Fasciniranost čudesima koja su nam ostavile drevne civilizacije nikad se ne gasi jer sve one piramide, hramovi, palače, znanstvena otkrića... vječna su inspiracija i istraživačima i običnim putnicima koji im hrle u susret. No ponekad zadivljenost odlazi i u druge vode, najčešće nevjericu da je netko na razini tehnološkog razvoja otprije nekoliko tisuća godina mogao realizirati sva ta dostignuća
I onda se najčešće posegne za 'spasonosnim' rješenjem: sigurno su sve to napravili putnici iz nekih nama danas nepoznatih izvanzemaljskih civilizacija.
No nije riječ samo o opskurnim 'teoretičarima' te o tome možemo slušati i u medijima za koje inače smatramo da su mainstream. Dovoljno se prisjetiti povremeno potpuno bizarne 'dokumentarne' serije 'Drevni izvanzemaljci', prikazivane i na nekim našim televizijama.
vezane vijesti
Može se kao protutežu ponuditi cijelu hrpu dokaza i znanstvenih saznanja, no vjera da nam je praktički sve što vrijedi u davnim vremenima donio netko 'sa strane' ne posustaje. I tako je još od perioda u kojem je svjetskom javnošću gospodario Erich von Däniken sa sljedbenicima. Nasuprot tim naprednim svemircima, Zemljani slave kao iznimno postignuće (što doista jest) letjelicu koja je upravo napravila krug oko Mjeseca.
Ovoj ideji najviše je kumovao spomenuti švicarski pisac koji je svoju prvu knjigu 1968. godine – kod nas prevedenu kao 'Sjećanja na budućnost' – posvetio baš pokušaju dokazivanja da su izvanzemaljci u najmanju ruku pomagali graditeljima drevnih građevina poput egipatskih piramida. Von Däniken je umro u siječnju ove godine, ali njegovo djelo itekako živi. Zašto je ta vjera toliko otporna?
Teorije Von Dänikena nastale su u vrlo specifičnom povijesnom trenutku, piše portal Conversation. Bilo je to vrijeme Hladnog rata, strahova od nuklearnog uništenja, svemirske utrke i munjevitih tehnoloških promjena. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća ljudi su se pripremali na istraživanje drugih svjetova u svemiru, a istodobno su se suočavali s vlastitom autodestruktivnošću, pa su teorije o drevnim astronautima došle kao 'lijek'.
Ono što je Von Däniken pisao znanost je odavno demantirala, ali to nije donijelo masovno otrežnjenje. Zapravo, kako pišu autori članka, vjera u svemirske graditelje počiva na relativno sličnim osobinama prave arheologije. I ta znanost vrlo često radi s fragmentima, nepotpunim dokazima koji vode zaključcima što se često ne poklapaju s jednostavnim objašnjenjima. No lokacije poput egipatske Gize ili meksičkog Teotihuacana odavno više nisu potpuno neriješena zagonetka, već su objašnjenja rezultat desetljeća sustavnih iskopavanja i analiza.
Recimo, u Gizi su arheolozi otkrili vrlo dobro planirana radnička naselja s organiziranim sustavom opskrbe hranom, pokazujući da su piramide desetljećima gradile tisuće radnika. Drugi impresivan lokalitet, Göbekli Tepe s kamenim stupovima, podigle su lovačko-skupljačke zajednice tisućama godina prije izuma pisma. I to definitivno nije bio rezultat izvanzemaljaca, već koordiniranog rada i ritualnih inovacija. U Troji pak različiti slojevi otkrivaju stoljeća gradnji i pregradnji te razmjene znanja među susjedima, a ne iznenadnu tehnološku anomaliju.
Za razliku od 'izvanzemaljskih teorija', arheološki zaključci su oprezni, često na razini vjerojatnog, ali potpuno utemeljeni u materijalnim dokazima. Takav oprez, s druge strane, kod neznanstvenika se tumači kao oklijevanje, pa zato ispunjavaju navodne praznine mnogo spektakularnijim 'rješenjima': svemirci su izgradili piramide, tajnovite sile podigle su Göbekli Tepe, izumrle tehnologije oblikovale su trojanske zidine. U tom slučaju dokazi postaju zabava, a složenost je pojednostavljena do insinuacija.
