Strano informacijsko manipuliranje, uplitanje i dezinformacije – uključujući one povezane s izborima – prema nedavnom istraživanju Eurobarometra percipiraju se kao druga najveća prijetnja demokraciji u Europskoj uniji. Takvo mišljenje dijeli 42 posto građana EU-a, a u pojedinim državama taj udio prelazi i 50 posto. No stručnjaci upozoravaju da ove rezultate ne treba tumačiti bez zadrške
Strana propaganda, podsjećaju analitičari, nije nova pojava. Postoji stoljećima, a njezin se doseg znatno proširio razvojem masovnih medija, potom i interneta i društvenih mreža. Upravo su digitalne platforme otvorile nove kanale za širenje dezinformacija i manipulativnog sadržaja, pri čemu se Rusija u posljednjih nekoliko godina često spominje kao glavni akter, osobito nakon optužbi za uplitanje u američke izbore i niz europskih političkih procesa.
Ipak, dio stručnjaka poziva na oprez u interpretaciji podataka. Pawel Zerka, viši analitičar Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR), upozorava da sama formulacija pitanja u anketi mnogo govori o percepciji onih koji su je sastavljali.
'Upozorio bih na pretjerano tumačenje rezultata. Samo pitanje otkriva kako autori, odnosno komunikacijski tim Europske komisije vide potencijalne prijetnje demokraciji u EU-u', rekao je Zerka za Euronews Next, dodajući da to ne znači da su rezultati beskorisni, ali da ih treba čitati u širem kontekstu.
vezane vijesti
Istraživanje pokazuje i da građani najveću prijetnju demokraciji vide u samom sustavu. Gotovo polovica ispitanika (49 posto) kao ključni problem navodi rastuće nepovjerenje građana u demokratske institucije i procese. Treća po redu prijetnja također je unutarnje prirode: nedostatak transparentnosti oko toga promovira li se politički sadržaj na internetu pomoću novih tehnologija poput umjetne inteligencije, s čime se slaže 32 posto ispitanika.
Koliko je strano informacijsko manipuliranje uistinu opasno za demokraciju u EU-u, pitanje je oko kojeg se lome mišljenja. Sander van der Linden sa Sveučilišta u Cambridgeu opisuje dvije suprotstavljene hipoteze.
Prema prvoj, riječ je o medijskom efektu: intenzivno izvještavanje o dezinformacijama stvara pretjeran osjećaj ugroze. Druga hipoteza tvrdi suprotno – građani ispravno procjenjuju stvarnost jer se informacijsko manipuliranje danas doista odvija u velikim razmjerima, pojačano alatima umjetne inteligencije.
'Mediji doista pojačavaju zabrinutost, ali ta zabrinutost nije neutemeljena', smatra Van der Linden.
Ruski mediji i europska nervoza
Profesor Ben O’Loughlin sa sveučilišta Royal Holloway u Londonu upozorava da europske političke elite često polaze od pretpostavke da su strane informacijske operacije nužno štetne, bez dublje analize njihova stvarnog učinka.
Kao primjer navodi istraživanja provedena nakon zabrane medija Russia Today (RT) 2022. godine, a ona su pokazala da je dio njegova sadržaja bio manipulativan, ali da je dio izvještavanja bio i činjenično točan.
'Ako se u europskim prijestolnicama događaju prosvjedi, RT će o tome izvijestiti. To ne znači da 'oružjem' informacija ruši demokraciju, već da postoji stvarno nezadovoljstvo građana', kaže O’Loughlin. Dodaje da panika europskih vlada proizlazi i iz činjenice da su demokracije već suočene s unutarnjim problemima, neovisno o stranom uplitanju.
Zašto je Švedska iznimka?
Osobito se ističe Švedska, u kojoj čak 73 posto ispitanika strano informacijsko manipuliranje vidi kao najveću prijetnju demokraciji u EU-u. Istraživačica Cristina Arribas sa Sveučilišta Rey Juan Carlos taj rezultat povezuje s više čimbenika: geografskom blizinom Rusije, njezinim nedavnim ulaskom u NATO te kampanjama utjecaja koje se pripisuju Kremlju.
No naglašava da važnu ulogu imaju i unutarnji čimbenici – visoka razina medijske pismenosti, razvijeno kritičko mišljenje, visoko obrazovanje i snažna demokratska kultura. Slični obrasci vidljivi su i u Finskoj i Danskoj, zemljama koje se također smatraju otpornijima na dezinformacije.
Zanimljivo je da one koje su geografski još bliže Rusiji, poput baltičkih država, Poljske ili Rumunjske, ne bilježe jednako visoku razinu zabrinutosti. U Poljskoj, primjerice, samo 29 posto ispitanika smatra strano informacijsko manipuliranje velikom prijetnjom.
'To potvrđuje tezu da strukturalni faktori – a ne sama geografija – imaju ključnu ulogu u oblikovanju percepcije dezinformacija kao prijetnje demokraciji', zaključuje Arribas.
Među najvećim državama članicama, Njemačka bilježi najvišu razinu zabrinutosti (49 posto), Francuska i Španjolska blizu su europskog prosjeka, a Italija ga točno prati s 42 posto. Prema Zerki, javnu percepciju snažno oblikuju i nedavna iskustva pojedinih zemalja s kibernetičkim napadima ili slučajevima stranog uplitanja.
