Unatoč jednom od najstrožih prekida interneta u Iranu posljednjih godina, mali broj građana i dalje uspijeva slati fotografije, videosnimke i poruke iz zemlje u kojoj već danima traju masovni protuvladini prosvjedi. Za njih to nije samo tehnički izazov, nego i rizik za život. Mala mreža prokrijumčarene tehnologije ostaje posljednja veza te države s ostatkom svijeta uslijed eskalacije nasilja
Broj poginulih u nemirima u Iranu popeo se na gotovo 2600, izjavljuju skupine za ljudska prava, jer klerikalni režim nastoji ugušiti prosvjede diljem zemlje, a oni predstavljaju jedan od najvećih izazova njihovoj vladavini od Islamske revolucije 1979. godine.
Vlasti su, među ostalim, prekinule internetsku uslugu usred prosvjeda protiv vlade i tako odsjekle Iran od ostatka svijeta. Većem dijelu zemlje internet je ugašen prošlog četvrtka, nakon eskalacije, i rijetki su preostali kanali komunikacije. Kanal na Telegramu Vahid Online ovih dana objavio je fotografije tijela poginulih na ulici u Kahrizaku, na južnoj periferiji Teherana, kao i snimke s pogreba na kojima okupljeni uzvikuju 'Smrt Hameneiju'.
vezane vijesti
Poruke i snimke koje uspiju probiti blokadu putuju kroz krhku mrežu alata za zaobilaženje cenzure, uključujući proxyje (posrednici koji skrivaju promet) na Telegramu i preglednik Ceno, objašnjava Amir Rašidi, stručnjak za digitalna prava. No ključnu ulogu u tome ima Starlink, satelitski internetski sustav u vlasništvu SpaceX-a Elona Muska. Tisuće Starlinkovih terminala posljednjih godina prokrijumčarene su u Iran, a oni koji ih koriste izlažu se ozbiljnim kaznama.
Prema Rašidijevim procjenama, u Iranu se trenutačno nalazi oko 50.000 Starlinkovih terminala, a neki izvori govore i o do 100.000 uređaja. U zemlji s više od 90 milijuna stanovnika to je tek neznatan dio populacije. Čak i ako se na jedan terminal spoji više ljudi, primjerice cijela zgrada, ukupan broj korisnika u cijeloj državi mjeri se stotinama tisuća, kaže za Guardian Doug Madory, direktor analize interneta u tvrtki Kentik.
Za sada su Muskovi terminali posljednja i slabašna veza Irana s vanjskim svijetom. Osim minimalnog prometa tvrtki i pojedinaca, koji režim izričito dopušta, gotovo nikakve informacije ne izlaze iz zemlje elektroničkim putem.
Lov na satelite i kazne
Iranske vlasti aktivno traže Starlinkove terminale. Prema dostupnim informacijama, koriste se vojnim sredstvima elektroničkog ratovanja za ometanje signala čitavih četvrti, a dronovi nadlijeću krovove u potrazi za satelitskim antenama.
Zakon, usvojen 2025. godine, posjedovanje Starlinkovih terminala tumači kao špijunažu u korist Izraela, za što prijeti kazna i do 10 godina zatvora. 'Starlink je praktički kriminaliziran. Zakon korištenje tog sustava izjednačava s obavještajnim radom za Izrael i američku CIA-u', kaže Rašidi.
Koliko je terminala još uvijek aktivno, a koliko ih je zaplijenjeno, trenutačno nije poznato.
Vojna tehnologija za gušenje signala
Sredstva kojima Iran ometa satelitski internet nisu improvizirana. Riječ je o skupoj i energetski zahtjevnoj vojnoj opremi, sličnoj onoj koja se koristi za ometanje dronova na bojištima u Ukrajini, objašnjava Rašidi. Takvi sustavi mogu 'ugasiti' određenu frekvenciju na ograničenom području, ali ne mogu pokriti cijelu zemlju. 'To nije nešto što se lako kupuje. To je vojna oprema s vrlo malo dobavljača', dodaje Madory.
Za sada se oni koji imaju Starlink još mogu spojiti na internet, ali u područjima s intenzivnim ometanjem komunikacija se svodi na kratke poruke. Neki pokušavaju prikriti tragove korištenjem VPN-a, a drugi stalno premještaju terminale da bi izbjegli otkrivanje.
Nacionalni internet umjesto globalnog?
Za one bez pristupa satelitskom internetu vlasti već najavljuju drukčiju budućnost. Državna novinska agencija IRIB objavila je popis internetskih stranica koje će ubuduće biti dostupne u Iranu: domaće tražilice, navigacijske usluge, aplikacije za razmjenu poruka i čak iranska verzija Netflixa, no s isključivo režimu prihvatljivim sadržajem.
Riječ je o dijelu dugogodišnjeg projekta stvaranja nacionalnog interneta uz strogo kontroliranu mrežu, znatno restriktivniju čak i od kineske, gotovo potpuno odvojene od globalnog weba. Projekt je započeo još za vrijeme administracije Hasana Rohanija, a sada, čini se, ulazi u punu primjenu.
'Postoje glasine da se stari internet možda više nikada neće vratiti', kaže Rašidi. 'Umjesto toga, ostat će samo nacionalni internet. Sve upućuje na to da se režim priprema za dugotrajno stanje', zaključuje Madory i dodaje: 'Ovo nije privremena mjera.'
