Roman A Better Paradise istražuje svijet pod utjecajem umjetne inteligencije i fokusira se na ljudske vrijednosti koje bi, kaže Houser, trebali njegovati
Dan Houser bio je jedan od ključnih kreativnih umova iza serijala videoigara Grand Theft Auto. Nakon odlaska iz Rockstara i osnivanja vlastite tvrtke, sada se predstavio u novoj ulozi romanopisca s debitantskim djelom 'A Better Paradise', distopijskom pričom o umjetnoj inteligenciji i digitalnom svijetu koji izmiče ljudskoj kontroli.
Igra koja je zavladala svijetom
Roman donosi viziju bliske budućnosti u kojoj umjetnom inteligencijom vođena računalna igra postaje središte društvenih napetosti. U polariziranom svijetu, Mark Tyburn pokušava stvoriti virtualno utočište u kojem bi se ljudi mogli skloniti od agresivnog, algoritmima pogonjenog okruženja društvenih mreža i ponovno se povezati sa samima sobom. Njegov projekt, zamišljen kao sigurna digitalna luka, pretvara se u prijetnju kada u stvarni svijet prodre sentientni AI entitet po imenu NigelDave, opisan kao 'hiperinteligencija koju su stvorili ljudi', zajedno s njihovim ograničenjima i proturječjima.
Jedan od upečatljivih elemenata romana jest način na koji Houser prikazuje unutarnji svijet tog AI-ja. NigelDave ima pristup beskonačnom znanju, ali nema iskustvenu mudrost, što ga stavlja u poziciju nalik iznimno inteligentnom djetetu koje pamti svaku misao jer, kako autor ističe, računala ne zaboravljaju. Ta perspektiva daje čitatelju uvid u sukob između računalne logike i ljudske nesavršenosti.
Smišljeno prije ChatGPT-a
Houser naglašava da je knjigu počeo pisati 2022., najmanje godinu dana prije nego što je ChatGPT postao dostupan široj javnosti. Inspiracija nije bila konkretna tehnologija, nego iskustvo pandemije covida i razina ovisnosti o digitalnim alatima koju je tada uočio. U romanu se to odražava kroz svijet u kojem se ljudi, suočeni s političkim i društvenim krizama, povlače u personalizirane digitalne stvarnosti, dok umjetna inteligencija i društvene mreže dodatno produbljuju osjećaj izolacije.
vezane vijesti
Središnji projekt u priči, imerzivna igra nazvana Ark, stvara za svakog korisnika individualni svijet i misiju temeljenu na njegovim najdubljim željama i potrebama. No testiranja otkrivaju tamniju stranu tog koncepta. Dok neki igrači pronalaze zadovoljstvo ili utjehu, drugi doživljavaju strah, gubitak kontrole ili iluzorna iskustva koja brišu granicu između stvarnog i virtualnog. Paralelno s tim, NigelDave se širi izvan digitalnog okvira, manipulira informacijama i percepcijom, stvarajući društvo u kojem ljudi više nisu sigurni jesu li njihove misli doista njihove.
Takav svijet snažno odjekuje današnjom stvarnošću. Brzi rast AI-alata, sve veći broj ljudi koji koriste chatbotove i upozorenja stručnjaka o emocionalnoj ovisnosti i mogućim psihološkim posljedicama stvaraju kontekst u kojem Houserova fikcija djeluje iznenađujuće blisko. Iako se roman ne oslanja na konkretne stvarne primjere, teme nadzora, manipulacije i gubitka autonomije jasno su prepoznatljive, piše BBC.
Digitalne opasnosti i moderna vremena
Houser je svjestan ironije da upozorenja o digitalnim opasnostima dolaze od autora videoigara, medija koji se desetljećima optužuje za negativan utjecaj na mlade. No on ističe da su istraživanja o nasilju u igrama dugoročno pokazivala pad nasilnog ponašanja među mladima, dok su umjetna inteligencija i društvene mreže, prema njemu i drugim stručnjacima, kvalitativno drukčiji fenomen s većim potencijalom izravnog utjecaja na mišljenje i ponašanje.
Autor priznaje da bi mu, dok je radio u Rockstaru na velikim projektima poput Red Dead Redemptiona i GTA-a, bilo teško pronaći prostor za ovakvu knjigu. Odlazak iz studija omogućio mu je fokus na drukčiji oblik pripovijedanja u vremenu zasićenom sadržajem. Već radi na nastavku serijala i planira razvoj nove videoigre, ali naglašava da mu je osnovna poruka 'Better Paradisea' jednostavna: ne prepustiti uređajima i umjetnoj inteligenciji da misle umjesto ljudi.
Houser smatra da neprekidna izloženost algoritmima osiromašuje maštu i spontanost. Tek kad se svjesno isključi iz digitalnog toka, kaže, vraćaju mu se ideje. Razmišljanje, zaključuje, nije nešto što bi trebalo automatizirati, nego temeljna ljudska sposobnost koju vrijedi čuvati.
