Kada osoba umre, njezina imovina — stanovi, kuće, zemljišta i druga vrijednost — u pravilu prelazi na nasljednike, bilo prema oporuci ili prema zakonu. No postavlja se pitanje što se događa u slučajevima kada preminula osoba nema nikoga tko bi je naslijedio
U hrvatskom zakonodavstvu i za takve situacije postoje precizna pravila, a imovina tada ne ostaje bez vlasnika.
Tko nasljeđuje imovinu bez nasljednika?
Zakon o nasljeđivanju propisuje da se nasljedno pravo stječe u trenutku smrti ostavitelja, odnosno osobe koja ostavlja imovinu iza sebe, navodi N1.
Ako nema zakonskih ili oporučnih nasljednika, ostavina prelazi na grad ili općinu na čijem se području nekretnina nalazi. U zakonu se navodi da lokalna samouprava tada ima isti položaj kao i nasljednik te se takvog nasljedstva ne može odreći.
Što je ‘ošasna ostavina’?
Pravnim rječnikom, imovina osobe koja nema nasljednike naziva se ošasna ostavina ili kaduktna imovina. Takva imovina najčešće uključuje stanove, kuće ili zemljišta, ali može obuhvaćati i druga prava i pokretnine.
Zakon dodatno propisuje da nekretnine iz takve ostavine automatski prelaze na grad ili općinu gdje se nalaze. To se može dogoditi i kada nasljednici postoje, ali se izričito odreknu nasljedstva.
Najčešći razlog za odricanje su dugovi koji premašuju vrijednost same imovine.
Grad i općina ne preuzimaju sve dugove
Kada grad ili općina postanu vlasnici nekretnine bez nasljednika, ne odgovaraju za sve dugove preminule osobe bez ograničenja. Njihova odgovornost ograničena je na vrijednost naslijeđene imovine.
Drugim riječima, lokalna samouprava ne može biti prisiljena podmirivati dugove veće od vrijednosti stana, kuće ili druge imovine koju je naslijedila.
Nasljednici se mogu naknadno pojaviti
Prije nego što nekretnina službeno prijeđe u vlasništvo grada ili općine, provodi se ostavinski postupak.
Sud tada putem oglasa u Narodnim novinama ili na druge načine poziva moguće nasljednike da se jave i dokažu pravo na nasljedstvo.
Ako se u roku od šest mjeseci nitko ne pojavi, sud donosi odluku prema kojoj imovina postaje vlasništvo grada ili općine.