Nakon što su danas na internetu osvanule dvije šokantne videosnimke - policijskog postupanja prema osječkoj pješakinji te bučne svadbene povorke u Dugopolju, koja ne štedi na streljivu iz automatskog oružja i dinamitu - Željko Cvrtila, iskusni kriminalist i bivši pomoćnik ravnatelja policije, za tportal je prokomentirao obje situacije s aspekta sigurnosti građana te postupanja policije za koju mnogi smatraju da je pretjerala u slučaju privođenja pješakinje
Cvrtila, koji je detaljno pogledao snimke, tvrdi da je postupanje osječkog policajca opravdano iako javnosti izgleda ružno i nepotrebno, dodajući da policajac ni u jednom dijelu svojeg postupanja nije prekršio ovlasti. ‘Policajac je postupao zakonski ispravno jer je upozorio pješakinju, na što se ona oglušila i pokušala se udaljiti s mjesta događaja. Štoviše, policajac je prema pješakinji, obzirom na njezin spol, dob i konstituciju, djelovao blaže, što je vidljivo iz snimke’, smatra Cvrtila, a jedino mu zamjera to što pješakinju nije na vrijeme upozorio da će primijeniti silu prilikom privođenja.
‘Nažalost, naši građani očito ne obraćaju dovoljnu pozornost na policajce koji poštujući zakon i ovlasti rade svoj posao. Zamislite situaciju da svatko poželi raditi što hoće i da pritom ne pomišlja na posljedice. Zakon vrijedi za sve i ne možemo očekivati da policija ne radi svoj posao. Zar bi policajci mirno trebali promatrati kako pred njihovim očima netko može raditi što god mu se prohtje? Dovoljno je pogledati kako se u Europi, a da ne govorim u Sjedinjenim Državama, građani odnose prema policajcima i njihovom postupanju. Tamo nema situacije da itko nekažnjeno počini prekršaj ili kazneno djelo’, Cvrtilin je stav prema osječkom slučaju.
Što se pak tiče bizarne proslave vjenčanja u industrijskoj zoni u Dugopolju, a tom prilikom su svatovi ispaljivali rafale iz kalašnjikova i aktivirali dinamit, Cvrtila smatra, sudeći prema objavljenim snimkama, da policija ima razloga za podnošenje kaznenih prijava zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom i sredstvom, ali i za nezakonito posjedovanje oružja, u ovom slučaju automatskog, koje se ionako ne smije držati.
Na upit jesu li ovakvi i slični događaji dio našeg ‘folklora’ te jesu li akcije vraćanja oružja uopće urodile plodom, Cvrtila odgovara kako je neosporno to da dio oružja nije vraćen, niti će ikada biti vraćen. ‘Činjenicu da dio naših građana još uvijek drži oružje ne bih nazvao folklorom, već iskustvima iz prošlosti, kada je JNA hrvatskim građanima oduzela oružje iz Teritorijalne obrane. Ljudi su krećući u Domovinski rat iz vlastitog džepa plaćali oružje kojim su branili domovinu te im je teško predati ga policiji jer i dalje imaju strahove da će im ponovno zatrebati. Ipak, to je znatno dublja problematika koja se tiče mnogih stavki, počevši od statistika koje govore da se gotovo sva kaznena djela počine ilegalno nabavljenim oružjem pa sve do senzibiliziranja javnosti o tome da oružje treba imati pod nadzorom’, zaključuje kriminalist.
