Skraćenica za nuklearnu elektranu je 'NE', što vam može zvučati prigodno ako vas nuklearna energija zastrašuje pri pomisli na tragedije poput onih u Černobilu ili Fukushimi. No, s obzirom na njezinu isplativost i ekološku učinkovitost u proizvodnji struje, kada se radi ispravno i s naglaskom na sigurnost, za nuklearnu elektranu nema bolje riječi od 'DA'.

'DA' nuklearnoj energiji govori i hrvatska Vlada s ministrom gospodarstva Antom Šušnjarom, a on je Saboru u četvrtak predstavio Prijedlog zakona o razvoju nuklearne energije, pravni okvir čiji je cilj do 2040. godine povećati udio nuklearne energije u domaćoj proizvodnji električne energije. Pritom je istaknuo da zakon ne određuje tehnologiju, lokaciju ni model financiranja 'eventualne nuklearne elektrane', već stvara pravni okvir za izradu analiza, studija i energetskih planova.

Dok je saborska većina podržala razvijanje nuklearne energije, oporba je upozorila da se takva strateška odluka ne smije donositi bez suvremenih studija isplativosti i jasnih odgovora o lokacijama budućih postrojenja. Šušnjar je naglasio i da je Hrvatska već nuklearna država jer sa Slovenijom sudjeluje u radu Nuklearne elektrane Krško, čijih se u prosjeku 5,7 milijardi kilovatsati (kWh) godišnje proizvedene električne energije raspodjeljuje pola-pola između dviju država. Od te količine Hrvatska dobiva 16 posto svoje ukupne električne energije, a Slovenija 20 posto.

Zaputili smo se u četvrtak u ovu elektranu udaljenu svega sat vremena od Zagreba, čiji je komercijalni rad krenuo 1983. godine. Član njezine Uprave s hrvatske strane, Saša Medaković, na svoju je aktualnu poziciju imenovan krajem 2019. godine, a prije toga je, između ostalog, bio direktor upravnog tijela za nuklearnu sigurnost i zaštitu od ionizirajućeg zračenja u Hrvatskoj te član europskih upravnih tijela za nuklearnu sigurnost (ENSREG).

'Recimo da sam nuklearac od malih nogu. Fascinirala me ta tehnologija, ta snaga u tako malom volumenu, što je u principu usmjerilo moje školovanje. Na elektrotehnici u Zagrebu odabrao sam smjer nuklearne energetike te sam diplomirao kod profesora Danila Feretića, a on je bio tehnički direktor Nuklearne elektrane Krško tijekom njezine izgradnje i jednim dijelom prenio mi je ljubav prema ovoj elektrani', prisjetio se Medaković svojih početaka u razgovoru za tportal.

Sigurnost iznad svega: Planovi, vježbe i zgrade otporne na udar komercijalnog zrakoplova

Pod motom 'radimo sigurno' (delamo varno), čim smo sjeli u ured, Medaković nam je na shemi elektrane pokazao dva izlaza u slučaju evakuacijskog alarma tijekom našeg boravka. Jedan je namijenjen u slučaju požara, a drugi u slučaju 'izvanrednog događaja' koji bi mogao dovesti do rizika od ispuštanja radijacije.

Sigurnosna kultura, izvrsnost u odnosima te cjelovit razvoj zaposlenika ključne su temeljne vrijednosti u elektrani. Sigurnost je primarna i ide do tolikih detalja da se pazi da se zaposlenici i posjetitelji (uključujući turiste koji razgledavaju elektranu, njih oko pet tisuća godišnje, kao dio napora da se ljudima približi nuklearna energija) drže za rukohvate dok idu stepenicama. Iako smo bili u pratnji člana Uprave, sigurnost nadilazi hijerarhiju te, ako stručnjak na određenom području procijeni da se nešto ne može, onda se ne može. Sigurnosti je apsolutno sve podređeno.

'Time izbjegavamo neželjene događaje, a učinci su mjerljivi. Primjerice, kod oštećenja jezgre držimo nuklearnu reakciju pod kontrolom. Vjerojatnost da se jezgra ošteti 1994. godine bila je 10 na minus četvrtu, a 2024. smo ulaganjima u tehnologiju, procedure i ljude tu vjerojatnost smanjili za 100 puta – na 10 na minus šestu, jedan naprema milijun. To je razina novih nuklearnih elektrana – zanemariv rizik. Unatoč tome, imamo planove za izvanredne događaje koji se redovito uvježbavaju u komunikaciji s okolicom', opisivao nam je Medaković.

