Elon Musk je najavio spajanje dvije njegove tvrtke - SpaceX i xAI - nakon čega će planira lansirati konstelaciju od milijun satelita koji će funkcionirati kao orbitalni podatkovni centri.

Takav plan nije potpuna fantazija. Međutim, u predloženom opsegu mogao bi imati razorne učinke na okoliš i održivost niske Zemljine orbite.

Musk i drugi tvrde kako su podatkovni centri u svemiru praktični zbog veće učinkovitosti solarnih panela izvan Zemljine atmosfere, gdje nema oblaka i gdje mogu biti veći dio vremena izloženi sunčevoj svjetlosti.

U kombinaciji s padom troškova lansiranja raketa i cijenom napajanja podatkovnih centara umjetne inteligencije na Zemlji, Musk vjeruje kako će u roku od tri godine svemir biti najjeftiniji način generiranja računalne snage umjetne inteligencije.

SpaceX je i prije njegove objave podnio zahtjev regulatornoj agenciji Federal Communications Commission (FCC), s detaljno opisanim planom.

Sateliti bi trebali biti na visini između 500 i 2.000 kilometara, u orbiti sinkroniziranoj sa Suncem (uzduž linije koja razdvaja noć i dan na Zemlji).

Komunicirali bi međusobno i sa SpaceX-ovom konstelacijom Starlink pomoću laserskih optičkih veza. Starlinkovi sateliti bi zatim prenosili zahtjeve za inferencijom prema Zemlji i sa Zemlje.

Kritičari su odmah ukazali na problem s hlađenjem. To se možda čini čudnim ako se zna kako je većina svemira na -230 Celzijusovih stupnjeva, ali stvari nisu baš tako jednostavne.

U uvjetima bliskim vakuumu jedini način raspršivanja topline je polako zračenje, a na izravnoj sunčevoj svjetlosti objekti se lako mogu pregrijati.

SpaceX je, navodno, već riješio taj problem u manjem opsegu s modelom V3, koji ima oko 30 četvornih metara solarnih panela. Višak energije koriste kako bi pogonili ugrađenu elektroniku.

Od toga do stroja koji će raditi izračune nije velik korak. Ali, pitanje je može li to doista biti i ostvareno, kao i koliko bi takvi sustavi hlađenja bili dugotrajni.

Nedoumice oko čipova u svemiru

Američka svemirska agencija NASA oslanja se na drevni hardver poput procesora PowerPC 750 zato što stariji čipovi imaju veće tranzistore, što ih čini otpornijima na promjene bitova - pogreške u obradi uzrokovane najčešće kozmičkim zračenjem - koje bi mogle poremetiti izračun.

Svemir je pun energiziranih čestica koje putuju ogromnim brzinama, a najnoviji GPU-ovi izgrađeni su na najmanjim, najnaprednijim procesorskim čvorovima kako bi stvorili silicij gust poput tranzistora.

Google je u sklopu projekta Suncatcher postavio jedan od svojih Trillium TPU-ova ispred protonskog snopa kako bi ga bombardirala zračenjem. Otkrili su kako je silicij iznenađujuće otporan na zračenje za svemirske primjene.

Što će se dogoditi kada postavimo u svemir najnaprednije čipove i stotine gigabajta memorije - nepoznanica je. Moderne računalne arhitekture mogu otkriti i ponekad ispraviti te greške, ali to povećava broj potrebnih izračuna.

Čak i kad bi SpaceX mogao ojačati svoje GPU-ove protiv zračenja, tvrtka bi i dalje gubila satelite zbog kvarova GPU-ova, što će imati značajnog utjecaja na cijenu.

To je jedna od većih neizvjesnosti cijelog pothvata - nitko ne zna kakva će stopa popravaka i obnavljanja biti potrebna sve dok se čipovi ne nađu u svemiru.

Također, orbitalni podatkovni centri vjerojatno ne bi bili izravna zamjena za zemaljske. SpaceX ih primarno želi koristiti za zaključivanje. AI modeli bi i dalje trebali biti obučeni na Zemlji.

