Kina se i dalje bori s dubokom krizom na tržištu nekretnina, napetim trgovinskim odnosima sa Sjedinjenim Državama i još jednim problemom koji bi se mogao pokazati još težim: sve veći broj mladih Kineza gubi povjerenje u svoju ekonomsku budućnost.

Mnogi pripadnici milenijalaca i generacije Z smanjuju potrošnju i karijerne ambicije jer osjećaju da se njihov put prema stabilnom životu srednje klase sve više urušava. Obećanje dugoročne financijske sigurnosti slabi, baš kao i tržište nekretnina, a ono je godinama bilo temelj kineskog modela rasta.

'Iako formalno nema recesije, ova generacija doživljava mnoge njezine simptome, osobito kada je riječ o nezaposlenosti', kaže Zak Dychtwald, osnivač istraživačke tvrtke Young China Group, piše Business Insider.

Diplome više ne jamče sigurnost

Nezaposlenost mladih u Kini iznosi oko 17 posto, a stvarna situacija vjerojatno je još složenija jer mnogi prihvaćaju poslove za koje nisu planirali da će ih raditi.

Kineske društvene mreže prošle godine preplavili su komentari nakon što je doktor znanosti objavio da radi kao dostavljač hrane, a plinska tvrtka oglasila je zapošljavanje diplomiranih studenata i postdiplomaca – za posao očitavanja brojila. 'Visoko obrazovanje postalo je dostupnije nego ikad, ali povrat od diplome ne prati taj trend', kaže Zhou Yun, sociologinja sa Sveučilišta Michigan.

Kako se mladi suočavaju sa stanjem u gospodarstvu koje više ne jamči stalni napredak, njihovo ponašanje sve više oblikuje mentalitet oskudice. Oprez zamjenjuje optimizam te počinju odgađati trošenje novca.

Takav obrazac podsjeća na 'izgubljena desetljeća' Japana, razdoblje dugotrajne stagnacije u kojem su potrošači smanjivali potrošnju očekujući pad cijena, čime su dodatno usporavali gospodarski rast. To, međutim, ne znači da je Kina nužno na putu prema japanskom scenariju. Dychtwald ističe da je 2025. godina bila stabilnija od razdoblja neposredno nakon pandemije i problem, kaže, nije kolaps gospodarstva, već kolebanje i gubitak povjerenja.

Očekivani potrošački bum nije se dogodio

Kada je Kina krajem 2022. godine ukinula pandemijske restrikcije, ekonomisti su očekivali val tzv. osvetničke potrošnje, odnosno njezin nagli rast nakon dugog razdoblja zatvaranja. No takav val nije došao.

Nakon kratkog oporavka početkom 2023. godine potrošnja se ponovno usporila, a rast maloprodaje znatno je niži od dvoznamenkastih stopa, uobičajenih prije pandemije. U prosincu prošle godine rast maloprodaje iznosio je samo 0,9 posto u odnosu na isti mjesec godinu ranije, najsporije od ponovnog otvaranja gospodarstva.

Tijekom devetodnevnih proslava lunarne nove godine, jednog od najvažnijih razdoblja za potrošnju u Kini, broj putovanja i ukupni prihodi od turizma porasli su za 5,7 posto, no prosječna potrošnja po putovanju čak je blago pala, što pokazuje da su potrošači i dalje oprezni.

Mladi od luksuza prelaze na štednju

Posebno je vidljiv pad potrošnje među mlađim milenijalcima i generacijom Z. Nekada veliki potrošači luksuznih brendova, poput Louis Vuittona ili Guccija, sve češće biraju skromnije proizvode ili čak alternativne oblike štednje, poput malih zlatnih poluga ili kolekcionarskih figurica.

Kineski potrošači sada čine oko petine globalne prodaje luksuznih brendova, a na vrhuncu su činili gotovo trećinu.

Ova promjena predstavlja oštar zaokret u odnosu na razdoblje prije pandemije, kada se govorilo o tzv. moonlight tribe generaciji, mladima koji bi do kraja mjeseca potrošili sav prihod. 'Za takvo ponašanje potrebna je vjera da ćete sljedeći mjesec imati posao i da će budućnost biti barem jednako dobra kao sadašnjost', kaže Dychtwald.

Nevjerojatni primjeri

Velik dio tog optimizma nestao je s padom tržišta nekretnina. Desetljećima je kineski san bio vrlo sličan američkom: dobro obrazovanje, stabilan posao, kupnja stana i ulazak u srednju klasu. Stan je bio simbol financijske sigurnosti i često preduvjet za brak.

'Mnogi mladi vjerovali su da je kupnja stana njihova karta za sigurnost', kaže Dychtwald. 'No ako ste ga kupili prije nekoliko godina, velika je vjerojatnost da ste danas u gubitku.' Cijene novih stanova u Kini padaju gotovo svakog mjeseca od sredine 2022., a ukupno su pale oko 20 posto od vrhunca 2021. godine.

Nekretnine su pritom činile čak trećinu kineskog BDP-a, znatno više nego u Sjedinjenim Državama, gdje taj sektor sudjeluje s manje od petine. Pad tog tržišta utjecao je na osjećaj sigurnosti među mladima i takvo raspoloženje jasno se vidi i na društvenim mrežama. Posljednjih godina popularnost su tako stekli internetski pokreti kao što je lying flat (ležati ravno), a on simbolizira odustajanje od pretjeranog rada i društvenog natjecanja.

Pokret se pojavio 2021. godine kao tiha pobuna protiv kineske radne kulture poznate kao 9-9-6, što se odnosi na rad od 9 ujutro do 9 navečer šest dana u tjednu. Za neke je taj stav prerastao u šire odustajanje od ambicija, a pojavili su se i trendovi poput rat people (ljudi štakori), to da nezaposleni mladi provode dane uglavnom u krevetu, pregledavajući sadržaj na telefonu i naručujući jeftinu hranu. Postoje čak i slučajevi onih koji rade kao 'djeca puno radno vrijeme', primajući novac od roditelja za kućanske poslove.

Kineski ekonomist Gao Shanwen izazvao je veliku pozornost kada je na investitorskoj konferenciji izjavio da je Kina 'zemlja živahnih starijih ljudi i bezvoljnih mladih', a njegove izjave ubrzo su uklonjene s interneta.

Problem za cijeli svijet

Slaba potrošnja u Kini više nije samo domaći problem. Globalne kompanije godinama su računale na kineske potrošače kao jedan od glavnih izvora svjetske potražnje, i to za luksuzne proizvode, automobile, putovanja i brojne druge sektore.

Ako kineski potrošački motor nastavi usporavati, posljedice bi se mogle osjetiti diljem svijeta. 'Usporavanje kineskog gospodarskog rasta ostaje jedan od ključnih rizika za globalni BDP i međunarodnu trgovinu', kaže Rajiv Biswas, ekonomist i direktor tvrtke Asia-Pacific Economics.

Kineski model rasta, koji se trenutačno oslanja na izvoz i industriju, možda je dovoljan da održi stabilne makroekonomske brojke, no on ne može zamijeniti snažnu domaću potrošnju, na koju su globalne kompanije godinama računale. A bez povjerenja mladih potrošača, koji bi trebali biti pokretač budućeg rasta, ni ekonomski poticaji neće brzo promijeniti ponašanje.