Dok smo prolazili kompleksom, istaknuo je da zgrade elektrane mogu izdržati i udar komercijalnog zrakoplova, a u slučaju velikog vodostaja Save i poplave imaju brane koje se dižu za zaštitu postrojenja. Razine radijacije mjere se i na lokacijama uokolo elektrane, a jedan od pokazatelja mirnog i bezbrižnog suživota su i redovi sadnica jabuka na samom ulazu u ovaj štićeni kompleks. Uz nizak rizik od oštećenja jezgre, zaštitna posuda koju imaju te mitigacijske mjere filtriranja snižavaju rizik od izlaska radioaktivnih tvari s područja elektrane za još dodatnih 100 puta. Ipak, razmišlja se o opasnim scenarijima u kojima je ključna suradnja vlasti i elektrane.

'Postoje konkretni planovi koji se redovito poboljšavaju i uvježbavaju kako za okolicu, tako i za državnu razinu. Ovdje, na mjestu nuklearne elektrane, odgovorni smo za elektranu, a za okolicu je nadležna država. U slučaju nesreće dajemo pravovremene i kvalitetne informacije da bi država po potrebi mogla poduzeti mjere zaštite i spašavanja', razjasnio je Medaković podjelu dužnosti u zaštiti zajednice.

I Slovenija i Hrvatska imaju zakon o nuklearnoj sigurnosti: Hrvatima nedostaje samo strateška odrednica

Medaković prati planove razvoja nuklearne energije u Hrvatskoj te navodi da treba razlikovati dva zakona: jedan se tiče praćenja međunarodnih smjernica, a drugi isključivo državne volje. Prvi je u objema zemljama koje vode Krško slično reguliran te je Slovencima znan kao Zakon o ionizirajućem zračenju i nuklearnoj sigurnosti, a Hrvatima kao Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti.

'Svojim pravilnicima i uredbama oni daju okvire unutar kojih se nuklearna tehnologija može kretati te su usklađeni s direktivama EU-a koje se odnose na to područje. Dvije su ključne. Jedna je iz 2011. godine i vezana je uz nuklearni otpad, a druga iz 2014. godine, de facto poslije Fukushime. Implementirane su u nacionalnom zakonodavstvu i velikim dijelom se oslanjaju na sigurnosne standarde koje izdaje Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), dajući specifična tehnička ograničenja gdje se ta tehnologija može kretati u zemljama poput Hrvatske i Slovenije', pojasnio je Medaković.

No Slovenci također imaju Rezoluciju o korištenju nuklearne energije, čiji bi hrvatski pandan bio upravo Zakon o razvoju nuklearne energije, na kojem se radi. Naš sugovornik ističe da taj zakon, kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj, u principu samo ističe stratešku odrednicu Hrvatske da će u budućnosti koristiti nuklearnu energiju za zadovoljenje svojih energetskih potreba.

'Nuklearna elektrana sama po sebi nikada nije cilj, već sredstvo za postizanje cilja', napomenuo je Medaković.

Uranij: Dvije tablete za cjelogodišnje grijanje

Elektrana u stopostotnom kapacitetu radi od 0 do 24 sata, uz iznimku 28-dnevnog remonta, što se odvija svakih 18 mjeseci. Uz nuklearni dio, koji uključuje skladištenje nisko i srednjeradioaktivnog otpada, sigurnosne mjere poduzimaju se i u nenuklearnom dijelu. Tako smo u postrojenju za hlađenje, kao i svi djelatnici, nosili kacigu s vizirom i čepiće za uši dok smo razgledavali bučna postrojenja generatora i pumpi koje u sustav hlađenja unose vodu iz Save.

'Pola ovog generatora proizvodi dovoljno struje za napajanje cijelog Zagreba', rekao nam je Medaković na uho, kroz čepiće, opisujući narančasti Siemensov generator, a izvan zgrade vidjeli smo tri žice koje strše i spojene su na mrežu elektrovoda.

Kako doznajemo, vodovi s oznakom Tumbri 1 i Tumbri 2 vode električnu energiju prema Zagrebu, a drugi su raspoređeni za prijenos struje prema Ljubljani i Mariboru. Koliko se puno toga može dobiti iz malo resursa u nuklearnoj energiji, iznenadilo nas je kad smo na prezentaciji vidjeli prikaz uranijeve tablete. Samo dvije takve tabletice, veličine oko centimetra, dovoljne su za grijanje cijele jedne kuće u godinu dana, a Krško u jednoj reaktorskoj jezgri koristi 10.236.600 takvih tableta smještenih u 28.435 gorivnih palica, posloženih u 121 gorivni element.

Od svojih vlasnika (HEP iz Hrvatske i GEN energija iz Slovenije) NE Krško dobiva 250 milijuna eura godišnje za svoje potrebe. Rade po godišnjem planu, a kad se podvuče crta, ispostavlja se da njihovo planiranje troškova odstupa jedan do dva posto od procjene. Tada ili vlasnici doplate ili im Krško vrati razliku, ovisno o tome jesu li u plusu ili minusu.