Tipični 'argumenti' zastupnika takvih teorija pojavljuju se kao pravilo pa se onda tvrdi da ljudi u to vrijeme nisu mogli izgraditi nešto tako precizno kao što su piramide. Jer, kažu, preciznost može proizaći samo iz napredne tehnologije, stoga ih bez današnjih strojeva nikako nisu mogli izgraditi.
Teorija o 'drevnim izvanzemaljcima'
Naizgled je to logično, ali počiva na lažnoj dilemi jer ne uzimaju u obzir upravo ono što arheologija proučava: logistiku, radnu organizaciju, tada poznate alate, poznavanje zanata. A zanemaruju i povremene nepreciznosti u gradnji koje potpuno jasno otkrivaju ljudsku ruku. Nalik religijama, teorija o 'drevnim izvanzemaljcima' počiva na tezi da izvanredna dostignuća moraju imati izvanredne uzroke. Onako kako su srednjovjekovne legende vidjele piramide kao zaštitu od kozmičke katastrofe, ovi moderni teoretičari opisuju čovječanstvo kao proizvod nadmoćnih bića. Čini se to kao korak do pretvaranja arheoloških lokaliteta u pozornicu svemirske drame u kojoj ljudi više nisu stvaratelji, a 'prošlost postaje iznimna jer je potpomognuta'.
Ne treba se zavaravati time da je riječ o rubnom fenomenu. Mnoštvo ljudi vjeruje da je izvanzemaljski život moguć, pa i vjerojatan. I brojni znanstvenici slažu se da je on, kad se uzme u obzir veličina svemira, statistički moguć. No statistička mogućnost nije dokaz ni za postojanje izvanzemaljskog života, još manje za svemirsku intervenciju u antici. A nasuprot otkrovenju koje zastupaju denikenovci, arheologija govori o postepenim promjenama i višestoljetnom prikupljanju znanja, što je omogućilo fantastične građevine kojima se divimo.
Profitiralo se
Ne treba zanemariti ni dodatni fenomen vezan uz ovakve teorije: profit. Knjige, filmovi i televizijske emisije o drevnim astronautima iznimno su čitani i gledani te donose veliku zaradu. I ranije je bilo tako, a uz internet i društvene mreže publika je sve brojnija. Nasuprot tome, znanost djeluje u potpuno drukčijem ekonomskom sustavu te se znanstveni radovi tiskaju u malim nakladama. Stoga, zaključuje Conversation, nije u pitanju borba idejama nego bitka za privlačenje pažnje. A spektakl je uvijek vidljiviji od opreza.
I sam Von Däniken pokušavao je nešto pomirljivije objasniti ono o čemu je pisao. U jednoj od izjava naveo je tako da je u prvoj knjizi napisao čak 238 upitnih rečenica, 'ali ih nitko nije čitao':
'Svi su govorili 'Von Däniken kaže...', a ja nisam govorio nego pitao.'
Na kraju, ne treba se zavaravati time da popularnost pseudoznanosti leži samo u neznanju. Prije će biti da ona odražava teškoće u interpretiranju nepotpunih dokaza, ali i glad za značenjima. Arheologija, naime, čini puno više od pukog nalaženja artefakata. Ona iz tih djelića rekonstruira kako su ljudi organizirali svoj rad, dijelili vjerovanja i mijenjali svijet oko sebe.
I zato, ističe se u članku, ne oduzimajmo svojoj vrsti kreativnost koja nas je vodila kroz povijest. 'Spomenici, gradovi i ljudska kreativnost naša su postignuća, a ne tragovi koje su nam ostavili izgubljeni svemirski posjetitelji. Suradnjom, eksperimentiranjem i ustrajnošću ljudi su stvorili nešto iznimno – bez pomoći izvanzemaljaca.'
