Dok ostatak Azije užurbano pokušava štedjeti energiju, Peking raspolaže golemim zalihama nafte i plina, ali i snažno razvijenim alternativnim izvorima poput vjetra i sunca, analizira Guardian.

Predsjednik Xi Jinping još je 2021. godine, tijekom posjeta jednom od najvećih kineskih naftnih polja, jasno poručio da zemlja mora imati opskrbu energijom 'u vlastitim rukama'. Upravo se takav scenarij sada odvija. Rat SAD-a i Izraela protiv Irana gurnuo je Bliski istok u dubok sukob, Hormuški tjesnac, inače ključna arterija svjetske trgovine, gotovo je blokiran, a energetska infrastruktura diljem regije izložena napadima.

Posljedice su već vidljive: izvoz nafte s Bliskog istoka pao je za čak 61 posto u posljednjim tjednima, prema podacima analitičke kuće Kpler. Azijske zemlje, koje su 2025. godine iz te regije uvozile 59 posto sirove nafte, sada pokušavaju smanjiti potrošnju i pronaći alternativne izvore.

Kina zasad imuna

Kina je, međutim, u boljoj poziciji. Iako Peking ne otkriva točne brojke, procjenjuje se da raspolaže s oko 1,4 milijarde barela nafte, prema Centru za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia. Nakon izbijanja sukoba vlasti su osigurale domaće tržište jer je rafinerijama naloženo da obustave izvoz.

Istodobno Kina sustavno smanjuje ovisnost o fosilnim gorivima. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, u toj se zemlji godišnje proda više električnih i hibridnih vozila nego u ostatku svijeta zajedno. Obnovljivi izvori energije snažno rastu: think tank Ember procjenjuje da su vjetar, sunce i hidroenergija 2024. godine proizvodili oko 31 posto kineske električne energije.

Ipak, dugotrajnija kriza mogla bi zakomplicirati situaciju i nijedna zemlja nije potpuno imuna na nju. Kako upozorava analitičarka Michal Meidan, korištenje strateških rezervi 'lakše je reći nego ostvariti', a kineski sustav takvih rezervi dosad je testiran samo jednom. Veće oslobađanje zaliha zbilo bi se vjerojatno tek u slučaju dugotrajnog manjka i snažnog rasta cijena.

Dugotrajni poremećaji mogu promijeniti situaciju

Posebno su ranjive neovisne kineske rafinerije, najveći uvoznici iranske nafte, čak i uz preusmjeravanje na ruske izvore. Industrija i kemijski sektor, koji ovise o ukapljenom prirodnom plinu, također bi mogli osjetiti udar viših cijena i nestašica. 'Kratkotrajni poremećaji još su podnošljivi, ali dugotrajni prekidi i rast cijena već pale alarm u Pekingu', upozorava Meidan.

Kina je, bez sumnje, spremnija od većine zemalja za ovakve šokove. No, unatoč ambicijama Xija, njezina energetska sigurnost i dalje nije potpuno u njezinim rukama. Ako se kriza oduži i tržište nastavi posrtati, otpornost Pekinga bit će ozbiljno testirana, baš kao i u ostatku svijeta.