U nastavku donosimo pregled prvih deset imena, prema Politicu ključnih aktera koji su u 2025. oblikovali političku, sigurnosnu i ekonomsku sliku kontinenta, a koji će konce europske stvarnosti u svojim rukama držati i u 2026.

10. Keir Starmer -Tehničar koji je vratio britanski ugled u Europi (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Keir Starmer ušao je u Downing Street obećavajući povratak kompetentnosti i smirenosti nakon 14 godina kaotične vladavine konzervativaca. Bivši glavni tužitelj i odvjetnik za ljudska prava, Starmer je rekonstruirao Laburističku stranku nakon izbornog sloma 2019., pretvorivši je u centrističku snagu koja naglašava upravljačke sposobnosti ispred ideologije. Njegov uspon manje je obilježen vizijom, a više disciplinom i kontrolom.

U Velikoj Britaniji to mu nije pomoglo da izbjegne niz unutarnjih turbulencija: smjene u timu, komunikacijski gafovi i etički skandali potaknuli su sumnje u njegovu sposobnost da realizira svoje domaće planove. Popularnost mu pada, a uspon Nigela Faragea i Reform UK-a dodatno otežava situaciju.

No na međunarodnoj sceni Starmer se pokazao uspješnijim. Vratio je dio britanskog kredibiliteta nakon Johnsona i Truss, stekao poštovanje europskih lidera zahvaljujući odmjerenom pristupu prema Donaldu Trumpu i aktivnom sudjelovanju u formiranju sigurnosnih jamstava za Ukrajinu.

Unatoč izazovima, stabilna većina u parlamentu znači da vjerojatno neće morati na izbore prije 2029., iako unutarstranački pritisci jačaju.

9. Giorgia Meloni - Uzorita (Italija)

Talijanska premijerka Giorgia Meloni postala je svojevrsni 'utješni primjer' za europski establišment. Kada je 2022. došla na vlast, mnogi su očekivali euroskeptični potres. No Meloni je, suprotno predviđanjima, ublažila retoriku, prigrlila fiskalnu ortodoksiju i učvrstila savezništva u EU-u i NATO-u.

Time je postala model za europsku krajnju desnicu, osobito za Marine Le Pen, kojoj ankete daju realnu šansu za preuzimanje vlasti 2027. ili čak ranije. Melonijina vlada pokazala je da populistički lideri mogu upravljati velikim gospodarstvom bez rušenja europskih institucija, što ohrabruje investitore i ublažava strahove od političkih potresa.

Ipak, dok Meloni zagovara fiskalnu disciplinu i snažno atlantističko usmjerenje, Le Pen favorizira protekcionizam i mekši stav prema Moskvi. Ako Le Pen preuzme Elizejsku palaču, 'Meloni efekt' mogao bi se pokazati samo privremenom utjehom Bruxellesa.

8. Mark Rutte - Slatkorječivi (Nizozemska)

Glavni zadatak glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea jest zadržati Donalda Trumpa vezanog uz Savez. Dugogodišnji bivši nizozemski premijer poznat po pragmatičnom, strpljivom pregovaračkom stilu, preuzeo je NATO u najosjetljivijem trenutku od Hladnog rata, s ratom na istočnom rubu Europe i SAD-om čija je predanost savezu neizvjesna.

Rutte je brzo pokazao svoj najvažniji alat: umiljavanje. U porukama koje je Trump objavio na društvenim mrežama, Rutte ga je hvalio zbog pritiska na europske države da povećaju obrambenu potrošnju. Iako su mnogi pritom osjećali ono što se danas popularno zove 'susramlje', drugi su bili zahvalni da je netko obavio neugodan dio posla.

Njegova diplomacija zasad funkcionira: Trump je nakon sastanaka s Ruttem izjavio da NATO 'postaje suprotnost zastarjelom savezu' jer europske zemlje konačno 'plaćaju svoje račune'. Rutte je ujedno osigurao nastavak američke vojne pomoći Ukrajini, uz uvjet da Europa financira veći dio.

U međuvremenu, Rusija nastavlja testirati granice NATO-a dronovima, dezinformacijama i provokacijama. Rutte je pojačao obranu zračnog prostora, pazeći pritom da izbjegne izravno optuživanje Moskve. No njegova akrobacija između SAD-a i Rusije postaje sve opasnija kako se provokacije gomilaju.

7. Ursula von der Leyen - Željezna ruka (Njemačka)

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen odavno je nadišla formalne okvire svoje funkcije. Od dogovaranja ugovora o cjepivima, preko sankcija Rusiji, do upravljanja odnosima s Donaldom Trumpom, preuzela je ulogu de facto čelnice Europe dok su nacionalni lideri potonuli u polarizaciju.

Trump ju je nedavno nazvao 'moćnijom od svih ovih tipova', misleći na Macrona, Starmera i Merza. I to nije daleko od istine.

No njezin stil izaziva kontroverze: kritičari je optužuju za netransparentnost i vertikalni način upravljanja, uključujući skandal sa 'skrivanjem' SMS-ova tijekom pregovora s Pfizerom. I u Europskom parlamentu suočila se s pobunama, glasanjima o nepovjerenju i otporom prema planovima reforme europskog proračuna.

