Hrvatska ulazi u razdoblje najintenzivnijeg vojnog opremanja u svojoj povijesti. U iduće dvije godine za naoružanje trošimo gotovo 1,5 milijardu eura. I dok države diljem svijeta ubrzano jačaju svoje arsenale, nameću se ključna pitanja: predstavljaju li ova ulaganja nužan odgovor na rastuću globalnu nestabilnost ili prevelik teret za državni proračun? Hoće li rat u Ukrajini stati ili se preliti dalje? I što za europsku sigurnost znači sve neizvjesnija američka politika pod novom Strategijom nacionalne sigurnosti?
Direktor HS Produkta Željko Pavlin smatra kako je to dobra investicija. Ističe kako visina ulaganja zvuči velika samo zato što Hrvatska desetljećima gotovo ništa nije nabavljala.
'Ako gledamo 20 ili koliko godina nismo kupovali ništa, pa kada bismo to rasporedili, onda to i nije tako veliki novac', rekao je. Pavlin naglašava da je svijet danas iznimno nestabilan i da je oružje određeno osiguranje i pretpostavka da ćete si kupiti mir i smanjiti ukupne troškove.
'Ono što Hrvatska po meni pametno radi je što ne kupujemo baš svašta. Kupujemo najnovije sustave koji nam u jednu ruku osiguravaju priključak sa zapadnim svijetom, da se možemo uključiti u sve te alijanse', kazao je u emisiji Otvoreno.
vezane vijesti
Povjesničar Tvrtko Jakovina sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta upozorava da Hrvatska mora promišljati sigurnost u potpuno novim geopolitičkim okolnostima. Prema njegovim riječima, velike promjene u američkoj politici – od prvog mandata Donalda Trumpa pa do najnovije Strategije nacionalne sigurnosti – predstavljaju zaokret bez presedana u odnosu na politiku koju su Sjedinjene Države vodile više od osam desetljeća.
Tsunami prema Europi
'Mnogi su ovo nazvali tektonskom promjenom, tsunamijem koji je krenuo prema Europi. Prekidom s politikom koja se provodila još od 1947. godine, Amerikanci su donijeli jednu tsunami odluku, kaže Jakovina. Naglašava kako se ne radi o naglom udaru, nego o dugotrajnom procesu u kojem se američki interesi postepeno povlače s europskog kontinenta – procesu koji se, prema njemu, neće bitno promijeniti bez obzira tko će sjediti u Bijeloj kući. Takav razvoj, ističe, loša je vijest za europske demokracije, a dobra za Rusiju, koja je nove američke smjernice dočekala s odobravanjem.
'Time se cijela Europa, a posebno male zemlje, nalaze u potpuno drukčijoj situaciji nego prije samo nekoliko godina, upozorava. Na pitanje podržava li onda ulaganja u vojsku, odgovara:
'S jedne strane – da. Ali s druge, Hrvatska mora definirati svoje ciljeve u slučaju da NATO i EU izgube potporu Sjedinjenih Država, što je u ovoj strategiji barem djelomično natuknuto. Naglašava da se treba postaviti ključno pitanje: tko su hrvatski saveznici ako se ulazi u poredak u kojem 'moć, sila i snaga postaju važniji od zakona i argumenata'.
'Do prekjučer smo svi u Europi govorili da su naši sigurnosni kišobran Sjedinjene Američke Države. Danas to više ne možemo tvrditi s jednakom sigurnošću kao prije tri dana, rekao je Jakovina, te dodaje da je ključno pitanje: hoće li naši prijatelji doći u pomoć kada bude najpotrebnije?
Podsjeća da Hrvatska nije okružena samo dobronamjernim susjedima.
'Suočeni smo ne samo s politikom ‘srpskog svijeta’, nego i s konceptom 'Velike Mađarske', kao i s talijanskim strujama koje u muzejskim izložbama prikazuju proširene povijesne granice Italije. To je naše okružje, ističe. Ističe kako upravo zbog takvih okolnosti Hrvatska mora promisliti svoju obrambenu i vanjsku politiku. Jakovina poručuje da bi Hrvatska morala potpuno promijeniti politički pristup: prestati s unutarnjim podjelama i shvatiti da s 3,8 milijuna ljudi nema kapaciteta za obranu ako je iznutra razlomljena. Upozorava da je zemlja u posljednjih dvadesetak godina izgubila gotovo milijun stanovnika, što je nenadoknadiv gubitak o kojem se premalo govori. Ističe i da je Hrvatska u tih 30 godina izgubila industrijske i tehnološke sposobnosti koje je nekad imala – od proizvodnje podmornica i tenkova do zrakoplova koji su se izvozili u Libiju i Zambiju.
'Ostali smo na tome da možemo napraviti granatu i metak. To nije dovoljno', zaključuje.
