Kompleksne društvene igre oduvijek su privlačile poseban kadar igrača. Osim činjenice da se radi o naslovima koje treba proigravati nekoliko puta da bi ih se savladalo, tu je i često neopjevani orden časti koji si vlasnici često sami dodjeljuju jer je publika kojoj igra može sjesti objektivno smanjena na apsolutni minimum. Tim rečeno, kao netko tko je pročitao cijeli omnibus stripova Harrow County samo da bih lakše shvatio što često hvaljena adaptacija u igru na ploči može ponuditi, i na dan pisanja recenzije nisam u cijelosti siguran jesam li u zadnjoj partiji odigrao sve po pravilima koja su autori postavili.

Naime ova iznimno zanimljiva strateška igra stavlja vas u okrug na jugu Amerike tijekom Velike depresije, a vi kao dobroćudna reinkarnacija zle vještice pokušavate spasiti taj kraj od njezine 'rodbine' koja je cijelo mjesto odlučila uraganima i prokletstvima pretvoriti u hrpu spaljenog građevnog materijala.

Kroz Harrow County se u primarnom formatu prolazi kao kroz stratešku igru u dva igrača u kojoj kao jedna od spomenutih asimetričnih fakcija nastojite ostvariti svoje ciljeve te, naizmjenično igrajući tri od četiri dostupne akcije, prvi doći do sedam bodova i samim time - pobjede.

Ciljevi su također relativno jednostavni - kao zaštitnici Harrow Countyja nastojite spasiti nekoliko civila tako da ih dovučete do svojeg dijela heksagonalnog bojnog polja, a kao 'obitelj' širite lanac oluja kojima ćete kuće i naselja u spomenutom okrugu pokušati pretvoriti u ruševine. Svaka od četiri uništene kuće, kao i četiri spašena civila donose dva boda, a glavna stvar kojom ćete se baviti - ubijanje protivničkih jedinica - postaje sve teža zahvaljujući progresivno većem broju jedinica koje morate eliminirati kako biste dobili jedan dodatni bod.

Ukratko, osnovna ideja je kristalno jasna: HC je strateška igra s tri poteza po rundi u kojoj na kraju svake od njih provjeravate tko ima više bodova - ako itko premaši ili dođe do sedam, pobijedio je. Ako je izjednačeno, pobjedu odnosi igrač koji je tu rundu započinjao prvi. Problem je, doduše, što igra skoro savršeno demonstrira to koliko velik broj sekundarnih pravila može zakomplicirati, ali i obogatiti osnovno iskustvo. Bez namjere da njezinu recenziju transformiram u transkript službenih uputa, reći ću samo da skoro svaki element ima neku vrstu 'keča 22' koji diktira kako taj specifični element treba biti odigran i kakve interakcije razne klauzule pravila imaju s drugima.

Razlog zbog kojeg je Harrow County kompliciran ne leži u osnovnoj premisi, već u velikom broju nepovezanih mikroskopskih pravila koja je lako previdjeti ili pogrešno interpretirati. Recimo, u nekim drugim igrama pogrešno shvaćeno pravilo znači da neka mehanika jednostavno ne funkcionira, a u Harrow Countyju zbog osnovne jednostavnosti ide dalje bez stanke, samo da bi se u naknadnoj raspravi i pomnijem čitanju pravila zaključilo da ste sve krivo igrali.

I ovo nije samo teorija niti pretpostavka - prije pisanja ove recenzije nakupio sam preko deset odigranih partija, a i dalje ponekad moram gledati u vrlo loše pisana pravila samo da bih provjerio mogu li, recimo, civila prvotno stavljati na polje koje, recimo, zauzimaju moje trupe (ne mogu). Igra ima još hrpu takvih sitnih, ali bitnih pravila te, unatoč ekstremnoj fluidnosti i brzini, zahtijeva njihovo dobro poznavanje s obje strane i visoku koncentraciju.

S druge strane, samo iskustvo igranja i strateške odluke koje se vrlo lako mogu čitati s ploče jednostavno su fantastični. Nikad se nisam našao u situaciji da moram pratiti dvjesto različitih stvari na ploči i kod drugog igrača - sve je iznimno čitko. Nadalje, Harrow County ima nekoliko zbilja zanimljivih elemenata, poput pretvaranja kutije za igru u svojevrsni toranj za kockice ili tematskih sitnica koji posebno sjaje ako ste pročitali strip.

Još jedna super stvar je količina varijacija koje možete unijeti u svaku partiju. Naime hrpa različitih likova ima hrpu različitih mehanika, a ako želite ići dublje, tu su i dvije dodatne frakcije sa svojim pravilima i eventualna mogućnost igranja u tri igrača, pa se u borbu uključi i glavni antagonist stripa - vještica Hester. Ona nema 'svoje' trupe, već korumpira one protivničke te koristi sustav korijenja i vatrenih pirova za njihovo uništenje, ergo eventualnu pobjedu i povratak u život.

Ono što hoću reći je da Harrow County u formatu od oko sat vremena po partiji nudi iznimnu količinu opcija i strategija, no zahtijeva prilično velik igrački angažman. Kao prvo, osnovna pravila su jednostavna, ali hrpa mehanika i 'da, ali' klauzula često traži čitanje uputa. Kao drugo, nemoguće je sve savladati u jednom proigravanju - riječ je o naslovu koji treba igrati minimalno jedanput do dvaput tjedno da bi potpuno zaživio, što cijelu stvar iz zanimljivog iskustva za zahtjevne igrače pretvara u de facto igru za parove ili ljude koji su joj spremni dati prilično puno slobodnog vremena. Ako bih mogao povući paralelu sa sličnim, a popularnim naslovima, lagao bih kad ne bih spomenuo Arcs, Root ili Great Western Trail.

Ukratko, sad kad sam sve gore navedeno uzeo u obzir, jednostavnije je zamisliti kakvim bi igračima ova igra na ploči najbolje sjela. Ako volite složene izazove i tražite novu opsesiju za igranje s partnerom i/ili cimerom, Harrow County mogu svesrdno preporučiti. Traži velik igrački angažman, ali vraća jako puno - što količinom sadržaja i varijacija, što time da svaki prohod ostavlja dojam da ćete idući put partiju definitivno bolje odigrati. Na koncu, nije li to ono što dobre igre na ploči čini najboljima?