'Kao nuklearna elektrana, mi smo troškovni centar, nismo na tržištu i ne prodajemo električnu energiju. Proizvodimo je po dogovorenoj cijeni i isporučujemo svojim vlasnicima. Cijena po megavatu je oko 40, 43 eura. Tržišna cijena za baznu energiju koju isporučujemo trenutačno se kreće na razini 80, 100 eura po megavatu. Treba biti pošten i reći da to ne uključuje trošak razgradnje nuklearne elektrane, kao ni zbrinjavanje nisko i srednjeradioaktivnog otpada te istrošenog nuklearnog goriva. To je obveza država i za to naši vlasnici dodatno izdvajaju u posebne fondove koji postoje u Sloveniji i Hrvatskoj, a koji su onda dužni taj novac upotrijebiti za tu svrhu', opisao nam je Medaković ekonomsku pozadinu nuklearne elektrane.

Černobil stopirao Prevlaku: 'Nema smisla špekulirati o lokacijama'

Ispitivanja za lokaciju nuklearne elektrane u bivšoj Jugoslaviji, podsjetio nas je Medaković, krenula su još u šezdesetim godinama te je tada bilo više lokacija u igri. Kada su Slovenija i Hrvatska potpisale sporazum da će zajedno ići u taj proces 1970. godine, Krško je odabrano zato što je ta lokacija već bila istražena i spremna. No kriteriji za njezin odabir, koji su i tada bili strogi, danas su još stroži. Medaković navodi da se odabir lokacije za nuklearnu elektranu radi analizom velikog broja faktora koje je IAEA propisala u svojim sigurnosnim standardima, a oni su dostupni i online. Kako se kriteriji mijenjaju, tako se i elektrane koje već imaju dozvolu za rad moraju ponovno provjeravati.

'Seizmički kriteriji koji su vrijedili tada (kada se gradilo NE Krško, op.a.) gledali su povratni period za odabir najtežeg, najznačajnijeg potresa u 1000 godina. Te probabilističke analize rizika od potresa modeliraju konkretnu lokaciju i određuju parametre koje morate uvažiti prilikom projektiranja elektrane za takve seizmičke događaje. Danas se ti kriteriji gledaju na 10.000 godina. Morali smo ponoviti seizmičke analize i potvrditi da naša lokacija, objekti i elektrana udovoljavaju tim novim kriterijima. No to je samo jedan od rizika; imate i rizik od poplava, ekstremnih vremenskih uvjeta, vanjskih i unutarnjih faktora. Puno parametara ulazi u samu analizu prije nego što se potvrdi da je neka lokacija primjerena za takav objekt', naveo je hrvatski član Uprave Krškog.

S ponosom je dodao da se Krško u svim tim provjerama istaknulo kao jedna od najsigurnijih nuklearnih elektrana u Europi, a zanimljivo je to da je prvotni plan bio izgraditi dvije nuklearke. Druga je trebala biti na teritoriju Hrvatske, u Prevlaci (Rugvici) kod Zagreba. Sve se istražilo, birao se dobavljač i ponude su bile prikupljene. Međutim bilo je to 1986. godine, kada se dogodila nesreća u Černobilu te je cijeli projekt bio stopiran.

Prevlaku, kao i ranija istraživanja Dalja i Vira, spominjalo se u četvrtak u Saboru te su potencijalne lokacije novih nuklearnih elektrana uvijek zanimljivo pitanje mnogima, najčešće uz nadu da neće baš njihova sredina biti odabrana za to. Dok Medaković navodi da krš (koji se na slovenskom kaže kras, a nema veze s nazivom Krško) nije prigodno područje za gradnju elektrana, smatra da je općenito prerano nagađati gdje bi ona mogla biti smještena u Hrvatskoj.

'To se radi stručno, u skladu s usuglašenim i međunarodno prihvaćenim kriterijima te u konačnici završava konkretnim lokacijama. Proces uključuje komunikaciju s javnošću i mislim da nema puno smisla špekulirati o lokacijama prije nego što se to počne raditi', odgovorio je na naše pitanje.

Duplo skuplje nuklearno gorivo ne znači i duplo skuplju struju

Također, na pitanje kolika je minimalna cijena za koju se može izgraditi nuklearna elektrana Medaković nam je naveo da će, što god nam kaže, ispasti da nam je krivo rekao. No u vrijeme gradnje Krškog cijena gradnje bila je oko 600 milijuna dolara, što bi, s obzirom na inflaciju, danas iznosilo oko 3,5 do četiri milijarde dolara, oko pet milijuna eura po megavatu, navodi naš sugovornik.

