Sat vremena trajao je današnji sastanak šefa zagrebačkih Tržnica sa zakupcima Dolca. Nakon njega jasno je samo to da se voćari i povrćari sele na vanjsku plohu i da do daljnjega unutrašnjost Dolca za maloprodaju neće raditi. O čemu se još razgovaralo u atmosferi usijanih glava i povišenih tenzija, čitajte u nastavku
'Ne razumijete vi nas. Zašto nas ne pustite da radimo ovaj vikend, pa onda zatvorite', pitao je prvi. 'Dolaze studeni i prosinac. Nama su to udarni mjeseci, a vi nas zatvarate', dobacio je drugi. 'Tko je rekao da tržnica nije sigurna? Tko je taj statičar? Dajte nam ime!' ultimativno je tražio treći u pola rečenice drugoga. 'Što da radim s mesom koje je naručeno', pitao je četvrti dok su drugi i treći tek bili izustili svoje. 'Naručila sam sireva za 5000 eura. To je kvarljiva roba. Kako da ja sad isplatim plaće', pitala je peta. 'Direktore, ovaj posao nije isti kao u kancelariji', ustvrdila je šesta. 'Da je Bandić ovdje, on bi pomeo žbuku i mi bismo radili. Nema ovdje nikakve opasnosti', zakucao je sedmi.
Kakofonija buke. Tako je po prilici izgledao sastanak Marina Rončevića, direktora Tržnica Zagreb, i najbližih mu suradnika s pedesetak zakupaca zatvorenog dijela tržnice Dolac nakon što im je priopćio da će trbuh grada biti zatvoren iz sigurnosnih razloga na nedefiniran period, odnosno dok se prostor ne učini sigurnim za radnike i kupce.
Nezadovoljni zakupci
Iako u startu nije precizirano koliko će dugo tako biti, nakon spomenute verbalne paljbe nezadovoljnih zakupaca, koja je bila puno duža od opisanog jer je sastanak potrajao skoro cijeli sat, iz kasnije komunikacije, kad su tenzije pale, iskristaliziralo se da Dolac najvjerojatnije neće raditi narednih 10-15 dana, a možda i kraće.
No kod zakupaca je ostala sumnja da će uistinu tako biti.
Podsjetimo, jučer se u ranim jutarnjim satima, kada još nije bilo kupaca, urušio dio žbuke sa stropa i pao na jednu od mesnica. Inspekcija je izašla na teren i naložila zatvaranje. Neslužbeno doznajemo da je voda koja je probila s vanjske plohe uzrok padanja žbuke.
Rončević je zakupcima na sastanku kazao i da će u naredna dva dana svi biti pojedinačno pozivani na razgovore kako bi se mogla iznaći najbolja rješenja za svakog ponaosob.
'Ma nama to ništa ne znači. Što ćemo sutra? Mi hoćemo sutra raditi', dobacila je jedna od gospođa i izazvala pljesak okupljenih.
Tko će biti kriv?
'Ali, gospođo, ako se sutra dogodi isto i padne nekome na glavu – tko će biti kriv', upitao ju je Rončević u pomalo nadrealnoj sceni, jer mu je u kutu u kojem je stajao doslovno iznad glave bio komad spuštenog, namočenog stropa (pogledajte fotografiju u fotogaleriji na dnu teksta).
'Potpisat ću da radim na vlastitu odgovornost, a vi na vrata stavite da svi koji ulaze, ulaze na vlastitu odgovornost', bila je uporna gospođa te se opasno približila Rončeviću i ovoga puta izazvala smijeh ostalih, a oni su joj rekli da ako to bude na vratima – nitko neće ući.
'Ma neće ništa pasti. To je bilo malo žbuke. Trebamo nastaviti raditi. Bandić bi ovo već bio pomeo i mi bismo sutra radili', javio se jedan od zakupaca iz zadnjeg reda. Drugi je u pola glasa dodao da je nakon potresa naljepnica da je naljepnica bila žuta pa je naglo pozelenjela.