Usprkos svemu, Von der Leyen nastavlja gurati ambiciozne obrambene projekte, od zajedničke nabave oružja do prijedloga 'zida dronova' za nadzor europskog neba. Skeptici su podigli obrve, ali NATO-ov Mark Rutte ideju je nazvao 'pravovremenom i potrebnom', čime ju je pretvorio iz provokacije u realnu opciju.

6. Nigel Farage - Lider iz sjene (Ujedinjeno Kraljevstvo)

Nigel Farage nikada nije trebao biti na vlasti da bi oblikovao britansku politiku. Godinama nakon što je pomogao izvesti zemlju iz EU-a, ponovno je najutjecajnija oporbena figura u državi. Njegov Reform UK, iako s tek pet zastupnika, određuje ton britanske politike zahvaljujući skoku u anketama i uspjesima na lokalnim izborima.

Farage je izgradio karijeru prkoseći establišmentu i mijenjajući sustav koji ga nikada nije prihvatio. Sada se njegov model sve više uklapa u širu europsku radikalnu desnicu, od antiimigracijske retorike do populističkog zaokreta prema radničkoj klasi.

Britanski izborni sustav daje mu prednost: za veliku pobjedu možda mu je dovoljno trećina glasova, što je otprilike njegov trenutni rejting.

Pred njim su, međutim, veliki izazovi: Reform UK pun je unutarstranačkih sukoba, a Farage mora dokazati da može voditi državu, ne samo izazivati. Ipak, do sljedećih izbora 2029. ima vremena, a za sada je on taj koji diktira razgovor, dok laburisti panično pokušavaju odgovoriti 'Farage-lite' politikama.

5. Vladimir Putin - Provokator (Rusija)

Vladimir Putin oblikuje Europu s rubova svog utjecaja, korak po korak, agresijom i prijetnjama. Gotovo četiri godine od napada na Ukrajinu, 73-godišnji ruski predsjednik testira NATO-ove obrane hibridnim napadima, dronovima i vojnim manevrima. Njegove akcije primorale su europske vlade da preispitaju sigurnost, gospodarstvo i političko jedinstvo, dok sam Putin ostaje čvrsto ukorijenjen na vlasti u Rusiji.

Cijena rata i otpornost Ukrajine vrše pritisak na Rusiju, ali Putin i dalje destabilizira Europu i nameće se kao figura koju nitko na kontinentu ne može ignorirati.

4. Marine Le Pen - Stara borkinja (Francuska)

Marine Le Pen priprema se za svoj povratak u politici. Iako je osuđena 2025. i privremeno udaljena s javnih funkcija, Le Pen koristi pravnu borbu kako bi zadržala utjecaj i vršila pritisak na predsjednika Macrona. Njena Nacionalna skupina kontinuirano širi bazu i priprema teren za parlamentarne i predsjedničke izbore 2027.

Nekada marginalna, Le Pen je sada etablirana sila, koja pomiče granice francuske politike i čini se spremnom za izazove, bilo osobno, bilo kroz svog nasljednika Jordan Bardellu.

3. Friedrich Merz - Primorani radikal (Njemačka)

Njemački kancelar Friedrich Merz preokrenuo je desetljeća postratne konzervativne politike. Sada troši stotine milijardi eura na infrastrukturu i obranu, ubrzano naoružava zemlju i zalaže se za veću europsku samostalnost.

Unatoč izazovima kod kuće, slaboj koalicijskoj većini i pritisku ekonomske situacije, Merz je počeo oblikovati Bruxelles po svojoj mjeri, posebno u fiskalnoj i obrambenoj politici, potvrđujući Berlin kao ključnog aktera u Europi.

2. Mette Frederiksen - Zvijezda sjever(njač)a (Danska)

Danska premijerka Mette Frederiksen, najmlađa ikada na toj poziciji, vodi pragmatičnu politiku socijaldemokracije spojenu s čvrstim stavom prema migracijama i obrani. Njezini modeli za kontrolu migracija i potporu obrani Ukrajine utjecali su na druge zemlje EU-a.

Frederiksen je postala neformalna glasnogovornica strateške samostalnosti Europe, a njezina vlada i dalje uživa relativnu stabilnost i popularnost u domaćoj politici, što joj daje prostor za oblikovanje europskih politika.

1. Donald Trump - Transatlantski udarni val (Sjedinjene Države)

Predsjednik SAD-a Donald Trump utječe na Europu poput nikoga prije. Njegove odluke oblikuju obrambene proračune, trgovinsku politiku i unutarnju politiku država članica. Europu prisiljava da balansira između straha i prilike, dok njegovi impulsi destabiliziraju tradicionalne saveze, a saveznici nastoje održati odnos sa SAD-om.

Trumpova politika 'America First' jača energetski utjecaj SAD-a i potiče rasprave o strateškoj samostalnosti Europe, dok europske države pokušavaju prilagoditi obrambene i gospodarske strategije njegovom nepredvidivom stilu.