Prošlog petka američko Ministarstvo obrane objavilo je prvi paket deklasificiranih 'UFO datoteka', kao odgovor na direktivu Donalda Trumpa izdanu još u veljači.

Većina od 158 objavljenih dokumenata bavi se novijim opažanjima koja su zabilježili američki vojni senzori - primjerice 'nepravilnom kuglom bijelog svjetla' iznad Sirije 2024. ili malom svjetlećom točkom koja prolazi kroz polje vjetroturbina. No dio materijala vraća se desetljećima unatrag, sve do 1940-ih.

I tu dolazimo do NASA-e.

Među dokumentima nalazi se 14 dosjea povezanih s ljudskim svemirskim misijama: dvije iz Geminija 7, jedna iz Apolla 11, šest iz misije Apollo 12, četiri iz Apolla 17 i jedna iz programa Skylab.

Dokumentacija vezana uz Apollo 11 posebno privukla je najveću pažnju jer sadrži tehnički debriefing astronauta Neila Armstronga, Buzza Aldrina i Michaela Collinsa koji spominju nekoliko neobičnih pojava tijekom misije. Aldrin, primjerice, govori o 'malim bljeskovima' unutar kapsule koje pripisuje statičkom elektricitetu ili sitnim česticama koje prolaze kroz letjelicu.

Pentagon je dodatno istaknuo pojedine Apollo fotografije na kojima su žutim okvirima označene 'anomalije', točke na nebu iznad Mjeseca. Jedna fotografija iz Apolla 17 navodno prikazuje tri točke u trokutastoj formaciji, dok druga iz Apolla 12 označava pet 'područja interesa' iznad Mjesečevog horizonta.

Internet je, očekivano, odmah krenuo s teorijama. Problem je, doduše, što ništa od toga zapravo nije novo.

Fotografije, transkripti i audiozapisi iz Apollo programa javno su dostupni desetljećima. Pentagon ih nije 'otkrio', nego ih je samo ponovno objavio unutar šire kolekcije UFO materijala, što je kod dijela medija stvorilo netočan dojam da se radi o novim deklasificiranim dokazima. Astrofizičar Grant Tremblay među prvima je upozorio da su fotografije doslovno iste one koje javnost može pregledavati već pola stoljeća.

'Svaka Apollo fotografija objavljena danas samo ima dodane žute okvire', napisao je na X-u. Ako tražite dokaz, posjetite Apollo arhivu na Flickru gdje su fotografije dostupne već godinama.

Slično tvrdi i dizajner Jason Major, koji je podsjetio da gotovo sve Apollo slike sadrže mrlje, ogrebotine, refleksije i artefakte nastale zbog filmskih kamera, kemijskog razvijanja i desetljeća skeniranja.

Drugim riječima: većina 'misterioznih objekata' vjerojatno su obični defekti na filmu.

To ne znači da su svi UAP slučajevi automatski besmisleni niti da Pentagonovi dokumenti nemaju zanimljivih detalja. Dio modernih opažanja i dalje ostaje neobjašnjen. No ubacivanje dobro poznatih Apollo fotografija u veliki UFO paket djeluje više kao stvaranje atmosfere nego stvarno otkrivanje novih informacija.

Ljudi, piše Space, ionako proučavaju Apollo materijale puno dulje nego što je većina današnjih internetskih teoretičara živa.