NASA je obilježila 20 godina rada svoje svemirske letjelice Mars Reconnaissance Orbiter (MRO), jedne od najvažnijih misija za istraživanje Marsa.

Lansirana je u kolovozu 2005., a 10. ožujka 2006. godine uspješno je ušla u orbitu Crvenog planeta. Od tada neprekidno prikuplja znanstvene podatke i šalje ih na Zemlju, čime je našeg planetarnog susjeda prikazala u dosad neviđenim detaljima, piše Digital Trends.

Dvadeset godina istraživanja Marsa

Tijekom dva desetljeća rada MRO je znanstvenicima pružio iznimno detaljan uvid u geologiju, klimu i mineralni sastav Marsa. Podaci koje je letjelica prikupila pomogli su u razumijevanju povijesti tog planeta, uključujući procese koji su oblikovali njegovu površinu.

Jedno od važnijih otkrića do kojih je misija dovela su naznake da se na današnjem Marsu tijekom nekih godišnjih doba može pojaviti tekuća voda. Takva opažanja važna su za procjenu mogućnosti postojanja mikrobnog života na njemu u prošlosti ili sadašnjosti.

Veliku ulogu u tim otkrićima ima kamera visoke rezolucije HiRISE, jedan od najnaprednijih instrumenata ikada poslanih u orbitu drugog planeta. Kamera omogućuje snimanje površine Marsa s iznimnom razinom detalja, pa znanstvenici mogu proučavati stijene, kanale, slojeve tla i druge geološke strukture.

Fotografije koje otkrivaju detalje planeta

Orbiter se kreće na visini između približno 250 i 316 kilometara iznad površine Marsa, odakle redovito snima fotografije visoke rezolucije. Upravo su te snimke postale jedan od najpoznatijih rezultata misije.

Među fotografijama koje je NASA objavila povodom obljetnice nalazi se i snimka kratera promjera oko 30 metara. On je okružen velikim područjem materijala koji je izbačen tijekom udara, a fragmenti su raspršeni na udaljenost i do 15 kilometara. Na nekim snimkama dodani su plavi tonovi da bi se jasnije istaknuli detalji terena.

Druga fotografija prikazuje veliki vrtlog prašine, dust devil, koji se kreće preko marsovske površine. Snimljen je s visine od oko 297 kilometara, a duljina njegove sjene pokazuje da je bio visok više od 800 metara - približno koliko i neboder Burj Khalifa u Dubaiju.

Snimke također prikazuju pješčane dine i valovite strukture na površini Marsa. Slično kao na Zemlji, marsovski vjetrovi stalno pomiču pijesak i postupno mijenjaju izgled krajolika, što znanstvenicima omogućuje proučavanje aktivnih geoloških procesa na planetu.

Suradnja s roverima na površini

MRO je zabilježio i područje u krateru Gale, gdje je 2012. godine sletio rover Curiosity. On i danas istražuje to područje, polako se penjući uz planinu Mount Sharp (Aeolis Mons) u središtu kratera, gdje proučava slojeve stijena nastale tijekom milijuna godina.

Osim znanstvenih promatranja, orbiter ima ključnu ulogu u komunikaciji s misijama na površini. Tako služi kao relejni sustav koji prenosi podatke između rovera na Marsu (uključujući Perseverance) i kontrolnih centara na Zemlji, a bez takve komunikacijske veze prijenos velikih količina podataka bio bi znatno sporiji i složeniji.

Misija se nastavlja

NASA planira nastaviti koristiti Mars Reconnaissance Orbiter sve dok letjelica ostane tehnički ispravna i ima dovoljno goriva. Trenutni plan predviđa rad barem do kraja 2020-ih, a postoji mogućnost da misija potraje i dulje.

U međuvremenu će orbiter nastaviti slati nove fotografije i znanstvene podatke koji pomažu u razumijevanju Marsa. Ti podaci također su ključni za planiranje budućih robotskih i potencijalnih ljudskih misija na Crveni planet jer pomažu u odabiru mjesta koja su sigurnija za istraživače.