Europska svemirska agencija (ESA) zato je naručila razvoj nove sonde nazvane Ramzes, a gradit će je podružnica njemačke kompanije OHB. Cilj misije: detaljno proučiti asteroid Apophis i postaviti temelje za obranu planeta od budućih udara.

Bliski susret koji ledi krv u žilama

Asteroid Apophis, golem svemirski blok veći od Eiffelova tornja, 2029. godine proći će na samo 32.000 kilometara od Zemlje, bliže nego mnogi televizijski sateliti. U kozmičkim razmjerima to je iznimno mala udaljenost.

Da takav objekt pogodi grad poput Berlina, posljedice bi bile katastrofalne: krater dubok stotinama metara, razorni udarni val i milijuni potencijalnih žrtava. Srećom, prema sadašnjim izračunima, Apophis će Zemlju ipak promašiti.

Richard Moissl, voditelj Ureda za planetarnu obranu pri ESA-i u Darmstadtu, smiruje javnost: Apophis neće udariti u Zemlju. No upravo zato što će proletjeti tako blizu, znanstvenici žele iskoristiti 'jedinstvenu priliku koja se događa jednom u 10.000 godina', piše WiWo.

Zašto su asteroidi i dalje velika prijetnja?

Opasnost od svemirskih udara nije teorijska. Godine 1908. u sibirskoj Tunguziji objekt promjera između 30 i 80 metara sravnio je oko 60 milijuna stabala. Simulacije pokazuju da asteroid promjera 50 metara može uništiti cijeli grad, a onaj od 500 metara devastirao bi čitavu državu.

Astronomi su dosad otkrili oko 40.000 bliskih asteroida, ali njihov stvarni broj mnogo je veći. Posebno zabrinjavaju objekti promjera između 50 i 100 metara, kojih ima mnogo, a znamo za tek mali dio njih.

Dodatni je problem to što se putanja asteroida može promijeniti prolaskom pokraj planeta, što danas bezopasni objekt može pretvoriti u buduću prijetnju.

Lekcija NASA-e i europski odgovor

Važan iskorak dogodio se 2022. godine, kada je NASA-ina misija DART namjerno udarila u asteroid Dimorphos da bi mu promijenila orbitu. Rezultat je nadmašio očekivanja jer je tijelo skrenulo više nego što su znanstvenici predvidjeli.

ESA sada želi otići korak dalje. Ramzes bi 2029. godine trebao stići do Apophisa dva mjeseca prije njegova prolaska pokraj Zemlje i mjesecima ga pratiti. Sonda će ga snimati, mjeriti i analizirati njegov sastav.

Ključno pitanje glasi: je li asteroid kompaktan kamen, 'hrpa šljunka' povezana gravitacijom ili gotovo pješčana struktura? Odgovor na to pitanje presudan je za planiranje eventualnog budućeg skretanja s putanje sudara.

Utrka s vremenom i inženjerski izazovi

Kako bi stigla na vrijeme, sonda mora biti lansirana u travnju 2028. godine. Cijeli projekt, vrijedan oko 150 milijuna eura, razvija se rekordnom brzinom – od prve financijske odluke do lansiranja proći će svega tri i pol godine.

Inženjeri su zato odlučili prilagoditi postojeći dizajn ESA-ine sonde Hera. U pogonima OHB-a u Bremenu svaki gram mase pažljivo se razmatra. Solarna krila pretvorena su u tanke folije, koriste se ultralaki materijali poput titana, a čak su i neki sigurnosni sustavi, koji se uobičajeno ugrađuju dvostruko, pojednostavljeni da bi se uštedjeli masa i gorivo.

Ramzes će mnoge manevre morati izvoditi autonomno jer će komunikacija sa Zemljom kasniti. Dvije iznimno osjetljive kamere, razvijene u Njemačkoj, omogućit će precizno približavanje i detaljno snimanje asteroida, čak i pri ekstremnim temperaturama.

Tijekom prolaska 2029. godine Apophis će biti vidljiv golim okom kao svijetla točka na nebu. Znanstvenici očekuju dramatične prizore: asteroid u prvom planu, Zemlja u pozadini.

Moguće je da će Zemljina gravitacija izazvati klizišta ili izbacivanje materijala na površini Apophisa, što bi dodatno obogatilo znanstvene podatke.

Nova era planetarne obrane

Cilj ESA-e nije samo proučiti Apophis, već razviti standardizirani model budućih izviđačkih sondi. U planu su i novi teleskopi, uključujući jedan na Siciliji te svemirski opservatorij oko 1,2 milijuna kilometara prema Suncu, kako bi se otkrili asteroidi koje sa Zemlje nije moguće vidjeti.

Početkom 2025. godine kratkotrajnu uzbunu izazvao je asteroid 2024 YR4, promjera oko 60 metara, kojem se davala gotovo dva posto vjerojatnosti sudara sa Zemljom. Kasniji izračuni isključili su tu mogućnost, ali epizoda je pokazala koliko je ključno rano otkrivanje.

Kako ističu stručnjaci ESA-e, čovječanstvo bi od 2030. godine moglo postati prva generacija koja neće samo promatrati prijetnju iz svemira, nego će se protiv nje moći aktivno boriti.