Kazališni film uživo – vizualno snažan, emotivno ogoljen i univerzalno prepoznatljiv. Tim se opisom novog kazališnog dramskog uratka uoči prosinačke praizvedbe u Šibeniku najavljivala predstava 'Zakopana čuda'. Sada kada je zaživjela na sceni, uvjerili smo se kako su Jelena Graovac Lučev i Leon Lučev, pod redateljskom palicom Nine Violić, svojom izvedbom zaista publiku uvukli u vrtlog životnih emocija i potpuno uspjeli prenijeti snažan manifest ljubavi dramskog teksta Monike Herceg. Zašto baš njezin tekst, što žele prenijeti publici i sve o nastanku predstave doznali smo u razgovoru s Ninom, Jelenom i Leonom.

Leone, zašto ste za praizvedbu predstave izabrali baš Šibenik i Kuću umjetnosti Arsen?

Leon: Prvo, htio bih se zahvaliti Ministarstvu kulture RH, Gradu Šibeniku, Šibensko- kninskoj županiji, Nacionalnom parku Krka na čijim lokacijama smo snimali dio predstave, Centru Dalmare, Tvrđavi kulture Šibenik i njihovoj Kući Umjetnosti Arsen, Turističkoj zajednici Šibenik, CeKaTe-u Zagreb, i još dosta ljudi čija podrška nam je pomogla i pomaže u realizaciji ove predstave. t a h t je osnovan u Šibeniku, od otvaranja Kuće umjetnosti Arsen surađujemo s njom - osjećam taj prostor posvećenim već Arsenovim imenom, i imao sam potrebu da 'Zakopana čuda' svoju premijeru imaju u Šibeniku.

Kako ste se odlučili za tekst Monike Herceg? Jeste li, pročitavši njezinu dramu, pomislili da može poslužiti kao predložak za predstavu ili ste htjeli zajedno stvoriti kazališni komad pa krenuli u potragu za odgovarajućim tekstom?

JELENA: Leon Lučev i ja smo 2024. osnovali Umjetničku organizaciju _t a h t, usmjerenu na umjetnost, edukaciju i produkciju, u sklopu koje djeluje i kazališna družina _ t a h t. Za prvi kazališni projekt, u kojem sudjelujemo i kao glumci i kao producenti, željeli smo odabrati tekst koji će na neki način biti manifest onoga iz čega i zbog čega smo pokrenuli _t a h t. Nakon iščitavanja dosta sjajnih tekstova, odabrali smo Monikina 'Zakopana čuda' jer se bavi ljubavlju, a ljubav je ono što nas najviše zanima. U ovom tekstu sam prepoznala neku uzbudljivu poziciju naivnosti iz koje je moguće krenuti. Tekst je nakon čitanja djelovao magično, ali i dovoljno otvoreno da nisam pojma imala gdje nas sve može odvesti.

LEON: Meni je prvo čitanje 'Zakopanih čuda' ostavilo dojam teksta koji mi je sadržajno jako blizak, a na nivou kazališne forme kompletno nepoznat. Jelena i ja smo pričali nakon čitanja i osjećaj oko teksta nam je bio sličan. Nešto blisko i nepoznato. Što je za nas bio dovoljan poticaj da se upustimo u to. Uz to, tekst je iznimno poetičan, što je izazovno za igru i uzbudljivo za živjeti na sceni.

Nina, predstava 'Zakopana čuda' Vaša je prva kazališna predstava u ulozi redateljice. Kako je došlo do suradnje s Jelenom Graovac Lučev i Leonom Lučevom?

NINA: Jelena i Leon su mi predložili da režiram Monikin tekst za njih. S obzirom da ih volim kao glumce, i još više kao ljude, nisam odmah rekla ne. I onda sam još jednom, u miru, pročitala 'Zakopana čuda' i shvatila da to baš jako želim raditi i to baš s njima.

Nije Vam ovo prvi put da se susrećete s tekstom Monike Herceg – glumili ste u predstavi zagrebačkog HNK-a nastaloj prema njezinom dramskom prvijencu 'Gdje se kupuju nježnosti', izabranom tada među čak 166 drama. Je li sada režiranje predstave prema njezinom tekstu bio svojevrsni izazov?

