Pregovori dviju zemalja uz posredovanje Omana traju već neko vrijeme, no njihovo tumačenje se razlikuje: Iranci govore o blagom približavanju stavova dok Amerikanci nisu spremni ići tako daleko i javno objašnjavaju da – premda je 'diplomacija uvijek prva opcija' – i dalje postoji 'mnogo razloga i argumenata koji bi se mogli navesti za napad na Iran'.

U isto vrijeme, gotovo potpuno ironično, zakazan je prvi sastanak Odbora za mir, kontroverznog paratijela koje je uz ulaznicu od milijardu dolara osnovao Donald Trump, a bilo je zamišljeno sa svrhom 'obnove Gaze' da bi kasnije metastaziralo u svojevrstan pandan UN-u s njime kao doživotnim predsjednikom.

Na prvom sastanku će se po najavama naći predstavnici 47 zemalja, no izostaju gotovo sve velike europske države, kao i one iz zapadne civilizacijske sfere. Tu je zato cijeli niz autokratskih ili rubno diktatorskih režima te onih zemalja čije je vodstvo spremno platiti milijardu dolara da bi se na osobnoj razini približilo američkom predsjedniku.

Mogu li se ove dvije okolnosti – mogući napad na Iran i početak rada Odbora za mir – povezati, pa čak i dovesti u međuovisnost, zasad nije jasno. Čini se da Trump ozbiljno ispituje bilo američkih saveznika ili partnera u regiji i da u rat neće krenuti barem do 28. veljače, kada njegov ministar vanjskih poslova Marco Rubio odlazi u posjet Izraelu, državi s kojom će se SAD nesumnjivo koordinirati o svakom koraku prema Iranu.

Tadić: Upravo je Trump 'razvalio' nuklearni sporazum

Bivši saborski zastupnik i vanjskopolitički analitičar Tonči Tadić za tportal tumači da, po svemu sudeći, svrha najnovijih napetosti između SAD-a i Irana nije američki napad na tu zemlju, već prisiljavanje da ona pristane na novi sporazum oko nuklearnog (ne)naoružanja.

'A to zapravo zvuči smiješno jer je takav sporazum postojao i 'razvalio' ga je upravo Donald Trump. Iran bi sada morao imati jako dobar razlog da potpiše nešto slično ako ne može biti siguran da će taj dokument vrijediti dulje razdoblje', kaže Tadić.

Nedavna obrazloženja da zatezanjem odnosa, pa i mogućim bombardiranjem Irana Trump želi pomoći tamošnjoj oporbi za ovog analitičara također su smiješna: poznato je, kaže, da zračni napadi obično konsolidiraju režim umjesto da dovedu do njegove promjene. A o kopnenoj invaziji na Iran nitko nije ozbiljno ni razmišljao.

'Kada se razmatraju posljedice eventualnog američkog napada, uvijek treba uzeti u obzir širu sliku, odnosno predvidjeti sve načine na koje Iran može uzvratiti, a tu su napadi na tankere u Hormuškom tjesnacu, što bi nedvojbeno dovelo do blokade naftnih ruta i posredno pomoglo Rusiji, ali i napade na američke ciljeve i saveznike u toj regiji, što ne uključuje samo Izrael, nego i druge države. Dakle napad bi imao brojne posljedice, a nije izvjesno da bi doveo do svog osnovnog cilja', upozorava Tadić.

Pregovori radi pregovora

Treba reći da je Iran ovog tjedna navodno zbog vojne vježbe već zatvorio Hormuški tjesnac i premda se radilo o samo nekoliko sati, to je izazvalo globalnu zabrinutost.

'Čini se da u ovom trenutku Iran pregovara s Trumpom samo kako bi se pregovaralo jer im je jasno da je on u dobrim odnosima s Kim Jong-unom, koji posjeduje vlastiti nuklearni arsenal. Moguće je da oni doista žele nabaviti svoj arsenal jer smatraju da će time dobiti puno bolju polugu za buduće pregovore', objašnjava Tadić, no ipak je nesiguran u motive kojima se vodi iranski režim:

'Oni žele izaći iz trenutnog stanja, no nije jasno što zapravo žele, jer ako se radi o novom nuklearnom sporazumu, to znači da bi morali odustati od svega što su u posljednjih desetak godina postigli oko obogaćivanja urana. Još manje jasan je odgovor na pitanje što su Amerikanci uopće postigli bombardiranjem iranskih postrojenja prošlog ljeta: ako se tvrdilo da je napravljen golem i efikasan udar, zašto je danas ponovno potrebna vojna akcija? Zaključak je poprilično jasan: ili lanjski udar nije bio toliko učinkovit ili danas postoje drugi motivi, poput smjene iranskog režima, skretanja pozornosti s nečeg drugog vezanog uz Trumpa i slično', kaže Tadić.

On nema sumnje u to da iranski režim u međuvremenu, od lanjskog konflikta, nije mirno čekao novi napad, već je jačao svoja postrojenja i kapacitete.

'Bizaran i sebičan' Odbor za mir

Trumpov Odbor za mir, koji danas ima svoj prvi sastanak, po sugovorniku tportala ima samo dvije moguće svrhe. Prva je bizarna, a druga sebična.

'Od članica se očekuje da Nobelovom odboru upute zajednički prijedlog dodjele Nobelove nagrade za mir Donaldu Trumpu, to je prvi i najvažniji cilj. I drugo, od svake članice tog tijela želi se prikupiti po milijardu eura u fond kojim bi upravljao Trumpov zet, s time da nisu poznata ni pravila, ni statut, ni način trošenja tog novca', drži Tadić.

Osnivanje ovog tijela, dodaje, zapravo je samo još jedna od epizoda Trumpova reality showa, čija je osnovna svrha njegovo hvaljenje kao genijalnog diplomata i jakog vođe.

'Američka unutarnja i vanjska politika nažalost je svedena upravo na show nazvan 'Ja, predsjednik': jedna epizoda je uhićenje klinca od pet godina s ruksakom, druga stvaranje konclogora među aligatorima, treća poziranje Christie Noem ispred konclogora u Salvadoru, četvrta je otmica Nicolasa Madura u Venezueli… Sve je prilagođeno širokim narodnim masama i sve je njegov reality', uvjeren je sugovornik tportala te djelomično u tom kontekstu tumači i mogući napad na Iran.

'Na predsjedničkim izborima 1992. godine u SAD-u bio sam angažiran kao promatrač i potpuno sam osupnut, ne mogu doći sebi zbog spoznaje da je jedna tako ozbiljna zemlja, s gomilama vrhunskih stručnjaka, diplomata, političara i generala, došla u poziciju da se njena kompletna politička scena svodi na show. Jedino nejasnije od toga jest naše uporno i višegodišnje nastojanje da za potpuno iracionalne postupke Donalda Trumpa nastojimo pronaći racionalna objašnjenja. Ne, to naprosto nije moguće', zaključuje Tadić.