Kada su Sjedinjene Države i Izrael prije gotovo dva tjedna pokrenuli operaciju Epski bijes protiv Irana, prve potvrde napada nisu stigle od vlada ni vojske, već iz - svemira. Komercijalni sateliti snimili su dim iznad Teherana i požare na obali Omanskog zaljeva, otkrivajući razmjere udara još prije službenih izjava
Snimke američkih tvrtki Planet Labs i Vantor prikazivale su dim iznad Teherana te zapaljene brodove u gradu Konaraku, gdje su pogođene pomorske baze, zračne luke i raketna postrojenja, a globalni mediji ubrzo su potvrdili njihovu autentičnost.
No sateliti i svemirski sustavi nisu bili samo promatrači sukoba – postali su i njegove mete. Američki dužnosnici tvrde da su u prvim napadima pogođeni iranski centri za upravljanje satelitima i svemirskim sustavima, što je ozbiljno oslabilo sposobnost Teherana da koordinira operacije satelitskom komunikacijom.
No istodobno je Iran koristio opsežne tehnike spoofinga, odnosno emitiranja lažnih GPS signala koji zbunjuju navigacijske sustave i navode ih na pogrešne koordinate, piše The Conversation.
vezane vijesti
Rat bez eksplozija
Paralelno s fizičkim napadima, američko Svemirsko zapovjedništvo i Kibernetičko zapovjedništvo pokrenuli su operacije ometanja i hakiranja iranskih softverskih sustava. Takve se akcije u vojnom žargonu nazivaju 'nekinetičkim' napadima jer ne uključuju klasično uništavanje oružjem.
Riječ je o svojevrsnoj 'tihoj sabotaži': komunikacije se prekidaju, GPS sustavi kompromitiraju, a digitalni sustavi destabiliziraju; sve to bez eksplozija i vidljive štete. Kombinacija takvih taktika, ubrzanog razvoja komercijalne svemirske tehnologije i općeg slabljenja međunarodnog poretka temeljenog na pravilima znači da međunarodno pravo sve teže prati stvarnost modernog ratovanja.
Nekinetičke operacije brzo su počele pogađati civile. Tijekom protuvladinih prosvjeda u Iranu u siječnju, a potom i u prvim napadima, vlasti su koristile ometanje i lažne GPS signale da bi poremetile rad Starlinka, na koje su se civili i prosvjednici oslanjali da bi ostali povezani s internetom tijekom blokada mreže.
Istodobno su komercijalne satelitske snimke postale dio samog sukoba. Nakon što je Planet Labs objavio fotografije iranskih napada na američke ciljeve u Perzijskom zaljevu, kompanija je odlučila odgoditi objavu novih snimaka kako bi spriječila da ih iranske snage koriste za procjenu štete u stvarnom vremenu.
Planet Labs je 10. ožujka produžio razdoblje odgode na dva tjedna za korisnike izvan vlade, a američka vojska i dalje ima trenutačan pristup podacima.
Zamagljena granica između civilnog i vojnog
Moderno ratovanje sve više ovisi o komercijalnim satelitskim sustavima dvostruke namjene. Isti sateliti koji sinkroniziraju financijske transakcije, pomažu bolnicama i upravljaju globalnom logistikom također navigiraju vojne operacije, što briše tradicionalnu pravnu granicu između civilnih i vojnih ciljeva.
Međunarodni odbor Crvenog križa već je više puta upozorio da napadi na satelite ili ometanje njihovog rada mogu imati ozbiljne posljedice za civile – od prekida rada elektroenergetskih mreža i navigacijskih sustava do poremećaja hitnih službi i operacija.
Svemir pak nije pravno neregulirano područje. Sporazum o svemiru iz 1967. godine, Povelja Ujedinjenih naroda i međunarodno humanitarno pravo formalno se primjenjuju i na sukobe u orbiti. No rat između Irana, SAD-a i Izraela pokazuje koliko je praksa brža od pravnih okvira.
Dodatni problem predstavljaju baš sateliti dvostruke namjene jer istodobno pružaju civilne usluge i služe vojnim komunikacijama. Prema međunarodnom pravu, oni koji pružaju civilne usluge ne smatraju se vojnim ciljevima – osim ako se ne dokaže da služe vojnim operacijama – a praksi se ta granica svakodnevno dovodi u pitanje.
Neutralnost privatnih kompanija
Još jedno otvoreno pitanje jest politička neutralnost privatnih tvrtki. Ako kompanija iz neutralne države pruža podatke koji mogu pomoći vojnoj operaciji, ta država može se suočiti s diplomatskim pritiscima i optužbama za sudjelovanje u sukobu. Zbog toga su tvrtke poput Planet Labsa sve češće prisiljene same donositi odluke o tome kako i kada objavljivati podatke tijekom ratnih sukoba.
Dodatnu pravnu sivu zonu stvaraju kibernetički napadi jer mogu onesposobiti vojne sustave bez fizičkog uništenja. Takve operacije često ne dosežu prag 'oružanog napada' prema međunarodnom pravu, što državama omogućuje da ih koriste za stratešku prednost.
Moguće je da će nova pravila za ratovanje u svemiru nastati postupno, kroz praksu država i komercijalnih operatera, a ne formalnim međunarodnim sporazumima jer geopolitičke napetosti čine novi globalni sporazum o vojnim operacijama u svemiru malo vjerojatnim. U međuvremenu se granice prihvatljivog ponašanja u orbiti definiraju u stvarnom vremenu odlukama kompanija, regulatora i vojski.
