Krug oko Sunca, odnosno halo, svjetli je prsten koji se povremeno pojavi na nebu. Nije rijetka pojava, ali uvijek privlači pozornost. Riječ je o optičkom efektu koji nastaje visoko u atmosferi, kada se Sunčeva svjetlost lomi i odbija na sitnim ledenim kristalima u oblacima.

Ti kristali, najčešće u tankim, prozirnim oblacima na velikim visinama, djeluju poput minijaturnih prizmi. Svjetlost kroz njih prolazi pod točno određenim kutovima pa se oko Sunca formira karakterističan svijetli krug. Najčešće se vidi halo promjera od oko 22 stupnja, dok su veći i rjeđi oblici znatno manje uočljivi.

Ponekad se uz halo mogu pojaviti i dodatni svjetlosni fenomeni, poput svijetlih točaka lijevo i desno od Sunca, poznatih kao ‘lažna sunca’. Oni dodatno pojačavaju dojam neobičnog prizora na nebu.

Iako djeluje spektakularno, halo nema nikakve veze s opasnim pojavama. Naprotiv, meteorolozi ga često povezuju s promjenom vremena. Naime, oblaci u kojima nastaje često prethode dolasku fronte, pa halo može biti najava kiše ili snijega u sljedećim satima ili danima.

Posebno značenje kroz povijest

Halo oko Sunca nije samo optička pojava. Kroz povijest je imao i snažno simboličko značenje. Naime, svjetlosni prsten na nebu mnogi su narodi tumačili kao znak nečeg većeg, često božanskog ili nadnaravnog.

U različitim kulturama, od indijske do grčke i rimske, takvi su prizori smatrani porukama s neba. U nordijskoj mitologiji povezivali su se s bogovima i njihovim nebeskim kolima, dok su u kasnijim razdobljima slični svjetlosni krugovi ušli i u umjetnost – kao aureole iznad glava svetaca, simbol njihove svetosti i uzvišenosti.

Zanimljivo je da su takvi prikazi postojali i prije kršćanstva. Svjetlosni krug oko glave bio je univerzalan znak posebnog statusa.

Danas znamo da je riječ o igri svjetlosti i leda u atmosferi, no dojam koji ostavlja na promatrača ostao je isti - prizor koji na trenutak izgleda kao da dolazi iz nekog drugog svijeta.