No Rončević je bio neumoljiv – tržnica ne može raditi dok struka ne da zeleno svjetlo i dok se ne osiguraju preduvjeti za njezino ponovno otvaranje. Također je kazao da postoji projekt obnove i sanacije plohe i da će se ići u njega, ali da to ne može biti preko noći.
'Sve nam to obećavaju već godinama pa ništa. Bandić, dok je bio živ, tu je prolazio svaki dan i pitao treba li što. A ovi danas ništa', kazao nam je Pavle Rukavina, pored čije mesnice je pala žbuka.
'A je li obnovio', pitamo ga.
'Ma nije ni on. Evo, i ova rasvjeta. Pa pogledajte ovo, izgleda kao da smo u onoj ulici u Amsterdamu. Ne treba srediti samo gornju plohu. Treba sve ovo rekonstruirati', uvjeren je.
Kamo s mesom?
No za to će trebati više novca od onog što će poslužiti kao vatrogasna mjera.
'Ne radi se ovdje o najamnini. Imam i punu komoru mesa', kazao nam je Rukavina.
Isti problemi su i Kod Zagorca i u mesnici Martinjak. Sve ih muči isto – što s mesom?
'Puno je tu mesa u komorama i naručeno je toga dosta jer dolazi vikend, kad je i promet najveći. Ne znamo što će biti i kako će se to riješiti', rekao nam je mesar Marko Opačak.
A riješit će se tako da se oko dvadeset prodavača voća i povrća preseli na vanjski plato, mliječni dio tržnice je otvoren i zapravo su mesnice u najvećem problemu. Svi one i dalje će moći koristiti komore i prodavati meso na veliko, kako su radile i jutros, za potrebe restorana i većih kupaca. Ali na malo do daljnjega neće moći.
'Ne budemo li radili ova dva udarna mjeseca, to će biti katastrofa. Zakupnina je najmanja stavka. Hoće li nam se nadoknaditi izmakla dobit, hoće li nam se kompenzirati za plaće zaposlenika? Meso je kvarljiva roba i ne može ne znam koliko stajati', kaže jedan od mesara.
Na to pitanje nadležni nisu imali odgovor.
U zatvorenom dijelu Dolca nalazi se 58 boksova, od čega trećina otpada na mesnice i 19 klupa s voćem i povrćem. Zasad je jedno jasno – potonji će ići van. Kako će to izgledati u narednim mjesecima, još se ne zna. Hoće li se postaviti skele tamo gdje bi se ponovo mogao urušiti strop ili će se zatvoriti hodnik u kojem se to dogodilo? Hoće li moći raditi nekoliko lokala na povišenom dijelu zatvorenog prostora? Puno je pitanja, a zasad malo odgovora. A na njih će nadležni morati dati odgovore u narednim danima. Jer neki su, vidljivo je bilo danas, bili spremni trgovati bez obzira na sigurnost. Kako njihovu, tako i građana.
Obnove Dolca u prošlosti
Tržnica Dolac otvorena je na današnjoj lokaciji 1. rujna 1930. godine. Gradnja je trajala četiri godine i pratilo ju je negodovanje građana. Spominjalo se u tadašnjim novinama pogodovanje pojedinim poduzetnicima, a za gradnje su se promijenila dva gradonačelnika. Ribarnica je otvorena u lipnju 1936. godine. Za Drugog svjetskog rata bila je leglo švercera jaja, a nakon njega uslijedit će prva veća obnova, i to mliječnog dijela zvanog 'Arko', po poduzetniku i odvjetniku Branku Arku. Godine 1978. temeljito je obnovljen polukat hale, gdje su se prodavale perad i divljač, a pet godina kasnije dio 'Arko' ponovno se rekonstruira. Prema projektu Ivana Piteše, hala se uređuje najprije 1994. godine, a temeljito 1997. godine. Ribarnica je pak posljednji i jedini put obnovljena 1989. godine. Obnova vanjske plohe prvi put se odvijala 1960. godine i tako je bilo sve do 2015., kada je na nju stavljen novi asfalt. Uz manje radove, to je bilo to. Za pet godina Dolac će napuniti okruglih sto godina, što je savršen trenutak za to da cijeli zasja u novom ruhu.