Najnoviji nastavak kultnog serijala možda ne nastoji izumiti toplu vodu, no i dalje je vrijedan vaše pažnje
U svijetu visokobudžetnih igara malo koji serijal doseže razinu inkluzivnosti koju nudi Forza Horizon. Za razliku od pedantnog Gran Turisma, Forza je oduvijek bila igra koja na sve trube jasno daje do znanja da su svi igrači dobrodošli. P
rošla su vremena u kojima je ideja igranja simulacije vožnje više podsjećala na odlazak na vozački ispit – svijet u Forzi je vaš pješčanik. Nitko vam neće reći kako treba voziti, sve opcije za asistenciju su na stolu, a tema je toliko inkluzivna da je praktički nemoguće biti uvrijeđen.
Korporativno-tiktokerska vibra Forze 5 u Forzi 6 donekle je umirena vizualnim jezikom koji, premda i dalje uzrokuje mali moždani udar svaki put kad uđem u izbornik, ne smeta pri vožnji. Da se razumijemo, ovo je i dalje onaj isti slop koji vam daje bodove samo zato što postojite, nova vozila vam ulaze u garažu samo zato što eto, a gubljenje u utrkama nikad vas ne osudi da ste loš vozač, već vas samo potapša po ramenu i zahvali vam još jednom eksplozijom bodova i novih automobila.
S jedne strane, ovo nekome tko do danas nije igrao Forzu možda zvuči kao dobar temelj za zaobilazak ove prilično skupe igre, no iza površnih predrasuda krije se zbilja zabavan proizvod. Forza Horizon 6 smještena je u Japan i na raspolaganju su vam hrpe prekrasnih staza, nevjerojatna količina aktivnosti i ona dobra stara dostupnost.
Tijekom dvadesetak sati provedenih u igri nikad se nisam osjećao izostavljenim jer utrke dostupne u ogromnom otvorenom svijetu uvijek su iza ugla. Nikad se nisam osjećao ni izgubljenim – Forza uvijek može predložiti na koju bih se utrku mogao prijaviti.
Konačno, sama količina opcija je nevjerojatna, bile one vezane uz grafiku i performanse ili opcije za pristupačnost i umirivanje vizuala prilagođene osobama s invaliditetom. S druge strane, sama količina opcija znači da, osim ako ste zadovoljni osnovnim postavkama (a ne biste trebali biti), dosta vremena treba provesti u izbornicima podešavajući igračko iskustvo svojim prohtjevima.
Tim rečeno, možda ne bi ubilo da u opcijama također mogu regulirati točku horizonta i količinu trešnje ekrana. Zapravo, nije mi jasno zašto autori nisu dali kontrolu nad ovim funkcijama kad su se već trudili omogućiti igranje ljudima koji praktički ne vide. Ovo ne govorim iz nekih osobnih preferencija, već iz čistog iskustva dosad proigranih utrka i želje za značajkom koja uvelike doprinosi smanjivanju osjećaja mučnine tijekom gejmanja.
Što se same igre tiče, ona ne troši puno vremena prije nego što vas baci u samu žižu zbivanja. Od samog vam je početka jasno u kojem smjeru trebate ići ako želite napredovati kroz obavezni sadržaj, no istovremeno, odnosno ubrzo nakon što pročačkate kroz 20-minutni tutorial, imate dojam da u Forzi možete ići kamo god želite.
Klasične utrke u svim zamislivim formatima, od relija do bizarnog jurcanja po kontejnerima u luci do driftanja noćnim ulicama Tokija, isprepletene su specijalnim događajima koji uključuju sve od mini igre s dostavom hrane do utrkivanja s divovskim robotima.
Forza također omogućava da gradite svoju garažu, raspoređujete automobile po njoj i mijenjate kako izgleda. Automobili, osim toga, nude određenu razinu podešavanja koja, ovisno o izborima u postavkama same igre, mogu, ali i ne moraju biti značajna za kasnije utrke.
Naime jedan od glavnih problema 'usputnog' pristupa Forzi 6 i vjerovanja osnovnim postavkama (koje su loše) silne su asistencije koje ubijaju samu svrhu modificiranja vozila. Na koncu, ako se promjene zbilja ne osjete, cijeli dio igre ne funkcionira.
Unatoč tom problemu, osnovna joj je ideja i dalje netaknuta – radi se o Forzi 5 s umirenijim vizualima i drugom mapom. Ako vam ovo zvuči kao dobar sales pitch, vrlo ste je vjerojatno kupili prije nego što se pročitali ovu recenziju. Za sve ostale reći ću samo da je riječ o naslovu koji može igrati šestogodišnje dijete i pedesetogodišnji nolifer.
Forza Horizon 6 je šarena, skupa, ali i vrlo zabavna igra koja se može lako podesiti prema ukusu igrača. Jedino što ne možete ugasiti je neprestano bombardiranje bodovima i novim autima te da toga nema – ovo vjerojatno ne bi bila Forza.