Znanstvenu i širu javnost posljednjih mjesec dana zaokupljaju imena dobitnika Nobelovih nagrada, među kojima je i fizičar hrvatskog podrijetla, a najviše kontroverzi izazvala je - prilično uobičajeno - nagrada za mir. No istodobno se dodjeljuje svojevrsna parodija Nobelove nagrade, nazvana Ig Nobel. S obzirom na to tko je dodjeljuje, nije sasvim zanemariva
Riječ je o nagradi koja je potekla s nekih od najvažnijih američkih sveučilišta, poput Harvarda i Massachusetts Institute of Technology, na kojem je dodijeljena i ove godine. Uspostavljena je 1991. kako bi promovirala ponešto drukčije pristupe znanstvenim istraživanjima. Ili, kako su to pokretači zamislili, odaju se priznanja dostignućima kojima se ljudi prvo smiju, da bi onda počeli razmišljati o njima.
U tom tonu je i naziv nagrade: ono 'Ig' skraćenica je od engleske riječi ignoble, a ona znači otprilike 'nedostojan, bez časti, plebejski'. Današnjim žargonom reklo bi se da je to 'Nobel za siromašne'. Organizator dodjele je znanstveno-humoristični (da, i to postoji) časopis Annals of Improbable Research (AIR), a da unatoč odličnom smislu za humor nije riječ o šali, govori i to da nagrade dodjeljuju 'pravi' nobelovci. Uz priznanje ide novčana nagrada, novčanica od 10 trilijuna zimbabveanskih dolara, koja službeno vrijedi 40 američkih centi, no vrednija je kao kolekcionarski predmet.
vezane vijesti
Kako je sve počelo
Sve je to pokrenuo Marc Abrahams, koji je prije osnivanja AIR-a uređivao sličnu publikaciju, Journal of Irreproducible Results (otprilike Revija za neprepričljive rezultate), a nagrade su išle otkrićima koja ne mogu ili ne smiju biti reproducirana. Svake godine dodjeljuju se priznanja u deset kategorija. Osim uobičajenih Nobelovih kategorija - fizika, kemija, fiziologija i medicina, književnost, ekonomija i mir - tu su i one poput javnog zdravstva, inženjerstva, biologije i interdisciplinarnih istraživanja. Naravno, dobitnici su stvarni znanstvenici sa svojim neobičnim otkrićima ili istraživanjima i uvijek se rado odazivaju na dodjelu.
Svega je tu bilo u povijesti Ig Nobela, a zanimljivi su i slučajevi kritičke satire, kad su se nagrađivanjem narugali homeopatskim 'znanstvenicima' ili pojedinim američkim državnim ili federalnim tijelima koja su dovodila u pitanje evoluciju. No najčešće su ipak u pitanju ukazivanja na znanstvena dostignuća koja kriju neki humoristički ili neočekivani element, recimo koliko ljudi seksualno uzbuđuju nojeve, sve do tvrdnji da se u svemirskim crnim rupama zapravo krije lokacija pakla.
Istraživalo se i slavno 'pravilo pet sekundi', ono koje tvrdi da je hrana potpuno sigurna ako se podigne s poda u roku od pet sekundi. A zabilježen je i slučaj dobivanja 'pravog' Nobela. Sir Andre Geim dobio je 2000. godine Ig Nobela za uspjelo lebdenje žabe uz pomoć magnetizma, a deset godina kasnije osvojio je Nobela za fiziku za svoje radove na području elektromagnetizma.
Ipak se nađe i neko značajno otkriće
Na samoj dodjeli sve frca od znanstvenih i drugih šala i na kraju sve tradicionalno završava rečenicom: 'Ako niste dobili nagradu, a i ako jeste, više sreće sljedeće godine.' Duga je i tradicija zatrpavanja pozornice papirnatim aviončićima, koje potom metlom čisti ugledni profesor Roy Glauber, a samo je jednom izostao sa svečanosti, kad je 2005. godine morao otputovati u Stockholm da bi dobio Nobela za fiziku.
A da je u pozadini ozbiljna priča, svjedoči i članak u časopisu The National iz 2009. godine, u kojem se tvrdilo da unatoč ruganju trivijalnim istraživanjima mnoga od njih dovedu do značajnih otkrića. Jedno od luđih je ono da komarce koji prenose malariju privlači miris limburškog sira, pa su Ig klopke s tim sirom pomogle u borbi protiv malarije u Africi.
Zanimljiv popis nagrađenih
Ig Nobel je ove godine dodijeljen 18. rujna u Bostonu, a popis nagrađenih, dostupan na službenoj stranici, uistinu je zanimljiv.
KNJIŽEVNOST: posmrtno je nagrađen dr. William B. Bean (SAD) za 'uporno praćenje i analiziranje brzine rasta jednog od svojih noktiju tijekom 35 godina', što je opisao u nekoliko članaka i knjiga.
PSIHOLOGIJA: Marcin Zajenkowski (Poljska) i Gilles Gignac (Kanada) istraživali su što se događa kad narcisima, ili bilo kome drugom, kažete da su inteligentni.
PREHRANA: Daniele Dendi, Gabriel H. Segniagbeto, Roger Meek i Luca Luiselli (Nigerija, Togo, Italija, Francuska) istraživali su sklonost određenih vrsta guštera da jedu pizzu.
PEDIJATRIJA: Julie Mennella i Gary Beauchamp (SAD) proučavali su što dojenčad proživljava kad majka koja doji jede bijeli luk.
BIOLOGIJA: Tomoki Kojima, Kazato Oishi, Yasushi Matsubara, Yuki Uchiyama, Yoshihiko Fukushima, Naoto Aoki, Say Sato, Tatsuaki Masuda, Junichi Ueda, Hiroyuki Hirooka i Katsutoshi Kino (Japan) nagrađeni su za eksperiment mogu li krave izbjeći ujede muha ako im je koža obojena crno-bijelim prugama poput zebri.
KEMIJA: Rotem Naftalovich, Daniel Naftalovich i Frank Greenway (SAD, Izrael) proveli su eksperiment je li konzumiranje teflona dobar način za povećanje volumena hrane i sitosti bez povećanja broja kalorija.
MIR: Fritz Renner, Inge Kersbergen, Matt Field i Jessica Werthmann (Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka) nagrađeni su za studiju toga pomaže li konzumacija alkohola poboljšanju sposobnosti govorenja stranih jezika.
INŽENJERSTVO: Vikash Kumar i Sarthak Mittal (Indija) analizirali su s pozicije dizajnera koliko smrdljive cipele utječu na korištenje polica za obuću.
ZRAKOPLOVSTVO: Francisco Sánchez, Mariana Melcón, Carmi Korine i Berry Pinshow (Kolumbija, Izrael, Argentina, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, SAD, Portugal, Španjolska) proučavali su koliko konzumacija alkohola utječe na sposobnost šišmiša da lete i lociraju prepreke jekom.
FIZIKA: Giacomo Bartolucci, Daniel Maria Busiello, Matteo Ciarchi, Alberto Corticelli, Ivan Di Terlizzi, Fabrizio Olmeda, Davide Revignas i Vincenzo Maria Schimmenti (Italija, Španjolska, Njemačka, Austrija) nagrađeni su za otkriće savršenog umaka cacio e pepe za tjesteninu, osobito izbjegavanje stvaranja grudica koje uništavaju okus.