'Cijene današnjih velikih, komercijalno dostupnih elektrana na zapadnom tržištu kreću se oko 10 milijuna eura ili dolara po megavatu instalirane snage. To nam govori da je elektana Krško napravljena za pola cijene današnjih elektrana. No htio bih vam reći da nuklearna elektrana nije poput auta, da ga kupite i vozite. Ona uključuje cijeli niz infrastrukturno potrebnih objekata i predispozicija da bi se uklopila u jedan sustav. Primjerice, kod remonta morate misliti kako osigurati mrežu, priključiti elektranu i što ćete raditi s aktivnostima vezanima uz gorivo. To je čitav ekosustav potreban da bi se podupirao rad nuklearne elektrane', istaknuo je Medaković.

Dok su posljednjih godina rat u Ukrajini te najnoviji rat u Iranu povećali cijene energije i potresli lance dobave energenata, u nuklearnom sektoru situacija je znatno stabilnija. Kako Krško ne bi doživjelo iranski scenarij, a sve u skladu s međunarodnim pravilima i sigurnošću, ne obogaćuju sami svoj uranij, već to za njih radi britansko-nizozemski konzorcij Urenco, a on se potom šalje u SAD, gdje se od 'proizvoda obogaćenog uranija' rade već spomenute tabletice.

'S obzirom na ova događanja (rat u Ukrajini i na Bliskom istoku, op.a.), opskrba nije ugrožena, ali vidimo da cijene, kao što se svugdje događa s energijom, prate događaje. Zbog manjka energenata u svijetu dolazi do poskupljenja nuklearnog goriva. No ono što je karakteristično kod nuklearnog goriva jest da ono u proizvodnji električne energije ne doprinosi mnogo, kao što to čini gorivo u drugim elektranama. Primjerice, u plinskima ono čini gotovo 80 posto cijene, a kod ugljena 60 posto. Znači, kada se udvostruči cijena goriva, to ne znači da će se udvostručiti i cijena struje', istaknuo je Medaković veliku prednost nuklearne energije.

Elektrana pretvorila Krško u jedan od najrazvijenijih dijelova Slovenije

Sve u svemu, da bi nuklearna energija bila sigurna i učinkovita, potrebni su i ljudi. U Krškom tijekom redovnog rada, kaže nam Medaković, svoj posao obavlja 900 ljudi, a prilikom remonta elektrane taj se broj povećava na 2600 osoba. Kao i u svakoj industriji, kaže Medaković, tako i u nuklearnoj industriji radnici traže sigurnost posla, kvalitetnu plaću, mogućnost napredovanja i pozitivnu atmosferu. Sama elektrana traži visokokvalitetne pojedince koji su spremni dugotrajno posvetiti svoje vrijeme obrazovanju i spremni su raditi u specifičnim uvjetima koji zahtijevaju dosljedno poštivanje sigurnosne kulture. No koliko je teško pronaći takve pojedince, ima li ih dovoljno na tržištu rada?

'Još uvijek uspijevamo dobiti ono što trebamo, ali to ne znači da i drugi to mogu dobiti. Sve se mijenja, a u ovom trenutku još uvijek smo u mogućnosti tim kadrovima ponuditi možda malo više nego ostali i tako zadovoljiti njihove potrebe. Ali to je dinamičan proces koji morate stalno pratiti. Nove generacije traže nešto drugo od onih prije i vi se kao poduzeće tome morate prilagođavati', ustvrdio je član Uprave Krškog.

S druge strane, tu su i ljudi koji nisu nuklearni stručnjaci te bi se mogli zabrinuti zbog gradnje elektrane u njihovoj sredini. Upitan za savjet našim čitateljima koji su zabrinuti zbog nuklearne energije, pozvao ih je da se sjete da upravo Krško već 43 godine uspješno radi na svega 30 kilometara od glavnog grada Hrvatske.

'To je de facto u predgrađu Zagreba, a da pritom na bilo koji način bilo kojeg stanovnika Zagreba nešto posebno brine. Samo Krško je činjenicom da je nuklearna elektrana ovdje kvalitetno uklopljena dobilo puno kvalitetnih radnih mjesta. Većina radnika koje imamo ovdje lokalci su ili su se doselili i danas žive u okolici elektrane te imaju svoje obitelji. Nuklearna elektrana donosi dobrobiti, ali ih je nužno kvalitetno prezentirati te jednako tako iskreno i otvoreno razgovarati o potencijalnim rizicima koje donosi, a koji se kvalitetno kontroliraju', zaključio je Medaković u razgovoru za tportal.