Iako se vjeruje da se pomicanjem sata dobiva više dnevne svjetlosti u svrhu uštede u energiji, ne postoje sveobuhvatne analize koje mogu potkrijepiti tu tezu. Hrvatska bi, kad bi vrijeme utrošeno na pomicanje satova uložila u rad, navodno zaradila više od 40 milijuna kuna
Japan je naime 2007. godine dokazao u simulaciji da je zimsko računanje vremena jeftinije za zemlju, jer trošak hlađenja prostorija premašuje uštede na svjetlosti. Amerikanci pak tvrde da bi da vrijeme koje koriste za pomicanje satova ulože u posao zaradili čak 1,7 milijardi dolara na godinu.
Do tog podatka došli su pod pretpostavkom da je za pomicanje svih satova i uređaja potrebno izdvojiti deset minuta. Budući da je prosječna satnica u SAD-u 17,57 dolara, ispada da je trošak po osobi 2,93 dolara. Kada se to pomnoži s brojem stanovnika, dobije se iznos od oko 860 milijuna dolara. Kako se sat pomiče dva puta godišnje, ukupan iznos naraste na 1,7 milijardi dolara.
Ako bismo američki model primijenili na Hrvatsku, dolazimo do podatka da Hrvate pomicanje sata, navodi Jutarnji list, stoji gotovo 43 milijuna kuna na godinu. Prosječna hrvatska satnica godinama se kreće oko 30 kuna, što znači da je 10 minuta posla, koliko potrošimo na mijenjanje satova i uređaja, ekvivalentno pet kuna. Kad se to pomnoži s brojem stanovnika, dolazimo do podatka da nas je prebacivanje na ljetno računanje vremena stajalo 21,4 milijuna kuna. Prema istoj računici, toliko nas košta i prebacivanje na zimsko vrijeme. Kad se sve zbroji, dobijemo godišnji trošak od 42,8 milijuna kuna.
Također, ljetnim računanjem vremena Hrvati prelaze i na drukčiji tarifni obračun struje. Jeftina struja počinje u 22 sata i traje do 8 ujutro, a viša tarifa računa se u razdoblju od 8 ujutro do 22 sata.