Kesslerov sindrom

NASA-ini znanstvenici su 1978. godine predložili je scenarij u kojem bi niska Zemljina orbita mogla postati toliko zasićena svemirskim otpadom da bi u slučaju sudara između tih objekata moglo doći do katastrofalne kaskadne reakcije.

Taj scenarij poznat je kao Kesslerov sindrom.

Web stranice za praćenje satelita Orbiting Now procjenjuje broj satelita u orbiti na približno 15.600. U NASA-i kažu kako oko Zemlje kruži 45 tisuća objekata koje je stvorio čovjek. Obje procjene su tek manji dio milijun dodatnih satelita koje Musk želi lansirati.

Modeli Zemljine orbite iznad 700 kilometara već pokazuju znakove Kesslerovog sindroma. Dođe li do kaskadne reakcije, u najgorem slučaju mogla bi proći desetljeća prije no što se to područje dovoljno pročisti.

Zbog toga bi moglo doći do poremećaja u globalnim komunikacijama, misijama praćenja klime, ali i svemirska putovanja u nisku Zemljinu orbitu

To je globalni problem za koji trenutno ne postoji globalno rješenje. Nema zajedničkog globalnog sustava svemirske situacijske svjesnosti, a vladini i satelitski operateri koriste nekoordinirane nacionalne i komercijalne sustave koji vjerojatno daju različite rezultate.

Početkom godine SpaceX je snizio orbitu tisuća Starlinkovih satelita nakon što se jedan od njih gotovo sudario s kineskim satelitom.

SpaceX ima vlastiti interni sustav Stargaze, kojim upravlja s više od 7.000 Starlinkovih satelita. Kako bi nastao jedinstven globalni sustav, potrebno je uključivanje i drugih velikih igrača, koji moraju biti spremni podijeliti podatke o svojim satelitima.

Zasad nije realno očekivati kako će se u to uključiti, primjerice, Kina, ako neće sudjelovati i vlada Sjedinjenih Država. Administracija predsjednika Donalda Trumpa zasad nije pokazala zanimanje za to.

Ali, čak i ako do dogovora dođe preko noći, milijun satelita u orbiti pod paskom jedne tvrtke značilo bi praktični monopol nad jednom od najvrjednijih i najvažnijih Zemljinih orbita.

Potencijalno poguban utjecaj na atmosferu

Uz to, stalna lansiranja rakete Starship i povratak mrtvih satelita u atmosferu mogli bi imati poguban utjecaj na atmosferu našeg planeta.

Musk računa kako bi SpaceX mogao dodati 100 gigavata kapaciteta računanja umjetne inteligencije godišnje lansiranjem milijun tona satelita godišnje. Samo izgradnja tih 100 gigavata zahtijevala oko 25 tisuća letova Starshipa.

Mnogi metali koji se nalaze u satelitima, uključujući aluminij, magnezij i litij, u kombinaciji s ispušnim plinovima koje rakete ispuštaju u atmosferu, mogu imati složene učinke na zdravlje planeta.

Na primjer, mogu utjecati na formiranje polarnih oblaka, što zauzvrat može olakšati uništavanje ozonskog omotača kroz kemijske reakcije koje se događaju na njihovim površinama.

Koliko je to ozbiljan problem u razmjerima koje Musk predlaže - nepoznanica je.

SpaceX nije ponudio puno pojedinosti o tome kako planira ublažiti te negativne učinke, osim što su naveli kako će smanjiti utjecaj na okoliš povezan sa zemaljskim podatkovnim centrima.

Čak i kad bi činili sve što je u njihovoj moći, proizvodnja raketa i s njome povezani opskrbni lanci emitiraju više ugljika u atmosferu nego njihovo lansiranje.

Problem je i to što bi nova konstelacija mogla biti izuzetno svijetla dok se kreće noćnim nebom, što će se negativno odraziti na znanstvena istraživanja, ograničavajući ono što zemaljski opservatoriji mogu vidjeti, piše Engadget.