvakulture, gledano kroz ove tri hranjive tvari, tri do pet puta veća je od broja stanovnika', rekla je Alexandra Pires Duro, podatkovna znanstvenica u Sunstoneu i autorica izvješća. 'Izmet, nepojedena hrana, urin – sve to završava u vodi', ističe.

Problematičan 'riblji mulj'

Ribe se u uzgoju hrane peletima bogatima hranjivim tvarima u otvorenim mrežastim kavezima, a analitičari su, koristeći podatke nacionalne Uprave za ribarstvo i veterinarskog instituta, izračunali koliko hranjivih tvari ostaje u vodi.

Istraživači su utvrdili da je potrošnja hrane porasla za 14,6 posto u razdoblju od šest godina, prateći širenje industrije. Time je razina onečišćenja hranjivim tvarima u 2025. godini dosegnula vrijednosti kakve bi se očekivale u nepročišćenim otpadnim vodama države veličine Australije. Dodatna analiza pokazuje da sezonske promjene samo pogoršavaju taj problem. Opterećenje hranjivim tvarima najveće je ljeti, kada su ekosustavi najmanje sposobni apsorbirati ih.

Taj riblji mulj potiče rast fitoplanktona i može izazvati cvjetanje algi, koje troše kisik u vodi, a fjordovi su osobito osjetljivi na to jer su djelomično zatvoreni sustavi u kojima se hranjive tvari lakše nakupljaju. Razine kisika u njima već opadaju zbog globalnog zagrijavanja.

U Sognefjordu, najdužem norveškom fjordu, povećan dotok hranjivih tvari odgovoran je za oko dvije trećine smanjenja kisika, pokazalo je prošlogodišnje istraživanje, a toplija voda kriva je za preostalu trećinu.

Pad razine kisika zabilježen je i u Hardangerfjordu, drugom najdužem fjordu u Norveškoj, prema podacima regionalnih vlasti Vestlanda.

U ožujku su vlasti odbile devet zahtjeva za nova ribogojilišta u tom fjordu upravo zbog dodatnih emisija koje bi uzrokovali. Tom Pedersen, savjetnik za okoliš u regiji i stručni recenzent izvješća Instituta Sunstone, kaže da njihovi rezultati nisu iznenađujući te da su čak 'prilično konzervativni'.

Pad razine kisika u fjordu

'Posljednjih godina je glavni problem taj što sve te alge, plankton i ostali organizmi uginu, potonu na dno i razgrađuju se, a taj proces troši kisik', rekao je, dodajući: 'Konačni rezultat je pad razine kisika u fjordu.'

Krister Hoaas iz Norveške udruge proizvođača morskih plodova kaže da količina emisija odražava opseg proizvodnje hrane u zemlji i njezinu samodostatnost u kriznim situacijama, ističući da industrija kontinuirano radi na smanjenju utjecaja na okoliš.

'Važno je razlikovati trenutačno stanje od pitanja budućeg rasta', rekao je Hoaas, dodajući: 'Institut za istraživanje mora jasno poručuje da bi značajno povećanje proizvodnje u pojedinim fjordovima moglo povećati rizik od eutrofikacije na lokalnoj razini, ali da je sadašnja proizvodnja unutar granica koje priroda može podnijeti. To omogućuje strogo, lokacijski prilagođeno upravljanje, ali ne dokazuje da sadašnje aktivnosti uništavaju fjordove.'