NINA: Da, bio je. Kad smo radili 'Gdje se kupuju nježnosti', upoznala sam Moniku i taj njezin punk i tu njezinu bol i krhkost. Za ovu predstavu to mi je bilo jako važno, jer su 'Zakopana čuda' vrlo osoban tekst i bilo bi mi nemoguće da ne razumijem osobu koja stoji iza toga. Ali taj moj riječki prijeratni punk i taj njezin poslijeratni petrinjski punk u stvari su neka baza iz koje sam ušla u ovo.

U slučaju predstave 'Zakopana čuda' Vi i Leon Lučev našli ste se u sličnim ulogama kao i prije 7 godina, ali na suprotnim stranama – tada ste Vi glumili u njegovom redateljskom prvijencu, kratkometražnom filmu 'Malo se sjećam tog dana'. I Vi ste se proteklih godina okušali kao filmska redateljica. Koja Vam je uloga draža - Nina glumica ili Nina redateljica? Ili jednostavno svaka nosi svoju draž…..

NINA: Prvenstveno, glumica sam i nikad to neću prestati biti, a kad god bi se upustila u režiranje, to je bila neka moja potreba da nešto novo istražujem. Nikad nisam sebe doživljavala kao redateljicu, ali zato čovjek valjda ima ljude s kojima se prepoznaješ pa oni vide nešto što ti nisi vidio, kao što su to vidjeli Leon i Jelena.

Jelena i Leone, okupili ste zaista impresivnu ekipu u stvaranju predstave 'Zakopana čuda' - od Nine Violić do izbora suradnika za glazbu i scenografiju. Jer treba naglasiti- ovo je multimedijalna kazališna predstava.

LEON: Ovaj tim su naši prijatelji, braća i sestre po umjetnosti. Ljudi s kojima dijelimo sličan senzibilitet do umjetničke prakse.

JELENA: Ja sam presretna što je Nina Violić režirala ovu predstavu. Njeno kazališno iskustvo i srce je ogromno. Iz toga radi, i sve vidi. Toni Soprano kreira vizualni identitet scene svjetlom i videom, Andrea Bistričić je autorica kostima, Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović su radili glazbu. Tu je i Roza Jurić, asistentica redateljice. Sa svima (osim s Leonom) surađujem prvi put. Ma, u svih sam se zaljubila kroz ovaj rad.

Monika Herceg, koja je na književnu scenu stupila kao pjesnikinja rekla je jednom prigodom kako joj je dramski tekst zapravo sjajan za učenje dinamike odnosa, emocija, ali i produbljivanja likova. Kako je i na koji način ovaj njezin dramski tekst profesionalno utjecao na vas – u ovom slučaju niste samo glumačke kolege budući da ste i u privatnom životu bračni par?

LEON: Svaki tekst otvara nešto novo, na površinu donosi 'neke prostore', ima svoje zamke i izazove i pokušaj da ih svaku večer igre iznova izazoveš, uklopiš, nadvladaš ili ne, i podijeliš na sceni sa svojom glumačkom partnericom i publikom.

JELENA: Rekla bih da se sa svim stvarnostima koje nam tekst nudi, igramo najbolje što možemo.

Što publici žele poručiti Zauvijek dječak i Zauvijek djevojčica, protagonisti 'Zakopanih čuda'? Što želite da publika osjeti, ponese sa sobom, nakon odgledane predstave?

LEON i JELENA: Ljubav, uvijek ljubav.

NINA: Obožavam gledati neke ljude kako izlaze iz dvorane dirnuti, ganuti, ispunjeni. A osjećaju se tako zbog sebe, a ne zbog nas, zbog svog dubokog osjećaja ljubavi kojeg su na trenutak malo nahranili gledajući predstavu. To je svemir za sebe.

Predstava 'Zakopana čuda' nastala je u produkciji Umjetničke organizacije TAHT, Centra za kulturu Trešnjevka i Tvrđave kulture Šibenik. Predstava, kao što su istaknuli njezini protagonisti, ima univerzalnu poruku – ljubav. I stoga se nemojte ustručavati, kada vas pri kraju predstave Jelena Graovac Lučev s pozornice pozove da to učinite, glasno uzviknuti: ljubav, samo ljubav!