Jedna od dilema svakako je i rođenje nove djece u tim svemirskim kolonijama. Putovanje do Marsa, a on je najizgledniji kao destinacija kolonista, sasvim je dovoljno dugo za začeće, pa i dolazak novih beba na svijet. Koliko je to sigurno, i što bi se dogodilo s bebom rođenom daleko od Zemlje.

Trudnoća je zapravo niz bioloških koraka koji se moraju dogoditi pravim redoslijedom i svaki ima određenu šansu na uspjeh. Na Zemlji, izgledi na uspjeh mogu biti procijenjeni kliničkim istraživanjima i bološkim modelima. Baš takva istraživanja ukazuju da neke od tih faza razvoja mogu biti pod utjecajem uvjeta u međuplanetarnom prostoru, kako se navodi u opširnom članku na portalu The Conversation.

Za početak, skoro bestežinsko stanje ne bi trebalo imati utjecaja niti na začeće niti na zadržavanje trudnoće. No, samo rođenje i skrb o novorođenčetu bili bi mnogo teži u prostoru bez gravitacije. Na koncu, u svemiru ništa ne miruje, tekućina pluta u prostoru, kao i ljudi. To bi činilo porođaj i sav uobičajeni posao oko bebe mnogo kompliciranijim nego na Zemlji, gdje gravitacija pomaže u svemu, od pozicioniranja bebe do hranjenja.

S druge strane, fetus se također razvija u nekoj vrsti mikrogravitacije, u tekućini. Astronauti treniraju svemirske šetnje u vrlo sličnim uvjetima, u vodenim tankovima koji imitiraju bestežinsko stanje. Time je i maternica neka vrsta 'simulatora' mikrogravitacije. No, niska gravitacija je samo dio priče.

Izvan zaštitnih slojeva na Zemlji postoji puno opasnija prijetnja - svemirsko zračenje. Riječ je o visokoenergetskim česticama koje se kreću svemirom skoro brzinom svjetla. Riječ je o atomima koji su izgubili svoje elektrone, zadržavajući samo gustu jezgru protona i neutrona. Kad se tako ogoljene stanice sudare s ljudskim tijelom, mogu izazvati ozbiljna oštećenja u stanicama.

Na Zemlji smo od većine svemirske radijacije zaštićeni gustom atmosferom i magnetskim poljem. U svemiru, toga štita nema. Kad takve zrake prolaze prolaze kroz tijelo, mogu udariti u atom, ukloniti njegove elektrone i razbiti jezgru, ostavljajući za sobom potpuno drukčiji tip izotopa. Na taj način nanosi se vrlo lokalizirana šteta, pojedine stanice, ili dijelovi stanica, uništeni su, a ostatak tijela može ostati neoštećen. Ponekad ne bude nikakve štete. No, ako zračenje pogodi DNA može izazvati mutacije koje mogu biti izrazito kancerogene. Čak i kad stanice prežive, radijacija može izazvati upalne procese, s pretjeranom reakcijom imunosustava, s oslobađanjem kemikalijama koje mogu oštetiti zdravo tijelo i poremetiti funkcije organa.

U prvih nekoliko tjedana trudnoće, stanice embrija se brzo dijele, kreću i stvaraju tkiva i druge strukture. Da bi se razvoj nastavio, embrij mora ostati vitalan kroz ovaj osjetljivi proces koji je najranjivije razdoblje trudnoće. Jedan jedini 'udar' kozmičkih zraka u toj fazi može biti smrtonosan za embrij. Srećom, embrij je vrlo mali, a kozmičke zrake - ma koliko bile opasne - relativno su rijetke, pa je izravni pogodak malo vjerojatan. Ako se i dogodi, vjerojatno bi izazvao pobačaj koji trudnica ne bi ni primijetila.

Kako trudnoća napreduje, mijenjaju se i rizici. Kad se na kraju prvog tromjesečja izgradi posteljična cirkulacija, protok krvi koji povezuje majku i fetus, i fetus i maternica počnu ubrzano rasti. 'Meta' najednom postaje veća. Sad raste i vjerojatnost od udara kozmičkih zraka na materične mišiće koji mogu pokrenuti kontrakcije i izazvati preuranjeni porođaj. Unatoč fantastičnom napretku neonatologije, što je ranije beba rođena veće su opasnosti od komplikacija, a posebno to vrijedi za porođaj u svemiru. Svaka trudnoća i porođaj nose svoje rizike i na Zemlji, a u svemiru bi to sve bilo još pojačano, ali ne nužno i nesavladivo.

Slijede novi koraci, jer razvoj djeteta ne prestaje rođenjem. Beba rođena u svemiru nastavila bi rasti u uvjetima mikrogravitacije, što može utjecati na reflekse i koordinaciju, instinkte koji pomažu bebi da podigne glavu, sjedne, puzi i hoda. Sve su to pokreti koji ovise o gravitaciji. Bez osjećaja za 'gore' i 'dolje', ove sposobnosti mogu se razviti u različitim smjerovima. Ne nestaje ni opasnost od zračenja. Bebin mozak nastavlja rasti nakon rođenja, a duža izloženost kozmičkim zrakama može izazvati trajnu štetu za razumijevanje, pamćenje, ponašanje i općenito zdravlje na duge staze.

Mogu li onda bebe biti rođene u svemiru? U teoriji, mogu. No, dok god ne budemo mogli zaštititi embrij od radijacije, spriječiti preuranjeni porođaj i osigurati siguran rast djeteta u mikrogravitaciji, svemirska trudnoća ostaje eksperiment visokog rizika za kojeg još uvijek nismo spremni.